Povodom nedavnog tragičnog događaja u kojemu je tijekom kućnog poroda blizanaca u Zagrebu jedno dijete preminulo, apeliramo na Ministarstvo zdravstva da prestane izbjegavati problem nereguliranosti izvanbolničkih poroda u Hrvatskoj te na hitnu potrebu za sustavnim promjenama kako bi se osigurala primjerena skrb ženama koje se odlučuju na kućni porod ili stjecajem okolnosti rađaju izvan bolnice (u automobilu, helikopteru, na brodu).
Roda dugi niz godina upozorava na potrebu donošenja smjernica za porode kod kuće jer će određeni broj žena, zbog osobnih uvjerenja, loših iskustava u rodilištu ili želje za podržavajućim okruženjem, nastaviti birati porode izvan zdravstvenih ustanova. Osim toga, dio žena koje se odluče za porod u kućnom okruženju, dolaze iz zemalja u kojima je kućni porod dostupan i legalan pa to isto žele ostvariti u RH. Naša je obaveza kao društva osigurati svim ženama pristup sigurnoj, stručnoj i reguliranoj skrbi tijekom poroda.
Na okolnosti u kojima žene koje se odlučuju na porod kod kuće rađaju, upozorile smo i ministra Beroša 2021. godine pismom upućenom zajedno s Hrvatskom komorom primalja. Nažalost, do danas nije poduzeto ništa, zbog čega su žene ostavljene bez mogućnosti donošenja informiranih odluka temeljenih na znanju, stručne skrbi i podrške, čime se mogućnost kobnih ishoda za majku i dijete nažalost povećava.
Dostupni podaci iz zapadnoeuropskih zemalja pokazuju kako planirani kućni porodi za žene s niskim rizikom mogu biti jednako sigurni kao i bolnički, kada su organizirani unutar reguliranog sustava uz praćenje licenciranih primalja. Provedene studije i dostupni javnozdravstveni registri u europskim zemljama potvrđuju da su stope perinatalne smrtnosti kod planiranih kućnih poroda usporedive s onima u rodilištima. Upravo zato se tragedije poput ove trebaju promatrati kao rijetke iznimke koje su možda i mogle biti spriječene da je sustav podržao žene u informiranju i odlučivanju te im osigurao primaljsku podršku.
Nažalost, uslijed trenutnog interesa javnosti zbog tragedije koja se dogodila, zanemaruju se bitna pitanja: traumatični porodi u zdravstvenim ustanovama, rigidni pristupi zdravstvenog osoblja, institucionalno nasilje i nedostatak empatije u sustavu koji su često i razlozi zbog kojih žene biraju porod kod kuće (prema istraživanju ImagineEURO, Hrvatska je vrlo visoko na listi zemalja u kojoj žene doživljavaju neku vrstu nasilja na porodu.
Iako to nisu jedini razlozi, sustav ih ignorira, a porode kod kuće tretira isključivo kao problem, umjesto da se potakne povjerenje i otvoren dijalog različitih stručnjaka i stručnjakinja, uključujući i udruge.
Uz sve navedeno, ovaj tragičan slučaj podcrtava pravnu neizvjesnost: kućni porodi nisu i ne mogu za ženu biti zabranjeni, ali nisu regulirani pa se sudjelovanje u kućnom porodu tretira kao „siva zona“ i ženama su zato na izbor dostupne i osobe čija znanja i kompetencije nisu nužno provjerljivi.
Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europskoj uniji u kojoj je primaljska skrb dostupna isključivo unutar rodilišta, a izvanbolnički porodi nisu dio zdravstvenog sustava. To znači da za zdrave trudnice, rodilje i babinjače skrbe liječnici ginekolozi i porodničari, a ne primalje.
U drugim europskim zemljama primaljska skrb je dio uobičajene zdravstvene skrbi za niskorizične trudnice, rodilje i babinjače te žene mogu slobodno birati mjesto poroda uz punu podršku zdravstvenog sustava. U praksi to znači da kada se žena odluči za porod izvan bolnice, ona može jednostavno doći do odabrane licencirane primalje koja će skrbiti o njoj tijekom trudnoće i poroda, a primalja druge specijaliste uključuje u skrb sukladno svojoj stručnoj procjeni i potrebi žene.
Vodeći se stavom Europskog suda za ljudska prava, da je izbor žene o mjestu poroda dio prava na privatni i obiteljski život, stava smo da se pojedinačne tragedije ne smiju koristiti za zastrašivanje javnosti i osudu žena koje se odlučuju na kućne porode, već da se pitanje kućnih poroda hitno treba regulirati – kreirati jasne smjernice i institucionalni okvir unutar kojeg će se moći provoditi kućni porodi uz stručne, samostalne primalje i osiguranje zdravstvene podrške u slučaju potrebe za bolničkim transferom.
Svaka smrt djeteta, bilo ono rođeno kod kuće ili unutar zdravstvene ustanove, velika je tragedija ne samo za tu obitelj, nego i za zdravstveno osoblje i za cijelu zajednicu. Ne smijemo dopustiti da i ova smrt rezultira samo brojnim medijskim istupima, tražimo da rezultira odgovornim reformama.