Svaka dojka proizvodi mlijeko neovisno o drugoj. Količina mlijeka koju proizvode vaše dojke može međusobno jako varirati – jedna dojka može biti puno aktivnija od druge. I to je normalno!
Četiri su preduvjeta stvaranja mlijeka u dojkama žene.
Ako ijedan od njih nedostaje ili je oštećen, laktacija može biti otežana ili onemogućena, ovisno o čimbeniku i težini problema.
1. Žlijezdano tkivo
Većina majki ima dovoljnu količinu žlijezdanog tkiva, koje se tijekom trudnoće dodatno uvećava i priprema za proizvodnju mlijeka. Važno je upamtiti da veličina dojki nije povezana s količinom žlijezdanog tkiva – žena s većim dojkama nema nužno više žlijezdanog tkiva od one s malim dojkama. U slučaju stvarnog manjka žlijezdanog tkiva, još je uvijek moguće dojiti ili dojiti uz dohranu – potražite stručnu pomoć i podršku.
2. Mreža živčanih završetaka i mliječnih kanalića
Uloga je živčanih završetaka učiniti dojku osjetljivom na podražaj dodira (koža na kožu) i sisanja te prenijeti podražaj do mozga, točnije do hipofize, koja otpušta „dojeće" hormone. Mliječni kanalići odvode mlijeko iz mliječnih žlijezda do otvora na bradavici i djetetovih usta.
Ako su živci i kanalići oštećeni, cijeli proces stvaranja i pražnjenja mlijeka može biti ugrožen. Najčešće se oštećuju operacijama dojki ili ozljedama, a dobra je vijest da se dio živaca može regenerirati, a kanalići razgranati – no za to treba vremena. Što je više vremena prošlo od operacije ili ozljede do dojenja, to je veća šansa da su obnovljeni.
3. Hormoni i funkcionalni hormonski receptori
U različitim fazama pripreme za laktaciju i same laktacije različiti hormoni igraju „glavnu" ulogu, ali u proces su uključeni i brojni drugi hormoni koji se često ne vežu uz samo dojenje. Važno je znati da na uspjeh u dojenju najčešće nepovoljno utječu samo izrazite neravnoteže pojedinih hormona.
Prije poroda dojke na proizvodnju mlijeka pripremaju estrogen, progesteron i placentni laktogen. Estrogen priprema mliječne kanale i potiče njihov rast, progesteron utječe na rast alveola i režnjeva, a placentni laktogen na rast i promjene dojke, areole i bradavice. Prisutan je i prolaktin, ali su njegovi receptori blokirani do poroda.
Porod posteljice pokreće niz hormonalnih promjena koje rezultiraju obilnijim stvaranjem mlijeka. Ovdje „glavnu" ulogu preuzimaju dva hormona – prolaktin i oksitocin.
Prolaktin je zadužen za stvaranje mlijeka. Njegove razine variraju i ovise o punoći dojki, učestalosti pražnjenja i dobu dana. Danas se smatra da su dva tjedna nakon poroda, kad sisanjem dijete provocira najveći rast razina prolaktina, ključna za stvaranje dovoljnog broja prolaktinskih receptora koji će dojku učiniti osjetljivijom na sisanje djeteta u mjesecima koji slijede. Što dijete češće prazni dojku u tom početnom razdoblju, osobito noću, to dojka dugoročno postaje osjetljivija na sisanje i reagira stvaranjem više mlijeka.
Oksitocin se izlučuje i tijekom poroda, gdje utječe na kontrakcije maternice i porod posteljice. Nakon poroda maternica se pod njegovim utjecajem grči i vraća na veličinu prije trudnoće. U dojenju je njegova uloga reguliranje otpuštanja mlijeka. Oksitocin je hormon ljubavi koji utječe i na stvaranje čvrste veze između vas i vašeg djeteta. Važno je znati da je oksitocin sramežljiv hormon: u situacijama stresa ili opasnosti može blokirati otpuštanje mlijeka, a njegovo se otpuštanje pojačava u situacijama ugode i bliskosti, poput kontakta koža na kožu s djetetom – odmah nakon rođenja, ali i kasnije.
4. Često i učinkovito pražnjenje i stimulacija dojki
Često i učinkovito pražnjenje te stimulacija dojki, sisanjem ili izdajanjem, najvažniji su pokretač stvaranja obilne količine mlijeka. Drugim riječima: što je dijete češće na dojci i prazni dojku, mozak će dobivati informaciju da je potrebno više mlijeka i više će se mlijeka stvarati (princip ponude i potražnje).
Jedan od najvažnijih čimbenika brzog stvaranja mlijeka upravo je punoća dojki i vrijeme koliko dugo mlijeko „stoji" neiskorišteno u dojci. Kad mlijeko dulje vrijeme stoji neiskorišteno, u njemu se nakuplja protein FIL – povratni inhibitor laktacije, koji signalizira da nema potrebe stvarati još mlijeka. Kad se dojka redovito prazni i mlijeko ne stoji dugo u dojci, razine su ovog proteina niske.
Posljedično, dojke koje su češće prazne i više stimulirane sisanjem ili izdajanjem brže stvaraju mlijeko. Brže stvaranje mlijeka ubrzava metaboličku aktivnost enzima koji sudjeluju u stvaranju mlijeka, dodatno ubrzavajući proces. Dugoročno, to utječe na rast i stvaranje novog žlijezdanog tkiva, čime se stvaranje mlijeka povećava i ubrzava.
Kapacitet dojke je količina mlijeka koju dojka može zadržati i koja je dostupna djetetu na početku podoja. Kapacitet ne ovisi o veličini dojke i o njemu ne ovisi uspjeh u dojenju. U podoju dijete prvo isprazni mlijeko koje je spremno u dojci (količina određena kapacitetom dojke i vremenom proteklim od prošlog podoja), ali mlijeko se stvara i tijekom djetetova sisanja, omogućavajući djetetu da se nahrani i na dojkama manjeg kapaciteta.