zatvoUdruga RODA je 20. siječnja 2015. u Zagrebu u suradnji s Uredom pravobraniteljice za djecu održala okrugli stol pod nazivom ZATVORENICE MAJKE: #PERSPEKTIVA# na kojem su pred punom dvoranom Male kuće dječjih prava pri Uredu pravobraniteljice za djecu predstavljena četiri studentska rada na temu prava i potreba zatvorenika/ca roditelja i njihovih obitelji, a posebno djece, koje je udruga Roda nagradila kako bi pokrenula mlade buduće stručnjakinje i stručnjake na aktivan angažman u ovom području.
Ovaj događaj okupio je različite dionike među kojima je bila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova gđa. Višnja Ljubičić, predstavnice i predstavnici Ministarstva pravosuđa, Ministarstva socijalne politike i mladih, Centara za socijalnu skrb, Zatvora u Zagrebu, Kaznionice u Požegi, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Požega, Ureda UNICEF-a, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Ureda za udruge Vlade RH, akademske zajednice, civilnog sektora i medija.
Skup je pozdravila i otvorila pravobraniteljica za djecu gđa. Ivana Milas Klarić koja je istaknula važnost ove teme za povećanje zaštite prava djece zatvorenica/ka te je ujedno najavila održavanje konferencije Europske mreže organizacija Children of Prisoners Europe (COPE) koja štiti i promiče prava djece roditelja u zatvoru u Hrvatskoj. Konferencija će se održati 2016. godine, a domaćin će biti Ured pravobraniteljice za djecu.
Okrugli stol je jedna od aktivnosti Rodina projekta MA#ME - Osnaživanje zatvorenica za roditeljsku ulogu i uključivanje na tržište rada, koji sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Ivana Zanze, izvršna direktorica udruge Roda, predstavila je aktivnosti i ciljeve projekta te pojasnila zašto je važno veće uključivanje akademske zajednice u istraživanje položaja zatvorenica i njihove djece.
Zamjenica pravobraniteljice za djecu gđa. Maja Gabelica Šupljika članica je Europske mreže organizacija za djecu čiji su roditelji u zatvoru - Children of Prisoners Europe i urednica je zbornika Prava djece čiji su roditelji u zatvoru, objavljenog u izdanju Ureda pravobraniteljice za djecu. U svom je izlaganju pojasnila kakav trag na dijete ostavljaju procesi kroz koje djeca roditelja u zatvoru prolaze bez obzira na to jesu li rođena za vrijeme izvršavanja kazne majke te jesu li njihovi roditelji bivši zatvorenici, pritvorenici, osuđenici. Bez obzira na status svojih roditelja, djeca imaju određene potrebe o kojima bi svi uključeni trebali voditi računa, a neke od tih potreba su privatnost, kontakt s roditeljima, jednako postupanje tj. ne-diskriminacija, istina, majka koja nije depresivna. Naglasila je važnost promjena koje je potrebno učiniti kako bi dijete iz uloge pasivnog promatrača bilo u centru sustava. Unatoč tome što je u posljednjih nekoliko godina učinjeno puno, posebice u uskoj suradnji s Upravom za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, potrebno je učiniti još mnogo promjena u koje je neophodno uključiti policiju, pravosuđe, zatvorski sustav, centre za socijalnu skrb, sustav zaštita mentalnog zdravlja, civilni sektor, znanstvenike, institucije u kojima borave djeca, zakonodavca, pravobraniteljice i medije.
Apsolventica psihologije na Hrvatskim studijima Marija Knežević u svom radu "Psihosocijalne posljedice boravka u zatvoru na majke i njihovu djecu" analizira faktore zbog kojih su majke posebno ranjiva skupina zatvorenika te načine na koje djeca doživljavaju majčin odlazak u zatvor. Majke su sklone depresiji, anksioznosti, iskazuju žaljenje, smatraju se nesposobnim roditeljima i brinu za dječju dobrobit, a pored svega toga društvo ih smatra nedostojnim i nekompetentnim roditeljima. Djeca zatvorenika, zaboravljene žrtve zločina ili siročići pravde, kako ih se često naziva, proživljavaju traumatsko odvajanje od roditelja, usamljenost, društvenu izoliranost i u većem su riziku za razvoj depresije, tjeskobe, ljutnje, poremećaja pažnje i spavanja, antisocijalnog ponašanja i problema u školi. Obzirom na sve veći broj ženske populacije u zatvoru ovo pitanje postaje još važnije. Zbog brojnih navedenih teškoća neophodno je provoditi program edukacije o roditeljstvu u zatvorskom okruženju te poticati češće i kvalitetnije susrete majki i djece.
Studentica četvrte godine Pravnog fakulteta u Zagrebu Tajana Novosel u svom radu "Prava zatvorenika roditelja u pravnom poretku RH" napravila je pregled pravnih propisa koji jamče prava zatvorenicima kao roditeljima, od odredbi Ustava RH do Obiteljskog zakona i Zakona o izvršenju kazne zatvora te podzakonskog akta Pravilnika o pogodnostima zatvorenika. Naglasila je kako svi postupci koji se tiču zatvorenika i njihove djece trebaju biti provedeni u najboljem interesu djeteta, a u radu se bavi i obvezama državnih tijela, posebno Centara za socijalnu skrb u tim postupcima.
U svom je radu "Majka u zatvoru - osobno iskustvo zatvorenica" diplomirana socijalna radnica Monika Bašić prikazala rezultate kvalitativnog istraživanja za koje supodaci prikupljeni od 8 majki zatvorenica koje izdržavaju kaznu u Kaznionici u Požegi. Majke su u polustruktiriranim intervjuima iznosile svoje stavove i osjećaje u vezi sa svojom roditeljskom ulogom i odvojenosti od djece te formalnom i neformalnom podrškom koju dobivaju od sustava (stručnjaka unutar Kaznionice, Centara za socijalnu skrb), ali i neformalne podrške koju dobivaju od obitelji te među samim zatvorenicama.
Kroz istraživanje je dobiven uvid u načine održavanja kontakata majki i njihove djece, a izneseni su prijedlozi za unapređenja koja je potrebno napraviti u društvu kako bi se odgovorilo na potrebe majki zatvorenica i njihove djece. Između ostalih, to su uspostava cjelokupnog sustava podrške koji bi uključivao majke u zatvoru, njihovu djecu, očevima, bake i djedove. Također je potrebno poštivati odluku majke o neprakticiranju zatvorskih posjeta djeteta prije nego se uspostavi mehanizam pripreme djeteta i skrbnika za zatvorske posjete i prije nego se dogodi promjena svijesti o zatvoru kao stigmatizirajućem mjestu.
Studentica pete godine diplomskog studija socijalne politike Amanda Mataija u svom radu "Zapošljavanje zatvorenika i socijalna reintegracija" analizirala je mogućnosti zapošljavanja zatvorenika i zatvorenica nakon izlaska iz zatvora te naglasila važnost upoznavanja ove populacije s postojećim programima zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. Napravila je pregled postojećih politika i programa zapošljavanja bivših zatvorenica te je navela primjere dobre prakse u zemljama EU koje uključuju e-learning koji je osobito pogodan za žene koje su nerijetko manje obrazovane od muškaraca, a ovaj oblik edukacije nudi im mogućnost prekida te ponovnog nastavka edukacije na nekom drugom mjestu što je osobito korisno za zatvorenice koje su na kraćem izdržavanju zatvorske kazne. Na kraju svog izlaganja predlaže veće korištenje potpora za zapošljavanje i samozapošljavanje te navodi koncept socijalnog poduzetništva kojim je moguće rješavanje problema nezaposlenosti isključenih skupina s tržišta rada.
Nakon predstavljenih radova koji su plijenili pažnju svih prisutnih, u završnom dijelu okruglog stola otvorene su brojne teme za buduće aktivnosti poput potrebe još veće suradnje zatvorskog sustava i civilnog sektora, potrebe za proaktivnom ulogom svih dionika te za multidisciplinarnim djelovanjem s ciljem povećanja roditeljskih vještina i zapošljivosti zatvorenica. Spomenuta je potreba za boljom informiranosti zatvorenika o njihovim pravima vezano za mogućnosti na tržištu rada, o poticajima za zapošljavanje. Prometna nepovezanost Požege s ostatkom Hrvatske je prepreka većem broju posjeta djece majkama zatvorenicama, ali je zato naglašeno kako bi suvremeni oblici komunikacije roditelja s djecom, poput Skype razgovora, mogli do neke mjere umanjiti ovaj problem. Istaknuta je i važnost senzibiliziranja poslodavaca za zapošljavanje bivših zatvorenika/ca.
Okrugli stol je zatvorila pravobraniteljica za djecu gđa. Ivana Milas Klarić, a svojim je završnim riječima pozvala civilni sektor na još veće uključivanje u pronalaženju rješenja problema s kojima se susreću roditelji zatvorenici i njihove obitelji.
