Prije točno godinu dana izašle smo na ulice Zagreba kako bi još jednom jasno i glasno rekle da nasilje u porodu nećemo tolerirati i da žene imaju pravo biti ravnopravne sudionice u svojoj skrbi tijekom trudnoće, poroda i babinja.
Koliko su nas ozbiljno shvatili možemo vidjeti godinu dana kasnije.
Iako je obrazac ponašanja, koji besramno javnosti opisuje porodničar iz novinskog članka, prilično učestao u hrvatskim rodilištima, tek rijetki su dovoljno bahati (ili se smatraju toliko zaštićenima da smiju izjaviti baš ono što misle, bez imalo uljepšavanja) da to kažu naglas, i to javno. Drugi će braniti "struku i praksu" argumentima da je u Hrvatskoj skrb za trudnice i novorođenčad na najvišoj razini o čemu svjedoče niske stope mortaliteta.
Gospodo draga, nije jedino važno da preživimo trudnoću i porod, da izvučemo živu glavu! Nasilje na porodu ostavlja dugotrajne posljedice i nikako ne smije biti opravdano tim ciljem. U ovom slučaju, jedna je majka izgubila dijete. Da je dijete kojim slučajem preživjelo, opet bi se nasilje opravdalo "strukom i praksom" i nastavilo.
Bi li vam bilo dopustivo da vas zubar malo izvrijeđa da jače zinete, da vas prodavačica opsuje da brže spremite stvari u vrećicu ili da vas konobar udari da brže naručite večeru? Nemojte dopustiti da ostanemo društvo u kojem je vrijeđanje žena, kada su najranjivije, i grubo, bezobrazno ophođenje prema njima, budu standard bilo koje struke, posebno ne struke koja pruža skrb ženama dok rađaju našu budućnost, našu djecu.
Napisao/la: Roda
Reakcija na tekst objavljen u Jutarnjem listu, Doktorova istina, 6.3.2016.
