... ili do kada će odgovorni poručivati da naša djeca nisu važna
Godinu 1983. možda samo pamte oni koji su na neki način vezani uz predškolski odgoj. Tada je donesena i do danas nepromijenjena Odluka o osnovnim elementima standarda društvene brige o djeci. Ona na svojim plećima drži 23 generacije predškolaraca.
Tako požutjelu, izvadit će je tek gradski službenik kada se potakne pitanje vrtićkih skupina s 30 i više djece, ili će je izvaditi iz ladice ravnateljica vrtića kad je upitate zašto je vaše dijete 18. na listi, iako je tek jaslićke dobi.
Iz ladice je jedino izgleda ne izvlači ministar Primorac i njegovi pomoćnici.
Papir na kojem je napisana jedva se drži. Potražite li je u Web arhivi Narodnih novina, nećete je naći – napisana je prije ere Interneta i prije nego je većina roditelja djece koja sad pohađaju vrtić uopće mogla shvatiti pojam roditeljske odgovornosti.
Bliži se 2006. godina. Roditelji, oni isti sad već odrasli predškolarci, ponovno pitaju – hoćemo li dočekati nove standarde? Jer, ako odgovornost za odgoj i obrazovanje generacija djece ne poznaje odgovorno ministarstvo, onda to ponovno pitamo mi – roditelji. I nastavit ćemo pitati dok ne dobijemo odgovor. Drugog izbora za našu djecu nemamo.
A koga pitati? Ministra, naravno. I naravno da smo pitali, prije točno godinu dana , i čak naišli na dobru volju, izvrstan prijam i puno toplih riječi, a zatim - praznina, nova pedagoška godina i stari standardi. Možda je i to u skladu s predškolskim odgojem?
Ova igra gluhog telefona, možda je baš u tome štos? Mi šapnemo: "standardi", a ono od uha ravnatelja vrtića, preko službenika u gradskoj/općinskoj upravi, pa do nižeg službenika u ministarstvu, do ministra... izgubi se. Baš kao i u vrtićkoj igri gdje u jednom krugu trebaju sjesti i 36 do 40 djece predškolske dobi.
I zato, evo nas opet, mjesec najljepši djeci – prosinac, i mi opet pitamo hoćemo li dočekati nove standarde?
Godinama čekamo da se u saborskoj proceduri nađe prijedlog novog pedagoškog standarda za predškolski odgoj koji bi promijenio normative brojnosti djece u vrtićkim skupinama.
Zato ovaj put ne molimo, ne tražimo, već vičemo i zahtijevamo:
- nove normative,
- kvalitetniju prehranu,
- radno vrijeme vrtića usklađeno s radnim vremenom roditelja,
- sprečavanje devastacije vrtićkih dvorišta.
Vičemo da je stanje u vrtićima nepromijenjeno već pune 23 godine - predugo za bilo koju igru. Vrijeme je za posao.