Obiteljski zakon je jasan, djecu predškolske dobi ne bi trebalo puštati samu kod kuće. Znači li to da je polaskom u školu prihvatljivo da je dijete samo kod kuće?
Neki roditelji tome pribjegavaju jer, kako kažu, nemaju drugog rješenja, njihova škola nema tzv. dnevni boravak ili nemaju neku odgovarajuću stariju osobu koja može preuzeti brigu o djetetu nakon škole. Drugi pak roditelji smatraju da je njihovo dijete dovoljno zrelo da se brine samo o sebi već u nižim razredima osnovne škole.
Iako postoje vidljive razlike u zrelosti osnovnoškolaca, psiholozi smatraju da djeca do 12 god. ne bi smjela biti ostavljana sama ili pod nadzorom drugog djeteta. Naime, mnoge su studije pokazale da mlađa djeca nisu u stanju pravilno reagirati u mnogim situacijama niti izdržati duže vrijeme u samoći. Studija američkog Nacionalnog instituta za vanškolsko vrijeme (National Institute on Out-of-School Time) pokazala je da 35 % djece u 12. god. života spremno je preuzeti brigu o sebi, a da je tek 5% osmogodišnjaka to u stanju. Njihova je uputa da prije nego odlučite da dijete ostavite samo trebate dobro provjeriti njihovu svjesnost o tome što znači biti sam i provjeriti njihovu spremnost za to.
Oni predlažu da sebi i svog osnovnoškolca priupitate sljedeća pitanja:
Zna li svoje puno ime, adresu i telefonske brojeve važnih osoba. Može li se uvijek sjetiti tih informacija.
Poznaje li brojeve službi koje djeluju u slučaju nesreće. Ima li te brojeve negdje zapisane ili memorirane u telefon.
Je li dovoljno zreo da glavni ključ kuće nosi diskretno (npr. u svom džepu ili oko vrata ispod majice). Razumije li važnost tog ključa i važnost da uvijek ima ključ sa sobom i nikada ga ne predaje drugoj osobi.
Zna li kako se pravilno javiti na telefon ili odgovoriti na zvono na vratima.
Može li se pridržavati pravila da vrata kuće/stana moraju biti uvijek zatvorena.
Zna li kako uključiti alarm (ako ga kuća ima) i kako ga isključiti po potrebi, razumije li važnost koda i potrebe za njegovom tajnošću.
Zna li koristiti aparat za gašenje požara.
Shvaća li važnost držanja u tajnosti podatka da je sam kod kuće.
Može li pratiti osnovna pravila o sigurnosti, npr. da se uvijek javi kad dođe kući ili da se mora javiti vama (telefonski) kad negdje ide.
Kako se nosio s prijašnjim kraćim odvajanjima kad je ostajao sam kod kuće. Kakva je bila njegova reakcija – strah ili se osjećao relativno ugodno.
Postoji li u blizini vašeg stana/kuće neka starija osoba koja je kod kuće dok je vaše dijete samo, možete li se na nju osloniti u slučaju neke hitne situacije, poznaje li vaše dijete tu osobu i osjeća li se spremno pitati je za pomoć.
Donesete li na osnovu dobivenih saznanja ili usprkos njima odluku da vaše dijete ostane samo kod kuće, trebali biste uspostaviti osnovna pravila o ponašanju kad je samo kod kuće. Važno je da pravila budu što jasnija djetetu i da ih donesete zajedno – pravila bi se trebala odnositi na:
- posjete prijatelja
- gledanje televizije
- pisanje zadaće
- odgovaranje na telefon ili zvonjavu na vratima
- igranje vani ili odlazak kod prijatelja
- korištenje kućanskih aparata
- odnos s braćom/sestrama
- dužnosti u kući.
Vaša velika dužnost je da osigurate kuću, sklonite i zaključate sve opasne kemikalije, lijekove i sl. stvari.
Isto tako vrlo je važno da budete iskreni prema djetetu i da dolazite kući točno na dogovoreno vrijeme i da opciju "sam kod kuće" prakticirate više kao iznimku nego pravilo.
Zapamtite:
- nikad ne ostavljajte bebu ili mlađe dijete samo kod kuće, čak ni kad je zaspalo, čak niti na nekoliko minuta;
- većina djece mlađe od 12. god. nije zrelo brinuti se samo o sebi na način koji se od njih očekuje kad su sami kod kuće;
- čak i kad ostavljate djecu stariju od 12 god. same kod kuće uvjerite se da se osjećaju dobro u toj situaciji i da znaju sve što treba znati kako bi se osjećali sigurno;
- niti jednu osobu mlađu od 16 god. ne bi trebalo ostavljati samu preko noći.