Najmlađi pred ekranima – koliko vremena je primjereno za njihovu dob

Preporuke vodećih svjetskih pedijatrijskih društava

Iako se broj istraživanja s godinama sve više povećava, ona su još uvijek nedostatna kako bismo sa stopostotnom sigurnošću mogli reći da digitalni uređaji utječu, odnosno ne utječu loše na kognitivni razvoj djece. Štoviše, istraživanja su iznjedrila neke indikatore zbog kojih su pedijatri složni da vrlo mala djeca trebaju izbjegavati nove medije poput pametnih telefona ili tableta. Osim u slučaju korištenja platformi poput Skypea ili Vibera, kada komuniciraju s poznatom osobom s druge strane ekrana.

Bebe su svjesne skajpanja s bakama i djedovima

Sudeći prema sve učestalijim istraživanjima, djeca dojenačke dobi svjesna su svoje okoline kada se putem Skypea čuju sa svojim djedovima, bakama ili bilo kojim članom uže i šire obitelji! Naime, stručnjaci s nekoliko američkih sveučilišta zaključili su kako dojenčad može razlikovati video snimku primjerice Ulice Sezam od video chata s bakom putem Skypea ili neke druge slične platforme, i to već u dobi od 6 mjeseci!

Ovakvi rezultati postavljaju temelje za daljnja istraživanja kako se ljudski mozak razvija, ali i kakvu ulogu u tom formativnom razvoju ima moderna tehnologija, koja je posljednjih nekoliko godina postala sastavnim i neizbježnim dijelom okoline u kojoj djeca odrastaju.

Sve više studija potvrđuje kako dojenčad teži k video interakcijama u stvarnom vremenu, odnosno te su studije pokazale kako gegavce majke lakše tješe putem video veze, nego putem telefona, a razlog tomu je što tako mala djeca još ne govore (time oni ne sudjeluju u dvosmjernoj komunikaciji), već kimaju glavom, mašu rukama – dakle neverbalno komuniciraju, i svaka komunikacija u kojoj ne mogu tako sudjelovati, nije im zanimljiva.

Interakcije s članovima uže i šire obitelji dojenčadi su još zanimljivije ako tijekom nje igraju neku igru ili ako „dijele" hranu. Tako neki roditelji prakticiraju da djed ili baka puše u ekran, a onda roditelj koji sjedi kraj djeteta imitira djeda, donosno baku. Neka djeca žele bake i djedove hraniti – istraživači su zabilježili slučaj da je gegavac svome djedu ostavljao grožđice kraj tableta, čak i kad nije bio s njime u video interakciji.

Neki bi stoga mogli pomisliti kako djeca vjeruju da djedovi i bake „žive" u pametnim telefonima i tabletima, no to nije slučaj. Majka gegavca koji je djedu ostavljao grožđice svaki put ga je pitala gdje djed živi, a on bi pokazivao ekran. Na to bi mu majka odgovorila: „Djed ovdje na neki način i živi, kad ga poželiš vidjeti, otiđi do ekrana mobitela i traži da ga zovemo".

Znanstvenici vjeruju kako će bebe na ovaj način ubuduće učiti o socijalnim interakcijama – naime, kada im roditelji govore da daju djedu ili baki pusu, oni im ne govore da poljube ekran, već da im zrakom pošalju pusu, a to je način da ih podučavamo stvarnosti.
I kanadsko i američko društvo pedijatara je složno – ne izlažite vrlo malu djecu screen uređajima!

Preporuke Američke akademije pedijatara mogle bi se sažeti u pet glavnih točaka

  1. Djeca mlađa od 18 mjeseci trebala bi izbjegavati korištenje screen uređaja, osim u slučaju video poziva preko Skypea, Vibera i ostalih popularnih platformi. Roditelji djece stare 18 do 24 mjeseca, koju žele uvesti u svijet novih, digitalnih medija poput tableta, trebali bi birati visokokvalitetan program i gledati ga s njima kako bi djeca mogla razumjeti ono što vide, a korištenje digitalnih sadržaja trebalo bi svesti na minimum i ne biti svakodnevno.
  2. Za djecu staru od 2 do 5 godina vrijeme provedeno pred ekranima trebalo bi biti ograničeno na sat vremena dnevno sveukupno. Kao i u prethodnom slučaju, program koji djeca gledaju trebao bi biti visokokvalitetan. Roditelji bi također medijske sadržaje trebali gledati s djecom i objašnjavati im viđeno – a sve kako bi djeca mogla primjenjivati u svakodnevnome životu.
  3. Za djecu od 6 i više godina valja također postaviti vremenska ograničenja korištenja digitalnih medija. Važno je da se uređaji (pametni telefoni, tableti, računala) ne koriste u dječjoj sobi prije spavanja, te da aktivnosti na malim ekranima ne ometaju zdrave navike (tjelesnu aktivnost prije svega).
  4. Roditelji bi trebali odrediti zajedničko vrijeme bez korištenja medija, primjerice za vrijeme zajedničkog obroka ili za vrijeme vožnje. Također bi trebali odrediti i mjesta u kući na kojima se ne koriste novi mediji.
  5. Roditelji bi trebali učiti djecu lijepome i odgovornome ponašanju na internetu; roditelji bi djecu trebali učiti i tome da se njim ili nekoj drugoj odrasloj osobi (teti u vrtiću/učiteljici) obrate kada naiđu na neprimjeren sadržaj ili ako su žrtve cyberbullyinga.

Iz Kanadskog pedijatrijskog društva naglašavaju da bi djetinjstvo djece mlađe od 5 godina trebalo biti ispunjeno aktivnom igrom i kvalitetnim obiteljskom životom kako bi se ona pravilno razvijala, odnosno kako ne bi zaostajala u razvoju vještina poput govora i kreativnog razmišljanja. Osim toga naglašavaju da se djeca ne bi smjela natjecati s pametnim telefonima za roditeljsku pažnju!
Kako se još uvijek ne zna kakav se utjecaj na razvoj dječjeg mozga mogu imati digitalni uređaji, važno je da roditelji oblikuju zdrav odnos prema novoj tehnologiji, jer su oni (roditelji) primarni izvor učenja obrazaca ponašanja svojoj djeci.

Shodno trenutnim saznanjima o novim medijima, roditelji bi od samih početaka trebali razraditi takozvani medijski plan – on bi trebao sadržavati jasnu ideju o tome koji i kakav sadržaj je namijenjen najmlađima, koliko vremena bi trebali s obzirom na dob provoditi pred ekranima pametnih telefona i tableta, ali ograničenja na posebno vrijeme koje će dijete s roditeljima istraživati digitalne uređaje. Iz pedijatrijskog društva podsjećaju da previše vremena pred ekranima može značiti propuštene prilike za učenje, ali i za čitanje, igru van uz parkovima i drugo.

Dok čekamo konačnu potvrdu od medijskih stručnjaka da pametni telefoni negativno utječu na kognitivni razvoj jako male djece, nadamo se da ćete ubuduće izbjegavati svoje dojenče, odnosno svog gegavca zabavljati/smirivati posredstvom pametnih telefona – nisu toliko bezazleni koliko mislimo.

 

digitalno roditeljstvo,digitalno odrastanje,digitalna obitelj
NOT PUBLISHED
Napisao/la:
Prevela i prilagodila: Marta Hržić Izvor: American Academy of Pediatrics, Canadian Paediatric Society, The Atlantic Tekst je nastao u sklopu projekta Razmisli pa klikni ide u vrtić koji financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Objavljeni sadržaj i mišljenja odgovornost su udruge RODA. Prevela i prilagodila: Marta Hržić Izvor: American Academy of Pediatrics, Canadian Paediatric Society, The Atlantic Tekst je nastao u sklopu projekta Razmisli pa klikni ide u vrtić koji financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Objavljeni sadržaj i mišljenja odgovornost su udruge RODA.