Pravo na zdravlje

Izvještaj UN-ovog izvjestitelja za zdravlje

Službeni posjet Posebnog izvjestitelja za pravo na zdravlje pri Uredu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, dr. Dainiusa Purasa Hrvatskoj odvijao se u studenom 2016. godine. Tog neovisnog stručnjaka imenuje Savjet za ljudska prava sa zadatkom istraživanja i izvješćivanja o stanju prava na zdravlje u određenoj državi.

U sklopu desetodnevnog službenog posjeta Hrvatskoj, Posebni izvjestitelj za pravo na zdravlje pri Uredu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava susreo se s dionicima iz različitih Ministarstava, Sabora i Ustavnog suda, ureda Pravobranitelja i međunarodnih institucija te je posjetio različite ustanove u Zagrebu, Osijeku, Vukovaru i Splitu. Na isti način se u ponedjeljak, 28. studenog 2016. susreo s predstavnicama i predstavnicima organizacija civilnog društva u Hrvatskoj. To je bila prilika da predstavnici iznesu svoje viđenje situacije s pravom na zdravlje u Hrvatskoj, a među njima je bila i predstavnica udruge Roda koja je prošla sva područja Rodinog rada koji se tiču prava na dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb. Njeno detaljno izvješće (na engleskom) možete pročitati u dokumentu na kraju ovog članka.

Četiri mjeseca kasnije, primile smo informaciju da je neslužbena inačica konačnog dokumenta predana Vladi Republike Hrvatske na komentiranje, a uvidom u dokument možemo sa zadovoljstvom zaključiti da je Posebni izvjestitelj uzeo u obzir većinu Rodinih primjedbi te ih uvrstio u svoje izvješće.

Posebni izvjestitelj je pohvalio Hrvatsku, najnoviju članicu EU-a, zbog svog rada na osnaživanju pojedinih dijelova zdravstvenog sustava, te napomenuo da je važno da Vlada unaprijedi politike koristeći model ljudskih prava sukladno s Agendom 2030, te da u tome posebno uzme u obzir osjetljive skupine kao što su žene, djeca, manjine, osobe s duševnim bolestima te starije osobe.
U nastavku ćemo ukratko sažeti dijelove Izvješća koji se tiču područja rada udruge Roda.

Skrb u trudnoći, porodu i babinju

Posebni izvjestitelj detaljno je opisao sustav maternalne skrbi u Hrvatskoj (§64), te napomenuo da se ne vode statistike o broju žena koje žive više od 30 odnosno 50 km od najbližeg rodilišta, usprkos tome da su se zatvorila mala i izvanbolnička rodilišta u zadnjih deset godina. To posebno utječe na žene u ruralnim, dislociranim i otočnim područjima.

Vezano uz porode izvan rodilišta (§65), Izvjestitelj je napomenuo da činjenica da primalje i liječnici ne smiju prisustvovati porodima kod kuće znatno smanjuje ženine mogućnosti izbora kada je riječ o mjestu poroda. On smatra da bi se planirani kućni porodi trebali nuditi kao dostupna i cjenovno prihvatljiva opcija, te da žene ne smiju ostati bez medicinske skrbi samo zbog toga što žele roditi kod kuće.

Dr. Puras je komentirao i stanje u rodilištima (§66) i napomenuo probleme s činjenicom da žene moraju ležati čitavo vrijeme poroda, da se rutinski koriste intervencije poput dripa i klistira, da se previše koriste epiziotomije i Kristellerov hvat (nalijeganje na trbuh). Nadalje, komentirao je činjenicu da rodiljama nedostaje privatnost u rodilištima, te da čak i kad sobe za rađanje imaju vrata, ona se rijetko zatvaraju.

Medicinski potpomognuta oplodnja

U području medicinski potpomognute oplodnje (§67) Izvjestitelj je napomenuo da su određeni postupci dostupni samo uz dodatno plaćanje i nedostupni parovima koji te troškove ne mogu snositi sami. Nadalje, žene starije od 42 godine nemaju pravo na liječenje unutar zdravstvenog sustava te moraju posegnuti za privatnom zdravstvenom skrbi, te da su postupci dostupni samo heteroseksualnim parovima, kao i da zakon izričito zabranjuje MPO ženama bez partnera koje nemaju dokaz o stanju koje iziskuje liječenje od neplodnosti te za homoseksualne parove.

Nedostatak adekvatne službene statistike onemogućava kvalitetnu procjenu stanja u ovom području.

Planiranje obitelji

Posebni izvjestitelj napomenuo je da je u Hrvatskoj problematična dostupnost moderne kontracepcije i hitne kontracepcije (§69-70), posebice za maloljetnice, te da žene i djevojke nemaju jednaku dostupnost kontracepcijskim sredstvima s obzirom na to da nisu u svim mjestima dostupna odnosno da njihova visoka cijena predstavlja barijere pojedinim ženama.

U svojim komentarima o dostupnosti sigurnog prekida trudnoće, Izvjestitelj je posebno istaknuo problematičnost činjenice da pojedini zdravstveni djelatnici odbijaju raditi prekide trudnoće na zahtjev zbog priziva savjesti u redovnom radnom vremenu (§73) dok s druge strane istu uslugu nude uz naplatu u svojim privatnim ordinacijama, te je izrazio zabrinutost da u pojedinim bolnicama sve zdravstveno osoblje ima priziv savjesti.

Napomenuo je da vjerske organizacije imaju negativan utjecaj na politike koje se tiču ženskih prava te tako onemogućavaju implementaciju međunarodnih ugovora o ljudskim pravima (§84), što u konačnici utječe na to da žene ne mogu donositi najbolje informirane odluke o svom seksualnom i reproduktivnom zdravlju, a rezultat su lošiji zdravstveni ishodi i veći rizici za njih i njihovu djecu. Podsjeća da su seksualna i reproduktivna prava ljudska prava (§85).

Zdravstveni odgoj

Iako školski program predviđa iznimno mali broj školskih sati za zdravstveni odgoj (§76), u praksi to ovisi od profesora do profesora, a neki odbijaju uopće održati sate zdravstvenog odgoja koji se tiču seksualnog i reproduktivnog zdravlja. To onemogućava djeci i mladima da uče o jednakosti između roda te im onemogućava da donose informirane odluke o svojim tijelima i o svojoj seksualnosti. Mladi, s kojima se Izvjestitelj susreo, naglasili su da postoji potreba za boljim i sveobuhvatnijim zdravstvenim odgojem, primjerenim dobi učenika.

Roditeljstvo i zaposlenje

Iako Zakon o radu onemogućava poslodavcima da diskriminiraju trudnice ili žene koje planiraju trudnoću, to u praksi nije tako (§79). Nadalje, rodiljne naknade ovise o tome je li žena zaposlena ili ne, što diskriminira žene koje rade pola radnog vremena ili koje su nezaposlene, iako su možda bile zaposlene prije rodiljnog odnosno roditeljskog dopusta.

Nedostatak kvalitetnih vrtića i skrbi za mlađu školsku djecu također onemogućava ženama da se zaposle. Cijene vrtića koje variraju od regije do regije predstavljaju drugu barijeru.

Iako Hrvatska ima vrlo kvalitetan sustav rodiljinih i roditeljski dopusta te bolovanja za djecu (§82), ne postoje mehanizmi za praćenje istih, posebice onih koji bi zaštitili zaposlene žene.

Djeca

Hrvatska i dalje ima nekoliko izazova vezanih za zdravlje djece, osobito po pitanju nedostatka i/ili nedostupnosti određenih zdravstvenih djelatnika, poput pedijatara, specijalista školske i studentske medicine, logopeda, psihologa, radnih terapeuta, medicinskih sestara i socijalnih radnika (§88). Sve veći broj djece u ambulantama primarne zdravstvene skrbi znači da se ne provodi dovoljno vremena sa svakim djetetom te da se poteškoće u razvoju identificiraju prekasno. Rane intervencije su također nedostatne, kao i sustavi koji aktivno uključuju obitelj u praćenju djetetovog razvoja.

Dojenje

Sva rodilišta u Hrvatskoj su akreditirana kao Rodilišta - prijatelji djece, i rana inicijacija dojenja je vrlo visoka. Usprkos tome, duljina dojenja nije se povećala djelomično zbog nedostatka podrške i edukacije za žene i zdravstvene djelatnike (§92). Pedijatri u Hrvatskoj, pod utjecajem proizvođača nadomjestaka za majčino mlijeko i dohranu, često preporučuju uvođenje dohrane oko 17. tjedna života. Redovito sponzoriranje skupova pedijatara i medicinskih sestara od strane proizvođača nadomjestaka za majčino mlijeko, dokaz je kontinuiranog sukoba interesa zdravstvenih djelatnika u Hrvatskoj.

Posebni izvjestitelj je napomenuo da je dojenje ljudsko pravo koje se treba zaštititi i promovirati, te da ženama treba podrška u njihovim odlukama da doje bez osude ili posramljivanja onih koje ne žele ili ne mogu dojiti. No marketing nadomjestaka za majčino mlijeko negativno utječe na ženine odluke i onemogućuje ženama i djeci da uživaju u zdravstvenim blagodatima dojenja (§94). Izvjestitelj napominje da bi Hrvatska trebala implementirati Međunarodni pravilnik o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko (§94).

Ljudi u pokretu

Tražitelji azila u Hrvatskoj imaju pravo na zdravstvenu skrb, no nedavne promjene Zakona o azilu koje su to pravo smanjile na samo najnužniju i najhitniju skrb, imaju negativan utjecaj na zdravlje trudnica i žena koje su tražiteljice azila, ali i na migrantice (§98-99). Nadalje, djeca i trudnice bi trebale primati redovitu medicinsku skrb, neovisno o nacionalnosti ili status u Hrvatskoj.

Romska zajednica

Jedna petina djece romske nacionalnosti u Hrvatskoj nema dostupnu zdravstvenu skrb (§104) te je pojava dojenačke smrti za te skupine znatno iznad nacionalnog prosjeka, osobito smrtnosti vezane uz iznenadnu dojenačku smrt i smrti uslijed respiratornih bolesti.
Romkinje također teže dolaze do zdravstvene skrbi zbog diskriminatornih praksi, te čak 21 posto Romkinja nikad nije imalo zdravstveno osiguranje (§105), što ne uključuje trudnice koje mogu dobiti besplatnu zdravstvenu skrb.

Konačni izvještaj sa zaključcima i preporukama predstavit će se u srpnju ove godine. Ova inačica izvještaja je iznimno kvalitetan korak ka poboljšavanju prava na dostupnu, kvalitetnu zdravstvenu skrb utemeljenu na znanstvenim dokazima, ljudskim pravima i koja uzima u obzir posebne potrebe osjetljivih skupina.

Izjava posebnog Izvjestitelja UN-a o Hrvatskoj
Izjava posebnog Izvjestitelja UN-a o Hrvatskoj

VIDI PREUZMI

199.7 kB 2

Rodin izvještaj o zdravlju (engleski)
Rodin izvještaj o zdravlju (engleski)

VIDI PREUZMI

659.94 kB 2

Objavljeno:
Napisao/la:

Moglo bi Vas zanimati