Dobra – loša televizija

„Televizija nije ni sasvim dobra ni sasvim loša. Ne morate je ubiti; samo je pripitomite."

Zašto je potrebno pripitomiti televiziju?

1. Stvara ovisnost

Već oko treće godine života možemo kod neke djece govoriti o ovisnosti o televiziji. To se najčešće događa kao produkt umirivanja djece, kad roditelji serviraju TV sadržaj kako bi kupili vrijeme za neke svoje aktivnosti ili jednostavno omogućili mir u kući.

2. Dokazano utječe na pretilost

Televizija potiče neaktivnost, sjedenje, a često i kompulzivno jedenje grickalica. Pretilost potiču televizijske reklame i ostali sadržaji koji nezdravu hranu prezentiraju kao primamljivu, ukusnu i društveno poželjnu.

3. Narušava zajedništvo obitelji

U obiteljima gdje se redovito gleda televizija manje se čita, razgovara, manje se igraju društvene igre... Postoji bojazan da, kao posljedica ovisnosti o televiziji, stajališta djece više neće biti toliko pod utjecajem obitelji i prijatelja koliko medijskih poruka, nametnutih vrijednosti i virtualne slike svijeta.

4. Potiče na kupovinu

Najčešće proizvoda koji uopće nisu potrebni. Djeca su posebno osjetljiva na reklame, a njihova moć uvjeravanja roditelja da im kupe određen proizvod upravo je najjače oružje kojim se marketinški stručnjaci koriste.

5. Potiče na nasilje

Djeca su u razdoblju kad tek uče što je dobro, a što zlo. Znate li da djeca već u dobi od 14 mjeseci oponašaju ono što vide na televiziji? Jedan od utjecaja kojem mogu biti neselektivno izloženi su crtići, glazbeni spotovi, filmovi koje gledaju. Djeca najlakše uče oponašanjem te su psiholozi utvrdili da izloženost agresivnim scenama u crtićima zasigurno povećava agresivno ponašanje u djece. Razmislite koliko nasilja sadrže i neki djeci omiljeni crtići, npr. Ptica trkačica je po ocjeni stručnjaka jedan od najnasilnijih crtića u kojem nije toliko upitno što je nasilno, već je za djecu posebno opasno što samo nasilje nema nikakvog smisla.

Gledajući nasilje djeca mogu postati manje osjetljiva na patnje drugih, mogu se početi bojati svijeta oko sebe, dobiti netočnu sliku o količini nasilja koje postoji u stvarnom svijetu.

6. Fizički je vrlo naporna

Psiholozi su mišljenja da je gledanje televizije za predškolsko dijete veoma naporna aktivnost. Dok gleda crtić ili film, djetetu su napeti svi mišići, ubrzan mu je rad srca, a tijelo mu je usprkos tomu pasivno. Takva uključenost dovodi do stresa, uznemirenosti i vrlo intenzivnog doživljavanja koje predškolsko dijete može podnijeti tek u manjoj mjeri. Mogli bismo reći da gledanje TV-a za dijete predstavlja dodatni stres koji se može manifestirati u obliku hiperaktivnosti. Zanimljivo je da djeca koja u ranoj dobi previše vremena provode pred televizorom, kao sedmogodišnjaci imaju značajnih problema s koncentracijom.

Televizija ipak ima i neke dobre strane:

1. Donosi informacije

Televizija je medij koji izvrsno prenosi informacije, bilo da se radi o prekrasnim čudima prirode, ljudskim dostignućima ili putovanjima u svemir. Moramo priznati da smo od televizije puno toga i naučili.

2. Pomaže učenju stranog jezika

Postoje neke studije koje pokazuju povećanje rječnika stranog jezika u djece predškolske dobi.

3. Dobri edukativni programi potiču daljnje učenje

Televizijski program može potaknuti interes u djeteta za istraživanjem činjenica, razgovor ili ga potaknuti na neku novu aktivnost.

4. Potiče na promišljanje svijeta

Kako dijete raste, moći ćete televizijske slike i događaje koristiti kao polazišnu točku za mnoge rasprave o vrijednostima, seksualnosti, korištenju alkohola/droga i sl. Televizija je i najmoćniji medij koji prenosi slike mnogih problema s kojima se današnja društva susreću, omogućujući na taj način širenje svijesti o mnogim problemima današnjice.

Za kraj – nemojte zaboraviti da uvijek imate mogućnost upaliti ili ugasiti TV, ali i odgovornost za vašu odluku.