Gubitak djeteta

Kada roditelji izgube dijete tijekom trudnoće i po porodu, sruši se cijeli njihov svijet i nestanu svi snovi koje su imali za budućnost. Svu radost iščekivanja novog života zamijeni nevjerica, nijekanje gubitka, tjeskoba, potištenost. To su samo neke od uobičajenih reakcija na gubitak.

Reakcije na gubitak i tijekom tugovanja su različite, intenzivne i često pomiješane. No, svaka se reakcija smatra prirodnom i normalnom. Majke često prolaze kroz intenzivan osjećaj krivnje, jer svoje tijelo smatraju odgovornim za smrt djeteta, predbacuju si zašto nisu na nešto reagirale ili prepoznale problem. Osim toga često se javlja osjećaj ljutnje, bespomoćnost, nesanica, promjene u apetitu, nedostatak koncentracije, „stezanje" u grudima, promjene u ponašanju i sl.

Sve su te reakcije dio procesa žalovanja koje je znak psihičkog zdravlja i nužno je proći kroz sve faze kako bi se prešao put od prihvaćanja gubitka do pronalaženja načina kako nastaviti sa životom nakon gubitka. Žalovanje najčešće počinje šokom i nevjericom. Nakon toga može uslijediti ljutnja koja može biti usmjerena prema sebi, okolini, liječnicima, a često proizlazi iz osjećaja bespomoćnosti, te čežnja i potraga za umrlim, prisutnost silne želje da se vrati umrlo dijete. Faza tugovanja i očaja nastupa kada shvatimo da je gubitak nepovratan. Restrukturiranje situacije, tj. ponovna organizacija zadnja je faza tugovanja u kojoj osoba može iskusiti niz složenih osjećaja od olakšanja, straha od zaborava umrlog do krivnje, jer se smije ili uživa u nekim stvarima. Faze žalovanja ne trebaju se kruto shvaćati, jer su tijek i trajanje tugovanja individualni.

Gubitak utječe i na partnerske odnose, jer majka i otac tuguju na različite načine,  stoga roditelji moraju imati na umu da je svatko od nas drugačiji i da nema pravog ni krivog načina nošenja s tugom. Ako se roditelji ne mogu nositi s gubitkom kao par, ili jednostavno ne znaju kako, preporuka je da potraže pomoć stručnjaka. Također, ako roditelji već imaju dijete, moraju biti svjesni da i ono, na svoj način, prolazi kroz tugovanje (više o tome možete naći ovdje). Važno je objasniti na način primjeren dobi, što se dogodilo, biti iskren o vlastitim emocijama te uključiti dijete u očuvanje uspomene na preminulog brata ili sestru. Majke mogu osjetiti krivnju, jer ne mogu biti dovoljno dobre majke živom djetetu, no zbog vlastitog tugovanja to i je iznimno teško, stoga se ne ustručavajte potražiti pomoć osoba bliskih djetetu.

Najveća potpora dolazi od strane bliskih osoba ili osoba od povjerenja, ali potporu možete dobiti i na ovim mjestima:

Stručna pomoć:

• Obiteljski centar vaše županije
• Obiteljsko savjetovalište pri Caritasu
• Savjetovalište Tesa, Zagreb
• Savjetovalište Modus, Zagreb
• www.psihoportal.com – stručni prilozi – tugovanje

Duhovna pomoć:

• Kuća susreta Tabor

Forumske grupe:

• Rodin forum – Roditelji anđela
• Facebook – Mame anđela
• forum.hr – Roditelji anđela
• mameibebe forum – Anđeli – povjerljivo

Literatura na temu gubitka (stručna te osobna iskustva)

• ARAMBAŠIĆ, Lidija. 2007. Gubitak, tugovanje, podrška. Jastrebarsko: Naklada Slap.
• GOLDMANN-POSCH, Ursula. 1996. Kad majke žaluju – sjećanja na izgubljeno dijete. Zagreb: Prosvjeta.
• MOODY, Raymond i ARCANGEL, Dianne. 2005. Život poslije gubitka, Zagreb: VBZ
• WORDEN, J.William. 2005. Savjetovanje i terapija u tugovanju. Jastrebarsko: Naklada Slap.
• BROWN, Francesca. 2009. Anđeli koji mi šapću. Zagreb: Znanje
• BRYNE, Lorne. 2010. Anđeli u mojoj kosi. Zagreb: Naklada Ljevak
• EADIE, Betty J. 1996. U zagrljaju svjetlosti. Rijeka: Leo-Comerce
• KOSEC, Martina. 2011. Na krilima mističnog putnika. Zagreb: vlastita naklada
• KRMPOTIĆ, Vesna. 1987. Brdo iznad oblaka. Zagreb: Globus

Što god učinili bol neće nestati, ali nekim si postupcima možete sami barem malo olakšati:

• traženje potpore i razgovor o gubitku
• vlastiti ritual opraštanja od djeteta, ako niste sahranili dijete
• učiniti nešto posebno u spomen na dijete
• predah od boli uz čitanje, slušanje glazbe, razvijanje novih interesa, putovanje i sl.
• izražavanje emocija kroz ples, slikanje, kiparstvo i sl.
• živjeti dan po dan.

S vremenom većina roditelja uspijeva pronaći način kako nastaviti sa životom. Reakcije su manjeg intenziteta, kraće traju, no ne znači da se neće povremeno javiti napadaji boli. Posebno u vrijeme godišnjice, rođendana, obiteljskih okupljanja i sl. Situacije su u kojima može biti teško, posebno na početku:

• dobronamjerni savjeti okoline i(li) njihova očekivanja o našem načinu tugovanja
• rješavanje administracije
• povratak na posao, među znance
• susreti s trudnicama ili djecom slične dobi.

Medicinsko osoblje je najčešće prvo u kontaktu s roditeljima, ali nije dovoljno educirano na koji način priopćiti vijest ili kako pripremiti majku na porod mrtvog djeteta. Također, u Hrvatskoj ne postoji standardizirani protokol prema kojem medicinsko osoblje mora postupati u slučaju gubitka djeteta. Najčešće su roditelji prepušteni sami sebi u pronalaženju načina na koji bi prebrodili najteže trenutke. Vrlo važan čimbenik u procesu prihvaćanja gubitka je da roditelji inzistiraju na ovim mogućnostima:

• prisutnost oca djeteta uz majku tijekom poroda;
• da vide svoje dijete i oproste se od njega;
• nakon oporavka od prvog šoka odlučiti što će s tijelom djeteta;
• dobiti informacije o mogućnostima pokopa;
• odvojenost rodilje koja je izgubila dijete od ostalih rodilja i djece;
• posjete izvan zadanog vremena posjeta;
• dobivanje sitnica za uspomenu (uvz-slike, fotografija djeteta, pramen kose i sl.).

Zakonodavstvo i njihovi djelatnici također su nedovoljno informirani o pravima roditelja koji su izgubili dijete i na taj način im uskraćuju pravo na vrijeme za oporavak kao i pravo na potvrdu da su postali roditelji.

•  Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 68/08, 110/08) jamči po članku 14. da zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od 6 mjeseci, za prvo i drugo rođeno dijete, te 30 mjeseci, za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete, a u broj rođene djece iz stavka 2. ovoga članka uračunavaju se i mrtvorođena djeca te umrla djeca majke i posvojena djeca.
•  Po članku 17., ako zaposlena majka ili samozaposlena majka rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije nego što je protekao rodiljni ili roditeljski dopust, korisnik tog dopusta ima pravo nastaviti njegovo korištenje još 3 mjeseca nakon mjeseca u kojem je rođeno mrtvo dijete ili nastupila smrt djeteta. Za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta ima pravo na naknadu plaće, koja za puno radno vrijeme iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.
•  Roditelji imaju i pravo na rodni list djeteta.

Vrijeme liječi neke rane, ali gubitak djeteta prati nas cijeli život i uvijek ćemo osjećati prazninu u onom dijelu srca koje smo mu namijenili. No, važno je znati da i s takvom prazninom imamo pravo i trebamo nastaviti sa što kvalitetnijim životom. Ta vrsta gubitka, kao i svaka slična tragedija, znatno utječe na obitelji, na ono što jesu i što će od toga dana biti.