Zamislite da imate šest godina. Odvojeni ste od svojeg roditelja, možda ne znate ni zašto nije kod kuće ni gdje je, a kad se priča o njemu, odrasli krenu šaptati. I odjednom idete mu u posjet. Odrasli vam kažu da tata tu radi, ili da je u hotelu, ili da je posebna štićena i važna osoba. Putujete možda satima, možda cijelu noć. A možda i samo na drugi kraj vašeg grada. Ispred zgrade ste koja vam se čini više kao tvrđava, a manje kao hotel. Prolazite kroz teška vrata, pa druga, pa treća. Netko u uniformi pregledava vam džepove. Sve svoje stvari morate ostaviti u ormariću i zatim se otvaraju sljedeća vrata, a ispred vas je velika prostorija u kojoj se čuje buka mnogih razgovora. Sjedite s mamom za velikim i praznim stolom i čekate. Dolazi tata.
Tijekom 2024. u Hrvatskoj je 4.841 dijete bilo odvojeno od roditelja koji izdržava kaznu zatvora, pokazuje službeno izvješće o radu zatvorskog sustava. U posjet roditelju došlo je njih 1.374. Razloga zašto ostali nisu došli ima mnogo: siromaštvo obitelji, udaljenost, troškovi ili organizacija puta, obiteljske okolnosti. Nekad je razlog i to da susret s roditeljem nije u interesu djeteta. Neke je od tih razloga teško mijenjati, ali jedno sustav može promijeniti sam, a to je učiniti djetetu sigurnim i prijateljskim dolazak u zatvor.
Salutogeni dizajn prostora
Nizozemska dizajnerica interijera i psihologinja okoliša Josephine van den Ent, koja proučava prostore za posjete u nizozemskim zatvorima, naglašava da dizajn nije dekoracija, nego komunikacija. Visoke ograde, detektori metala, beton, čelik, dugi prazni hodnici i teška metalna vrata koja se zalupe iza djeteta poručuju nepovjerenje i prije nego što vidi roditelja. Topla rasvjeta, nježne boje, materijali koji upijaju zvuk i pogled na biljke poručuju nešto sasvim drugo: da je dobrodošlo i da je u sigurnom i podržavajućem okruženju.
Djeca to i sama kažu. U anketi europske mreže Children of Prisoners Europe (COPE) iz 2024., u kojoj je 48 djece iz deset zemalja reklo što misli o posjetima roditelju, 91 % ih je reklo da im je važno da čekaonice i prostorije za posjete budu prilagođene djeci. Vijeće Europe to je 2018. navelo u Preporuci CM/Rec(2018)5 o djeci čiji su roditelji u zatvoru: djeca trebaju prostor u kojem se mogu osjećati sigurno, dobrodošlo i poštovano. Preporuka pritom naglašava da su prava djece i kvalitetan kontakt s roditeljem spojivi sa sigurnošću i procedurama kaznenog tijela.
Arhitekti i istraživači koji se bave zatvorima sve se češće oslanjaju na salutogeni dizajn prostora. U njegovu je središtu osjećaj koherentnosti: prostor treba biti razumljiv (nije zbunjujući za mene kao posjetitelja i znam što me čeka), upravljiv (lako se u njemu snalazim i krećem) i zato smislen. U takvom se prostoru ljudi lakše nose sa stresom.
Prevedeno na posjet zatvoru: dijete se lakše nosi sa stresom ako zna što ga čeka i kamo ide, ako ima barem malo izbora i kontrole nad onim što se događa i ako posjet doživljava kao vrijeme s mamom ili tatom, a ne kao proceduru koju treba izdržati. Na neke od tih stvari može utjecati obitelj koja dijete priprema za posjet, a na neke samo službenici zatvorskog sustava.
Salutogeni dizajn često se povezuje s još dva pristupa. Dizajn osjetljiv na traumu polazi od toga da su osobe koje dolaze u zatvor već proživjele traumu i da je prostor ne smije produbljivati. To vrijedi i za djecu, jer se zatvaranje roditelja ubraja među najnepovoljnija iskustva u djetinjstvu. Drugi je pristup tzv. biofilni dizajn, koji u prostor unosi prirodu: dnevno svjetlo, zelenilo i pogled van.
S pažnjom prema djetetu od ulaza u kazneno tijelo
Važno je ne zaboraviti da posjet ne počinje u prostoriji za posjete, već kod ulaska. Na ulazu je najvažnija razumljivost: dijete se manje boji kad zna kamo ide i što ga čeka. Pomažu jasni putokazi, slike i objašnjenja primjerena dobi, a ponegdje je moguće uvesti i maskotu koja dijete vodi kroz zgradu.
Kad smo 2019. i 2020. u projektu Neprekinute veze, koji smo provodile s Ministarstvom pravosuđa i UNICEF-om, uređivale prostore za posjete djece u više kaznenih tijela, u Kaznionici u Lepoglavi nismo uredile samo prostoriju za posjete, nego i čekaonicu i prostor za pregled. U Kaznionici u Požegi, koju su u travnju 2026. obišli sudionici i sudionice transnacionalnog treninga projekta CHILD TRUST iz Hrvatske, Italije, Francuske i Poljske, do prostora za posjete ne ide se kroz kaznionicu, nego zasebnim ulazom sa strane, što su sudionici treninga posebno pohvalili. Tako dijete do prostora za posjet prolazi pokraj ograđenog vrta i zelenila, a ne kroz duge hodnike.
Za djecu je pregled na ulazu često najteži dio posjeta. U anketi COPE-a 87 % djece reklo je da im je važno da pregled bude prilagođen djeci. Mnoga su napisala da se pri pregledu osjećaju kao da su sama nešto skrivila. Preporuka Vijeća Europe traži da se djeca pregledavaju na način prilagođen djetetu, uz poštovanje njihova dostojanstva i privatnosti, i zabranjuje intruzivne pretrage djece.
Prostorija za posjete
Unatoč europskim preporukama, u europskim zatvorima i dalje možemo vidjeti prostorije za posjete u kojima su stolovi pričvršćeni za pod pa se roditelj i dijete teško mogu zagrliti, a ponegdje ih dijeli i niska staklena zaštita, pa se ne smiju ni dodirnuti. Sa šestogodišnjim djetetom s početka ovog teksta roditelj tako ne može ni sjesti na pod i igrati se s njim. Do istog smo zaključka došle i u Rodi. Neka će djeca veći dio djetinjstva provesti s ocem ili majkom u zatvoru, bez mogućnosti da roditelju sjednu u krilo ili da se s njim igraju na podu. Zato smo pri uređenju prostora za posjete svjesno odustale od uobičajenog dječjeg kutka s malim plastičnim stolicama, igračkama i televizorom. Takav kutak dobro dođe u čekaonici doma zdravlja, ali u prostoriji u kojoj dijete nekoliko puta godišnje ima sat ili dva s ocem, dizajn prostora obitelj zapravo razdvaja: odrasli razgovaraju, a dijete se igra samo.
Umjesto toga, u Kaznionici u Lepoglavi smo na četrdesetak kvadrata napravile različite obiteljske kutke za različite obitelji, kako bi prostor odgovarao i dvogodišnjaku i tinejdžeru, i obitelji s jednim ili dvoje djece i onoj s osmero braće i sestara. Tu je mirniji kutak za razgovor sa starijim djetetom, tepih na kojem se mališani mogu valjati po podu i mjesto za obiteljsku fotografiju koju dijete može ponijeti za uspomenu, a da se na njoj ne može prepoznati zatvorsko okruženje. Većinu namještaja izradili su ili obnovili zatvorenici i zaposlenici drvodjeljske radionice kaznionice (više o uređenju prostora).
U Rodinom uređenju prostora za posjet u Kaznionici u Lepoglavi dolazi do izražaja i upravljivost: pokretni namještaj i mogućnost da obitelj sama izabere gdje će sjesti daju barem malo kontrole u okruženju u kojem je inače nema, a to djeci pomaže da se osjećaju sigurnije i opuštenije. Poluprivatni kutci omogućuju razgovor bez osjećaja stalnog nadzora. Pomažu i sitnice, poput crteža životinja skrivenih među lišćem na zidovima koje dijete može tražiti. Prostor je oblikovan tako da poziva na razgovor, dok uobičajeni prostori za posjete s klupama i stolicama mogu djelovati kao sučeljavanje.
Ni dobar prostor nije gotov jednom zauvijek. Sudionici treninga u Požegi pohvalili su prostor za posjete djece, ali dvoje ih je prostoriju za obiteljske posjete doživjelo kao pomalo hladnu i „kliničku”. Predložili su da se kutci za igru obogate detaljima koji bi ih učinili toplijima, a drugi su predložili toplije i šarenije boje te obiteljske kabine umjesto jedne otvorene prostorije.
Izmaknimo se iz zgrade, kad to možemo
U ranije spomenutoj anketi COPE-a 91 % djece reklo je da im je važno moći biti s roditeljem i na otvorenom, primjerice u šetnji ili sportu. U zatvoru Milano-Opera, tijekom transnacionalnog treninga u projektu CHILD TRUST u studenom 2025., vidjeli smo dječje igralište s toboganima i vrtuljcima i paviljone za posjete na otvorenom, u koje obitelj može doći zajedno, pa i sa psom. Uz prostor je i kiosk na kojem je moguće kupiti sokove, pizze i sladolede.
Prostora za posjete na otvorenom ima i u hrvatskim zatvorima, poput malog atrija u Kaznionici u Glini, opremljenog klackalicama, ili u Kaznionici u Valturi. Naravno, nije uvijek moguće takve prostore osigurati unutar starih zgrada, ali ih je važno planirati kad se budu projektirali i gradili novi zatvori.
Prostor bi trebao pratiti različite potrebe djece
Prostor koji odgovara jednom djetetu ne mora odgovarati drugom. Četrnaestogodišnji dječak iz Švedske, koji ima ADHD, tjeskobu i depresiju, napisao je u anketi COPE-a da voli vidjeti tatu, ali da mu je jako teško mirno sjediti u praznoj prostoriji bez ikakvog zvuka i da se pritom osjeća kao da je on u zatvoru. Prije svakog posjeta je zabrinut, a za vrijeme posjeta toliko napet da obično zaspi. Britansko izvješće o primjerima dobre prakse u zatvorima iz ožujka 2026. navodi zatvor u Manchesteru koji nudi tiše termine posjeta za osobe s neurodivergentnim potrebama. Preporuka Vijeća Europe traži da posjet bude dostupan i djeci s posebnim potrebama.
Prostor treba odgovarati i različitim uzrastima. Ono što veseli dvogodišnjaka, tinejdžeru je često neugodno, na primjer razgovor za niskim šarenim plastičnim stolicama uz dječju kuhinju ili dječji stol s alatom. Zato je Roda u Kaznionici u Lepoglavi, uz prostore koji nude najmlađima priliku za igru s tatom na tepihu, osigurala i mirniji kutak u kojem se starije dijete može s roditeljem povući u razgovor. Istraživanja koja su provedena u zatvorskim sustavima pokazuju da mladi osobito vole sjedala uz prozor, niše i druga mjesta na rubu prostorija, pa je važno o tome voditi računa kod uređenja.
Važno je djeci pokazati i što je „iza zida”
Dijete koje nikad nije vidjelo gdje mu roditelj živi ostaje bez odgovora na pitanje kako taj život izgleda, a nedostatak tog konteksta i razumijevanja situacije dodatno može pridonijeti stresu i osjećaju neugode koji dijete zasigurno ima pri posjetu kaznenom tijelu. Preporuka Vijeća Europe zato predlaže da dijete, kad je to u njegovu interesu, može vidjeti prostor u kojem roditelj boravi, uključujući sobu, ili barem vidjeti fotografije prostora. Kako bismo djetetu omogućile da ima uvid u to da mu je roditelj na sigurnom, u Rodi smo napravile plakate za sva kaznena tijela. Na njima su prikazane sve važne prostorije unutar zatvora i opisane su njihove svrhe, pa djeca, ali i odrasli, dok su u čekaonici ili prostoriji za posjete, na zidu mogu vidjeti fotografije unutrašnjosti baš tog zatvora ili kaznionice i svakodnevicu zatvorenika: sobe, kuhinju, blagovaonicu, liječničku ambulantu, knjižnicu, učionicu, prostore za rad i radionice, vrt i slično.
Prostor u koji primamo dijete je tek početak posjeta
Ni najljepša prostorija ne pomaže ako se ljudi u njoj ne ponašaju prijateljski. Poljska zatvorska služba uredila je 152 dječja kutića u prostorijama za posjete, ali je poljski pučki pravobranitelj 2020. ipak morao rješavati slučaj oca petero djece kojem nije bilo dopušteno igrati se s djecom u takvom kutiću, iako su djeca to htjela. Zatvorska je služba nakon toga svim regionalnim upravama naložila da provjere pravila za kutiće.
Kako bismo educirale osobe koje rade u zatvorima, s partnerima smo u projektu CHILD TRUST u sve četiri zemlje održale i nacionalne treninge. Razgovarali smo o tome kako dijete doživljava posjet roditelju, kako provoditi sigurnosne procedure tako da ne plaše dijete i kako prostor za posjete učiniti manje zastrašujućim. Sudionici su prepoznali da pristup prilagođen djeci može smanjiti stres djece i ojačati njihov odnos s roditeljem. Kao najveće izazove naveli su potrebu za stalnom edukacijom te za internim protokolima za posjete djece koji bi bili vidljiviji i jednako se primjenjivali u svim kaznenim tijelima.
Što smo naučile kroz projekt CHILD TRUST
Od studenog 2025. do svibnja 2026. s partnerima iz Italije, Francuske i Poljske obišle smo po jedno kazneno tijelo u sve četiri zemlje i na četiri transnacionalna treninga gledale kako djeca ulaze u zatvor. Iz toga smo izvukle nekoliko lekcija o prostoru.
Prostor treba gledati očima djeteta, od ulaza do izlaza. U Istražnom zatvoru u Krakovu, u ožujku 2026., sudionici su prošli istim putem kojim prolaze djeca: od ureda za prijam, kroz glavni ulaz, do prostorije za posjete. U razgovoru s upravom istaknuto je da rad s udrugom Probacja na prostorima prilagođenima djeci nije samo vizualna promjena, nego sustavan rad i građenje odnosa.
Prostor za posjete ne mora biti samo jedna soba. U talijanskom zatvoru Milano-Opera vidjele smo prostor koji zovu „koliba” i koji neki zatvorenici mogu dobiti kao pogodnost, primjerice za dječje rođendane ili druge važne obiteljske datume. Koliba je veća obiteljska prostorija s kuhinjom, blagovaonicom i dnevnim boravkom, u kojoj do šest članova obitelji može provesti tri sata. U francuskom zatvoru Fleury-Mérogis, najvećem zatvoru u Europi, u svibnju 2026. vidjeli smo kutke za igru u obiteljskim čekaonicama i posebne prostorije za posjete uz prisutnost treće osobe, primjerice stručnjakinje udruge Relais Enfants Parents ili osobe iz službe za zaštitu djece. Tijekom posjeta Kaznionici u Požegi u Hrvatskoj, prostor za posjete obitelji zatvorenicama bio je u obnovi, ali sudionici su vidjeli prostor za posjete djece očevima, i kao posebnu prednost istaknuli to što je u novoizgrađenoj zgradi prostor za posjete projektiran na samom rubu zgrade, kako djeca ne bi trebala prolaziti kroz zatvorske hodnike.
Zatvor prilagođen djeci nije dječji vrtić. Na završnom treningu u Parizu stručnjaci udruge Relais Enfants Parents ponovili su ono što se provlačilo kroz cijeli projekt: empatija i sigurnosni zahtjevi nisu u suprotnosti. Rodine intervencije u Hrvatskoj pokazuju da se i u kaznionici može urediti prostor u kojem se dijete ne osjeća kao u zatvoru, a da se pritom ne odustaje od sigurnosti. Takav prostor djetetu pomaže da razumije gdje je, daje mu barem malo izbora i čini posjet onim što bi trebao biti: vremenom s mamom ili tatom.
Van den Ent u ranije spomenutom radu upozorava da su obiteljske prostorije u zatvorima često naknadna misao, dodana godinama nakon izgradnje. Prostori za djecu i obitelji zato bi trebali biti dio plana od početka, kad se zatvori grade ili obnavljaju. Treba ih i održavati i dopunjavati, a pri uređenju pitati i djecu, jer ona najbolje znaju što ih plaši, a što im pomaže. Pitanje više nije je li to moguće, jer smo vidjeli mnoge primjere koji pokazuju da jest, nego hoće li takav prostor dobiti svako dijete, u svakom zatvoru i kaznionici.
Ovaj blog post izrađen je u okviru projekta CHILD TRUST.
Cijelo izvješće mreže COPE o tome kako djeca vide posjete roditelju u zatvoru (na engleskom jeziku) možete pročitati ovdje.
