Bajke i djeca predškolske dobi

Mr. sc. JOŠKO SINDIK, stručni suradnik-psiholog mentor
DJEČJI VRTIĆ "TRNORUŽICA", Zagreb, TEL/FAX: (01) 2312-524, Rusanova 11
DJEČJI VRTIĆ "MAKSIMIR", Zagreb, TEL/FAX: (01) 2314-976, Aleja A. Augustinčića 4
E-mail: josko.sindik@zg.htnet.hr

Prijemčivost djece za bajke počinje se javljati već oko druge godine života, pojavom igara pretvaranja kod djece.

Igra pretvaranja uključuje upotrebu predmeta ili ljudi kao simbola za nešto što oni inače nisu. Npr. fotelja će se pretvoriti u svemirski brod, lonac u šljem, mačka u tigra, dvorište u Pokemon ili Digimon centar. Ovakve igre mogu se sastojati od vrlo jednostavnih aktivnosti pa sve do razvoja vrlo složenih "scenarija" i zapleta.

Igra pretvaranja je najviše zastupljena u dobi do 4. ili 5. godine.

Uz igre pretvaranja vezuje se i interes djece za dječje bajke i priče. Ono što je privlačno za djecu u bajci jest mogućnost da u bajkama djeca prepoznaju ono što se događa u njihovim stvarnim životima, ili u svijetu mašte.

U bajci obično postoji neka priča, makar vrlo jednostavna. Tako i dječje igre mogu preuzeti temu i iz neke bajke ili filma. Djeca "igraju" uloge koje se javljaju u bajkama, i na taj se način postupno uče suosjećanju, "uživljavanju" u svjetove drugih ljudi.

Bajka može utjecati na sva područja razvoja djeteta:

odigravajući temu neke bajke kroz pokretnu igru djeci se može potaknuti motorički razvoj
u području socio-emocionalnog razvoja, uz razvijanje spomenutog suosjećanja (empatije) kroz uživljavanje u različite uloge, djeca se uče prepoznavanju, razumijevanju i izražavanju različitih osjećaja. Naime, djeca upravo kroz igre inspirirane bajkama često izražavaju svoje osjećaje, poput straha ili ljutnje te kroz igru "pričaju" o svojim problemima, brigama i svojem viđenju svijeta oko sebe.
kroz slušanje bajki, djeca se uče razumijevanju govora, većih tematskih cjeline, razvija im se pažnja, obogaćuje im se rječnik i razina komunikacijskih sposobnosti kroz "odigravanje" prizora iz bajki
bajke im daju ideju za kreativno izražavanje, pa djeca na svoj način "preobličuju" pojedine uloge, izmišljaju nove dijaloge, zaplete i slično, dakle potiče im se mašta
u području moralnog razvoja, djeca uče pozitivne ljudske vrednote koje bajke mogu sadržavati, uče se ljubavi, poštovanju, važnosti cijenjenja istine, pravde, poštenja.

Zato se djeca se jako vole igrati uloga različitih junaka, koji imaju moći i sposobnosti koje predstavljaju ono najbolje u ljudskoj prirodi. Karakteristike junaka je da:

su dobri, mudri, neustrašivi i snažni;
imaju moći koje djeca žele sama posjedovati, oni su nevjerojatno brzi, jaki i izdržljivi, mogu letjeti, plivati satima pod vodom ili promijeniti oblik svog tijela;
mogu riješiti svaki problem i prebroditi sve prepreke, njihova rješenja su uvijek dobra i prihvaćena;
imaju kontrolu - nitko im ne govori što trebaju raditi;
znaju što je ispravno - gotovo nikad ne pogriješe;
hvali ih se i odaje im se priznanje od moćnih odraslih osoba, svi žele biti njihovi prijatelji.
Dakle, djeca uče kako se uživjeti u tuđu perspektivu, razvijaju vještine u rješavanju socijalnih problema i postaju kreativnija.

Vrlo je važno da roditelji imaju razumijevanja za odabir bajki koje su za djecu zaista produktivne, i koje potiču za djecu konstruktivne vrstu dječje igre. Nije pogodno djecu uvjeravati kako su neke stvari nemoguće ili pretjerane. Naime, djeca kroz poistovjećivanje s junacima razvijaju osjećaj vlastite važnosti i moći.

Čak i gledanje TV-sapunica (kao modernih bajki) kod predškolske djece ne može biti štetno, ukoliko njihov sadržaj nije zasićen nasiljem, premda takve serije imaju predvidljiv kraj, svijet gledaju crno-bijelim naočalama, likovi klišeizirani, a dijalozi stereotipni. Prije svega klasičnom podjelom na dobro i zlo one u jednom drugom mediju, televizijskom, oponašaju bajke u kojima su ljepotice poput Trnoružice ili Snjeguljice iz dubokog sna na koji bi ih osudila zla vila oživljavale snagom prinčevskog poljupca.