Kod većine parova, do začeća dolazi unutar prvih šest mjeseci nezaštićenih odnosa. Nakon 12 mjeseci, oko 90% parova postići će trudnoću. Većina preostalih parova na kraju će uspjeti, sa ili bez liječenja. No kada se to kroz duže vrijeme ne dešava, počinjemo sumnjati, najčešće opravdano. Tad krećemo s traženjem simptoma, kasnije i uzroka postavljene dijagnoze.
Nažalost, čak trećina neplodnih parova ima obostrani problem neplodnosti, što znači da i žena i muškarac imaju utvrđene dijagnoze te je potrebno krenuti u postupke medicinski potpomognute oplodnje kako bi ostvarili roditeljstvo.
Često krećemo u postupke samo s muškim faktorom (loš spermiogram, varikokela, retrogradna ejakulacija, teže bolesti…), no s vremenom dođemo i do ženskog problema (PCOS, endometrioza, neprohodni jajovodi…) pa je nužno individualno pristupiti liječenju i metodama medicinski potpomognute oplodnje kako bismo u što kraćem vremenu ostvarili željenu trudnoću.
Kod ovakve vrste neplodnosti, događa se da se liječenje oduži zbog višestrukih dijagnoza, stoga je potrebno mnogo snage, želje i volje kako bi se stiglo do cilja.