Posljednjih desetljeća, kako očevi preuzimaju dio aktivne uloge u odrastanju djeteta, znanstvenici sve više uviđaju koliko su očevi važni. Tijela očeva reagiraju na roditeljstvo gotovo kao i tijela žena, a njihov stil roditeljstva utječe na djecu u jednakoj mjeri, a ponekad i više nego onaj majke.
Proučavajući odnos između djeteta i roditelja, znanstvenici su uočili da tatina ljubav, angažman i pažnja ponekad na djecu imaju veći utjecaj nego mamina.
Roditeljski postupci i emocije, način na koji ih pokazuju i kako skrbe o djeci, imaju ogroman utjecaj na djecu.
Roditeljsko prihvaćanje i, s druge strane odbacivanje, oblikuju djetetovo ponašanje. Roditeljsko odbacivanje može dovesti do niskog samopouzdanja, osjećaja manje vrijednosti ili negativnog svjetonazora. To vrijedi za oba roditelja, a u nekim je slučajevima očev utjecaj čak i važniji od majčina. Primjerice, razina osjećaja prihvaćanja i voljenosti od strane oca u većoj mjeri može poslužiti kao prediktor hoće li se dijete u odrasloj dobi osjećati sigurno i sretno te biti zadovoljno životom, čak i više nego intenzitet u kojem se dijete osjeća voljeno i prihvaćeno od majke.
Saznanja iz brzorastuće znanosti ranog djetinjstva i ranog razvoja mozga, pokazuju pozitivan, cjeloživotan utjecaj koji očevi mogu imati pozitivnim sudjelovanjem u ranom stadiju života njihove djece. Dobrobiti koje proizlaze za djecu nisu ograničene samo na njihovo djetinjstvo.
Osobe čiji su očevi bili aktivno uključeni u njihovo djetinjstvo, imaju veće šanse ostvariti uspješniju karijeru, stabilan i dugotrajan brak te se kompetentnije nose sa stresom. Vezana saznanja ukazuju na to da emotivna odsutnost očeva ima dugotrajan, negativan učinak na djetetov razvoj. Pod pojmom "odsutnost oca" podrazumijeva se bilo koja situacija u kojoj je otac emotivno i psihički nepovezan s djecom, bilo da živi u istom domu ili ne.
Tate svojom prisutnošću i aktivnim dijeljenjem brige o djeci i obitelji čine život boljim za svoju djecu, obitelj i cijelo društvo!
