Istraživačko izvješće o izazovima roditeljstva i ulozi lokalnih zajednica u Hrvatskoj

Udruga Roda predstavlja istraživačko izvješće Izazovi roditeljstva u Hrvatskoj: analiza mogućnosti i prostora djelovanja lokalnih zajednica u jačanju prava roditelja i djece, autorica Ivane Dobrotić, Marijane Kletečki Radović i Leone Zavrtni.

Cjelovito istraživačko izvješće dostupno je na dnu članka.

 

Potrebe roditelja i djece su višestruke i složene te zahtijevaju koordinirane aktivnosti u svim područjima. U Hrvatskoj općine i gradovi imaju važnu ulogu u osiguravanju prava i usluga važnih za svakodnevni život obitelji, a posebno usluga u području odgoja i obrazovanja, zdravstva te socijalne skrbi. Međutim, iako su brojne funkcije formalno decentralizirane, ograničena fiskalna decentralizacija i visoka teritorijalna fragmentacija rezultiraju u neujednačenim fiskalnim i administrativnim kapacitetima općina i gradova te duboko ukorijenjenim regionalnim nejednakostima u dostupnosti, priuštivosti i kvaliteti prava i usluga za roditelje i djecu.

Analiza lokalnih prava i usluga usmjerenih obiteljima, roditeljima i djeci u Hrvatskoj u razdoblju od 2020. do 2025. godine pokazuje da se umjesto univerzalnog sustava minimalnih prava i usluga dostupnih svim roditeljima i djeci razvio fragmentiran i teritorijalno neujednačen sustav lokalnih rješenja. Pri tome razvijenije i fiskalno snažnije općine i gradovi u pravilu osiguravaju širi spektar financijskih i nefinancijskih potpora te dostupnije i priuštivije usluge, dok fiskalno slabije općine i gradovi uglavnom nisu u mogućnosti osigurati ni temeljne oblike podrške. Ovakvi obrasci dosljedno se pojavljuju u svim analiziranim područjima prava i usluga – od jednokratnih novčanih potpora za rođenje djeteta, preko ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO), obrazovnih usluga i potpora srednjoškolcima, do usluga u području zdravstva i stanovanja. Nejednakosti su posebno izražene u području usluga. Iako je u RPOO-u zabilježen određeni napredak u dostupnosti kapaciteta, pitanje priuštivosti ostaje neriješeno te postoje regionalne razlike u roditeljskom financijskom opterećenju. Još veće nejednakosti vidljive su u dostupnosti produženog boravka u osnovnim školama, dok su lokalne politike u području zdravstva i stanovanja fragmentirane, često kratkoročne i diskrecijske. Nove usluge, osobito u području mentalnog zdravlja, razvijaju se sporo i bez jasnog strateškog okvira. Posljedica je da roditelji i djeca u usporedivim životnim okolnostima ostvaruju bitno različita prava i razine javne potpore, isključivo na temelju mjesta stanovanja, čime se narušava načelo jednakog pristupa socijalnim pravima i uslugama te produbljuju regionalne i socijalne nejednakosti.

Ključni uzrok ovih problema leži u izostanku jasnog i koherentnog javnopolitičkog okvira za decentralizirane programe, nestabilnom fiskalnom okruženju i visokoj teritorijalnoj fragmentaciji. Bez strukturnih promjena – uključujući jasne nacionalne standarde, stabilnije financiranje, razvoj integriranih usluga i evaluacijskih praksi – nejednakosti u pravima roditelja i djece nastavit će se produbljivati.

Ključne poruke izvješća o izazovima roditeljstva i ulozi lokalnih zajednica u Hrvatskoj

 

1. Mjesto stanovanja u Hrvatskoj i dalje uvelike određuje prava roditelja i djece.

Postojeći sustav lokalnih prava i usluga proizvodi teritorijalne nejednakosti, pri čemu roditelji i djeca u usporedivim životnim okolnostima ostvaruju bitno različite razine javne potpore ovisno o fiskalnoj snazi i prioritetima općina i gradova. Time se narušava načelo jednakog pristupa temeljnim socijalnim pravima.

2. Decentralizacija bez jasnih nacionalnih standarda produbljuje nejednakosti.

Izostanak univerzalnog okvira minimalnih prava i usluga dovodi do fragmentiranih lokalnih rješenja, umjesto koherentnog sustava podrške. Nacionalni standardi i fiskalno izjednačavanje nužni su kako bi sva djeca imala pristup priuštivim i kvalitetnim uslugama, neovisno o mjestu stanovanja.

3. Fiskalni okvir za lokalne politike nije stabilan, predvidiv ni pravedan.

Decentralizirani programi djeluju u financijski nestabilnom okruženju, ovisnom o poreznoj politici definiranoj na nacionalnoj razini podložnoj čestim i nepredvidivim promjenama. Usluge se često oslanjaju na projektne i privremene izvore financiranja, što onemogućuje dugoročno planiranje i održiv razvoj usluga.

4. Teritorijalna fragmentacija produbljuje nejednakosti u pristupu pravima i uslugama.

Male i fiskalno slabije općine i gradovi nemaju dostatne administrativne i financijske kapacitete za osiguravanje osnovnih prava i usluga. Dosadašnji dobrovoljni modeli teritorijalnog i funkcionalnog povezivanja pokazali su ograničeni učinak, što upućuje na potrebu snažnije i koordiniranije uloge države u tom procesu.

5. Bez integriranih usluga sustav ne može odgovoriti na stvarne potrebe roditelja i djece

Fragmentiranost sustava, slaba koordinacija i sektorski pristupi dovode do nepovezanih i često zakašnjelih intervencija, osobito za djecu u riziku. Razvoj integriranih usluga ključan je za osiguravanje djelotvornog odgovora na složene potrebe roditelja i djece te kontinuitet podrške.

6. Bez pouzdanih i usporedivih podataka nema djelotvornih politika.

Slaba dostupnost podataka, ali i neujednačena i nedovoljno razvijena metodologija njihova prikupljanja otežava praćenje učinaka mjera, strateško planiranje i evaluaciju politika. Standardizacija podataka i jasne smjernice izvještavanja nužni su preduvjet za utemeljenije oblikovanje lokalnih politika.

7. Roditelji teško dolaze do informacija o pravima i uslugama.

Fragmentirane, nepregledne i često teško dostupne informacije na mrežnim stranicama općina i gradova otežavaju roditeljima snalaženje u sustavu prava i usluga. Jačanje transparentnosti, standardizacija informacija i korisnički prilagođena komunikacija ključni su za djelotvornije i pravednije lokalne politike.

8. Potrebna je snažnija uloga države u osiguravanju jednakih startnih pozicija za djecu.

Bez jasnog nacionalnog okvira, fiskalnog izjednačavanja i koordiniranog razvoja usluga, postojeći sustav nastavit će reproducirati nejednakosti i ograničavati životne šanse djece, osobito one iz socioekonomski nepovoljnijih sredina.

 

Izvješće je napisano u okviru programa "Moderni izazovi roditeljstva i demografija", koji udruga Roda provodi uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.