Tijekom odrastanja djeca se uzdaju u svoje roditelje, skrbnike i obitelj. U bolesti, ovisnost djeteta o bliskoj odrasloj osobi, brizi i sigurnom okruženju, još je izraženija. Roditelj je djetetu potreban od trenutka rođenja u rodilištu kao i kasnije pri bolničkom liječenju, rutinskim zahvatima ili pregledima u bolnici i kod pedijatra.
Posljedice hospitalizacije za dijete su višestruke. Istraživanja su pokazala da dob djeteta i odvajanje od roditelja najviše utječu na razvijanje teškoća uslijed hospitalizacije.
U najranijoj dobi, djeca nisu dovoljno emotivno i kognitivno zrela da spoznaju okolnosti hospitalizacije te ona predstavlja ugrozu za njihov sveopći razvoj, ali, bez obzira na dob, odvojenost od roditelja predstavlja djeci najveći izvor stresa tijekom hospitalizacije i uzrokom je poteškoća u djetetovom emocionalnom i psihološkom razvoju.
Tijekom hospitalizacije djeca su manje uznemirena kad su roditelji uz njih. Ako je u bolnici omogućen zajednički boravak djeteta s roditeljem, postoperativni oporavak djeteta je brži te kroz mjesec dana nestaju simptomi hospitalizma. S druge strane, odvojenost djeteta od roditelja povećava i prolongira psihičke teškoće kod djeteta koje su posljedica hospitalizacije.
Obitelj i hospitalizacija djeteta
Ostanak djeteta u bolnici predstavlja stres za cijelu obitelj. Osim odvojenosti od obitelji, uzrujanost i zabrinutost roditelja povećavaju štetne posljedice hospitalizacije na psihičko stanje djeteta. Oporavak djeteta te smanjivanje posljedica hospitalizacije na dijete trebaju biti zajednički cilj svima. Stoga je pored osiguravanja zajedničkog boravka djeteta s obitelji iznimno važna suradnja i komunikacija tima zdravstvenih djelatnika s roditeljima.
Istraživanja su pokazala kako roditelji visoko cijene davanje detaljne, dosljedne i pravodobne informacije o djetetovom zdravstvenom stanju. Otvorena, staložena i empatična komunikacija zdravstvenih djelatnika doprinosi da se cijela obitelj postupno oslobađa straha te stječe povjerenje u bolničko osoblje. Briga o stanju djeteta i ishodu liječenja stavlja cijelu obitelj u stresnu situaciju.
Emocionalna stabilnost roditelja važan je faktor u liječenju i oporavku hospitaliziranog djeteta. Stoga savjetovanje roditelja i pružanje različitih oblika pomoći ublažava nezavidnu situaciju za cijelu obitelj hospitaliziranog djeteta.
Neki roditelji ne mogu ostati s djetetom u bolnici zbog toga što imaju djecu o kojoj se moraju brinuti kod kuće, obitelj živi daleko od bolnice, dijete je dugotrajno smješteno u bolnici ili ne mogu ostvariti pravo na bolovanje. U tom slučaju roditelj treba razgovarati s djetetom prije odlaska te mu reći jednostavnim jezikom kada će se vratiti. Maloj djeci koja nemaju pojam o vremenu se može opisati doba dana kada će se vratiti (na primjer, umjesto ujutro recite "kada bude novi dan" ili "nakon doručka").
Ako roditelj ne može ostati u bolnici, s djetetom može boraviti druga, njemu bliska osoba - djed, baka, kum, tetka, ujak, stric, jer je za oporavak djeteta od iznimne važnosti da u tim najranjivijim trenucima uz sebe ima blisku osobu.
Uloga roditelja u bolnici kad je dijete hospitalizirano
Očekivanja roditelja i medicinskog osoblja tijekom hospitalizacije djeteta ponekad su oprečna. Zdravstveno osoblje dužno je informirati roditelje o intervencijama i terapiji na način razumljiv roditeljima jer oni donose odluke o liječenju svog maloljetnog djeteta. Ponekad osoblje ostavlja dojam kako im roditelji smetaju u obavljanju njihovog posla. Roditelji mogu biti korisni suradnici zdravstvenom osoblju u postupku liječenja djeteta, ali im osoblje mora dati konkretne savjete u vezi boravka u bolnici i liječenja. Treba uvažiti ulogu roditelja kao aktivnih sudionika u procesu njege i liječenja djeteta jer to uvelike pridonosi djetetovoj spremnosti na suradnju i konačnim rezultatima liječenja te rehabilitaciji djeteta nakon izlaska iz bolnice.
Roditelji žele biti uz svoje dijete 24 sata dnevno. S jedne strane, oni od zdravstvenog osoblja očekuju brigu za dijete, znak da im je dijete važno, traže uvjerenje o oporavku te razumijevanje i prihvaćanje svojih osjećaja. S druge strane, roditelji žele sudjelovati u skrbi i oporavku djeteta, biti informirani o prirodi bolesti djeteta i medicinskim zahvatima kako bi mogli biti uključeni u donošenje odluka o liječenju djeteta.
Roditelji i skrbnici, pak svoje osnovne potrebe za vrijeme hospitalizacije djeteta stavljaju na zadnje mjesto. Nisu im potrebne posebne prostorije za higijenu, spavanje i drugo. Dovoljna im je stolica uz uzglavlje djeteta.
Osim zdravstvenih djelatnika, o svojim pravima tijekom boravka u bolnici, trebala bi na adekvatan način biti upoznata i sama djeca te njihovi roditelji, ali i liječnici koji se u okviru primarne zdravstvene zaštite brinu za dijete, da upoznaju roditelje i djecu s njihovim pravima kao pacijenta; da ih prema potrebi i indikaciji upute na bolničko liječenje gdje će biti u stalnom kontaktu s liječnikom koji liječi dijete u bolnici te da nakon izlaska djeteta iz bolnice posvete posebnu pažnju fizičkom i psihičkom oporavku djeteta.
Pedijatrijske organizacije diljem svijeta odavno potiču roditelje u aktivnom sudjelovanju u liječenju djeteta i donošenju odluka u ravnopravnoj suradnji s liječnicima (ukoliko to žele). Postoje međunarodno priznati pravni dokumenti koji opisuju i navode prava djece tijekom boravka u bolnicama kao što su: Povelja o pravima djece u bolnici, Lista o pravima djeteta u bolnici, Otavska deklaracija o pravima djeteta na zdravstvenu zaštitu.
U Hrvatskoj su prava djeteta tijekom hospitalizacije vrlo slabo definirana i zaštićena, a uređuju se (donekle) temeljem Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koji je najnoviju izmjenu doživio u veljači 2021. godine.
Važno je upoznati zdravstveno osoblje u bolnicama, liječnike primarne zaštite te roditelje o pravima djeteta tijekom hospitalizacije. Iako postoji okvir prema kojemu je jasno kako je za boljitak djeteta važno omogućiti zajednički boravak roditelja uz dijete i njihovo sudjelovanje u postupku liječenja, čini se kako i dalje dolazi do propusta.
Iskustva roditelja pokazuju kako ostvarivanje tih prava redovito izostaje. Roditeljima se ne odobrava pravo na bolovanje pod izgovorom da su tijekom bolničkog liječenja djeca zbrinuta. Postojeći zakoni i pravilnici ostavljaju prostora institucijama da ograničavaju ili naplaćuju boravak roditelja uz dijete zbog prostornih i smještajnih uvjeta. Prakse u bolnicama pa čak i pojedinim bolničkim odjelima unutar iste bolnice, neujednačene su. Neprihvatljivo je da državne institucije pitanje prava hospitalizirane djece ostave na odlučivanje upraviteljima bolničkih odjela ili na borbu roditeljima u njihovim najranjivijim trenucima.
Napomena: Zbog jednostavnosti, koristile smo riječ roditelj, ali pod time mislimo na bilo koju djetetu blisku odraslu osobu.