Gdje je medicinski potpomognuta oplodnja u Hrvatskoj danas?

Prilikom provođenja IVF postupaka pacijentice su izložene nepotrebnoj patnji i boli, te se krši njihovo prvo na informiranje o opcijama medicinske skrbi!

U Hrvatskoj djeluju klinike koje ne nude odgovorajući način obezboljenja prilikom provođenja bolnih zahvata punkcije folikula na jajnicima. U tim klinikama se rutinski provodi velik broj izuzetno bolnih zahvata bez primjene anestezije ili odgovarajuće analgosedacije.
A u klinikama koje nude mogućnost odgovarajućeg načina obezboljenja i dalje se susreće praksa neinformiranja pacijentica o vrsti i načinima otklanjanja boli. U tim klinikama se, zbog propuštanja pružanja potrebnih informacija pacijenticama, znaju provoditi zahvati punkcije, čak i većeg broja folikula, „na živo" .

Pozivamo odgovorne u zdravstvenim ustanovama i Minstarstvu zdravstva da se HITNO poduzmu sve potrebne mjere kako bi se prekinula nehumana praksa provođenja punkcija „na živo" i omogućila maksimalna zaštiti dostojanstva i prava pacijentica!

Za odgovorne u klinikama i nadležne u Ministarstvu koji bi možda nijekali problem ili zabijali glavu u pijesak, ovo su samo neka od recentnih iskustava pacijentica:

Imam dijagnozu policističnih jajnika, dva sam puta prošla punkciju velikog broja folikula samo uz injekciju normabela. Bol je bila nesnosna, a nakon punkcije, radi gužve na odjelu, za mene nije bilo kreveta da legnem i odmorim se. Taj dan bilo je 5 žena na punkciji i nijedna nije dobila ništa drugo od lijekova osim injekcije normabela!

Punktirano mi je 9 jajnih stanica u privatnoj klinici, bez ičega, bez ikavog lijeka protiv bolova. Prestrašno iskustvo!

Prvi put mi je „na živo" ispunktirano 6 jajnih stanica, preživjela sam nekako... Drugi put 12 jajnih stanica „na živo", na koljenima sam išla doma. Medicinskim sestrama svaka čast, da njih nije bilo ne bih izdržala do kraja.

Moja treća punkcija bila je 2016. godine, 7 folikula bez injekcije ili anestezije, doslovno umirem od bolova na stolu, suze mi cure u uši jedna za drugom. Jedva uspijevam zdjelicu držati na miru 5 sekundi. Sestra me drži za ruku i tješi da će biti brzo gotovo. Doktorica me na kraju upitala da li sam imala kakvu upalnu promjenu s obzirom koliko me boli. Kažem da imam endometriozu. Doktorica se čudila zašto nisam tražila anesteziju. Uglavnom, ta treća punkcija je bila pravi horor, rodila sam dva puta bez epiduralne, na porodima nisam plakala ili jaukala. Ta punkcija je nešto najgore sto sam doživjela.

NOT PUBLISHED
Napisao/la: