Kad je Danis Tanović 2006. godine prvi put čuo istinitu priču koja će kasnije rezultirati filmom Tigrovi, njegova je prva reakcija bila da odmah mora krenuti put Pakistana. Naravno, ovo nije ništa novo, ljudi već desetljećima prosvjeduju protiv štetne promidžbe dojenačke mliječne formule.
I tako je on krenuo s koscenaristom, Andyjem Patersonom, u Lahore i Si-alkot kako bi posjetio tamošnje bolnice i porazgovarao s liječnicima. Gdje god da su otišli, dobili su isti odgovor: taktika je možda promijenjena, no problem je ostao. Majke su i dalje bile uvjerene da troše novac na kupovinu proizvoda koji, većina njih, nije mogla koristiti na ispravan i siguran način, a njihova dojenčad je i dalje umirala.
Filmski redatelji su doživjeli isti šok kao i mladi prodavač iz priče; kako je moguće da se nakon desetljeća međunarodnog bojkota jednog od najvećih proizvođača dojenačke formule, ista stara priča još uvijek vrti?
Njihova pozornost se usredotočila na izradu filma. Istinita priča je zasnovana na jednom mladom prodavaču koji radi za Nestlé. Oni, međutim, nisu bili jedina tvrtka koja proizvodi i promiče dojenačku formulu, i redatelji su željeli prezentirati jednu općenitiju sliku. Tako je donesena odluka da se izmijene imena, iako bi priča – koju je vrlo jednostavno pronaći na internetu – trebala biti istinita u svakom detalju kako bi se osigurala i pravna vjerodostojnost.
Veći dio priče je realiziran vrlo jednostavno.
"Heroj" filma bio je prodavač koji se suočava s vlastitom unutrašnjom borbom. Kad je dobio posao u multinacionalnoj kompaniji, cijelo njegovo susjedstvo je bilo presretno. Ispostavilo se da je on najbolji prodavač kojeg su ikada imali. A onda je shvatio posljedice svojega rada i pokušao stati tome na kraj. Time je krug neprijatelja oko njega postao velik, ali on je nastavio s poštenom borbom prije nego što su ga zastrašili i prije nego li je napravio pogrešku koja bi ga stajala svega i omogućila proizvođačima da nastave promicati svoj proizvod bez ikakvih posljedica.
Iz priče je vidljivo da su Ayanovi poslodavci zaustavili televizijsko emitiranje njegove ispovijesti, optužujući ga za prijevaru i ucjenu. Pretpostavili su kako će to biti dovoljno da se zaustavi i projekcija filma. Gotovo da je tako i bilo.
Financiranje filma je rizičan posao i svaka produkcija se plaćanjem osiguranja štiti od možebitnih pravnih parnica. Producenti su imali puno iskustva u podupiranju svakog detalja prisutnog u njihovom filmu kako bi se osigurali da je njegov sadržaj zasnovan na činjenicama i istinski dokaziv. Ali koliko god osiguravatelji željeli pomoći, nisu htjeli osigurati pokriće za Tigrove. Ne zbog toga što priča nije bila istinita, već zato što je korporacija koja se našla u središtu priče imala tako duboke džepove da se rizik njihovog možebitnog blokiranja filma - i troškovi obrane bilo koje takve akcije na sudu – smatrao vrlo visokim. Bez osiguranja, podupiratelji nisu željeli preuzeti takav rizik i samo nekoliko tjedana prije zakazanog početka snimanja filma 2007. godine, produkcija je obustavljena.
Najednom, potpuno drukčiji aspekt cijele priče zauzeo je središnje mjesto. Ako nije bilo moguće snimiti ovaj film, kako bi bilo koja istinita priča o bogatoj korporaciji mogla biti ispričana? To pitanje je pronašlo svoje mjesto u scenariju kao jeka prvobitne priče.
Produkciju koja je već uključivala bosanske, francuske i engleske filmske redatelje, sada su spasili indijski financijeri i redatelji. Prashita Chaudhary i Guneet Monga stupili su na scenu kako bi omogućili snimanje filma s filmskom zvijezdom Emraanom Hashmijem, kojemu je to bila prva uloga van Bollywooda i to na engleskom jeziku.
Prva noć snimanja u Njemačkoj je nakratko prekinuta kako bi redatelj Danis Tanović primio dvije nagrade za film Epizoda u životu berača željeza, na završnoj ceremoniji filmskog festivala u Berlinu 2013. godine.
Snimanje se potom nastavilo u Indiji, u mjestima Punjab regije koja su predstavljala Pakistan. Guneet Monga je riskirao sve kako bi osigurao da redatelj priču pravedno prikaže. Svaki član izvanredne i predane posade osjetio je moralnu odgovornost da konačno prenese ovu neispričanu priču na veliki ekran.
Kasnije su se Danny Huston i Khalid Abdalla pridružili glumačkoj ekipi tijekom londonskog snimanja, obuhvaćajući događaje od prije nekoliko godina kada se činilo da film nikada neće ugledati svjetlo dana.
