Dohrana

12-10-2011

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Početak dohrane ne znači prestanak dojenja, kao ni zamjenu mliječne formule nemliječnom hranom. Dohrana znači upravo što i naziv govori: dodatak neke druge hrane majčinom mlijeku ili dojenačkoj formuli. U stručnoj literaturi naziva se još i komplementarnom hranom. Prema tome, komplementarnom prehranom naziva se sva druga hrana i tekućina osim majčina mlijeka ili dojenačke formule.

 

Uvođenje dohrane uzbudljiv je dio roditeljstva.

Katkad smo radoznali, nestrpljivi, čak i prestrašeni... kako će djeca prihvatiti okuse drugačije od onih na koje su navikli – drugačije od majčina mlijeka ili dojenačkog mliječnog pripravka (mliječne formule).

Dojena djeca su kroz majčino mlijeko djelomično okusila razne namirnice „kušajući“ hranu koju su jele njihove majke, ali to ne znači da će prihvatiti dohranu jer je riječ o drugačijoj teksturi, temperaturi, mirisu, okusu, okruženju...

Različiti su stavovi o vremenu uvođenja komplementarne hrane u pojedinim zemljama, jer je malo znanstvenih dokaza koliko vrijeme uvođenja ima dugoročni utjecaj na zdravlje. Različitost stavova dovodi u dilemu roditelje te se stoga često pitaju koji je pravi trenutak za uvođenje dohrane. S jedne strane preporučuje se isključivo dojenje ili mliječna formula prvih šest mjeseci kao dostatna hrana, ali u okolini često čujemo savjete kojima se teško oduprijeti.

Generacija naših majki vrlo je rano počinjala s dohranom - već oko trećeg mjeseca. Nažalost, neki još uvijek misle da ranije uvođenje krute hrane bolje navikava dijete na nove okuse i da će ono teže prihvatiti dohranu ako se čeka do navršenog šestog mjeseca života.

Taj običaj ranog uvođenja dohrane nastao je u vrijeme masovne primjene mliječnih formula. Roditelji kao da su se natjecali čije će dijete biti krupnije i koje će prihvatiti što veći broj namirnica u što kraćem vremenu. Težilo se tome da se dječja prehrana što prije izjednači s prehranom odraslih.

Zdravstveni stručnjaci i stručnjaci za dojenje slažu se da je najbolje pričekati da dojenče navrši bar šest mjeseci prije nego što mu ponudimo drugu hranu. Hrvatsko pedijatrijsko gastroenterološko društvo, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Europsko udruženje za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPHGAN), Europska unija (EU) 2006. g., Američka akademija za pedijatriju (AAP) i Američko udruženje za srce (AHA) 2005. g., Europska akademija za alergologiju i kliničku imunologiju (EAACI) i druge organizacije, stoga preporučuju isključivo dojenje ili mliječnu formulu, dakle bez dodataka sokova, vode, čajeva, kašica ili druge hrane, prvih šest mjeseci djetetova života.

Razlog za takav stav je nezrelost probavnog sustava djeteta, odnosno fizička nespremnost da prihvati dohranu. Osim toga, prerano uvođenje krute hrane moglo bi umanjiti pa čak i ugroziti stvaranje majčina mlijeka. Time se povećava rizik od prestanka dojenja.

No, nakon 6 mjeseci, samo majčino mlijeko nije dovoljno za daljnje potrebe zahtjevnog rasta i razvoja djeteta. U prosjeku, dojeno dijete u dobi od 6 do 8 mjeseci namiruje oko 70% svojih energetskih potreba iz majčina mlijeka, u dobi od 9 do 11 mjeseci oko 55%, dok u dobi od 12 do 23 mjeseca svega 40% svojih energetskih potreba.

Veće su i potrebe za vitaminima A i C, nekim vitaminima iz skupine B, željezom, kalcijem i cinkom.

Alergije

Važan razlog odgađanja uvođenja dohrane je veliki porast alergija na hranu u čitavom svijetu. Probavni sustav malog dojenčeta nije dovoljno zreo i propušta neprerađene sastojke hrane, čime se povećava mogućnost razvoja alergije, Ona se može očitovati na koži, probavnom ili dišnom sustavu. S navršenih šest mjeseci djetetov je organizam enzimatski i imunološki zreliji, crijevna sluznica nepropusnija, a ako je dojenče ipak alergično to se pokaže najčešće u roku od nekoliko dana. Time je lakše prepoznati i definirati namirnicu koja je izazvala reakciju, te će ona biti kroz neko vrijeme uklonjena iz jelovnika djeteta.

Zbog nezrelosti probavnog sustava (osobito enzimatskog dijela), većina čvrste hrane se slabo probavlja i može uzrokovati neugodne reakcije. Tako, primjerice, djetetova gušterača ne može lučiti enzim za razgradnju škroba prije navršenih šest mjeseci života. Prije sedmog ili osmog mjeseca života djeca ne mogu probaviti žitarice kao ni vlakna iz nekog povrća.

Novije studije govore da ako je dojenče na prsima preporuča se uvođenje glutena i prije šestog mjeseca života, dok za one na dojenačkom mliječnim pripravku tek iza devetog mjeseca.

Također novija istraživanja govore da nije potrebno odgađati uvođenje namirnica s alergenim potencijalom poput ribe, jaja ili glutena kod djece s pozitivnom obiteljskom anamnezom. Dojenje u prvih 4 do 6 mjeseci je jedina dijetetska mjera koja pridonosi prevenciji atopijskih bolesti, ali i nastavak dojenja uz dohranu do iza druge godine života. Na temelju velike Cochraneove studije iz 2006. godine ishrana trudnice nema utjecaja na pojavu atopijskih bolesti u djeteta, dok za vrijeme dojenja majke djece s visokim rizikom za atopijske bolesti, trebaju izbjegavati kravlje mlijeko, kikiriki, jaja i orahe.

Alergijske reakcije vrlo su raznolike i mogu zahvatiti jedan ili više organskih sustava:

- kožne reakcije (pelenski osip, urtikarija, angioedem, atopijski dermatitis, svrbež, crvene oči);

- oralni alergijski sindrom (osjećaj pečenja ili svrbeža jezika, otekline jezika, usnica, nepca ili ždrijela);

- zahvaćenost dišnog sustava (simptomi astme i alergijskog rinitisa, kašalj, kihanje, curenje i začepljenost nosa);

- simptomi u probavnom sustavu (grčevi, nadimanje, plinovi, zatvor, mučnina, povraćanje i proljev)...

Reakcije se mogu javiti u svakoj životnoj dobi, ali su najčešće u prvim godinama života. U razvijenim zemljama navodi se učestalost tih reakcija u djece od 8 do 28%. Poznato je da djeca koja imaju alergiju na hranu češće imaju atopijski dermatitis ili/i astmu..

Na svaku pojavu nekog od navedenih simptoma, najbolje je obratiti se liječniku.

 

Alergogene namirnice

Dijete može razviti alergiju na svaku namirnicu ako se ona uvede u neprikladnoj dobi, odnosno ako dijete ima obiteljsku sklonost alergijama. Namirnice koje najčešće uzrokuju alergije su: kravlje mlijeko, jaja, ribe, rakovi i školjke, žitarice, soja, kikiriki, orasi, bademi, lješnjaci i jagode. Alergijske reakcije na hranu nerijetko su uzrokovane i dodacima (aditivima) hrani, konzervansima i bojama te se pojavljuju u oko 1% djece. Smatra se da je učestalost reakcija na aditive u hrani zapravo veća, ali se zbog nedostatnih i nestandardiziranih testova rjeđe dokazuju.


Alergija na kravlje mlijeko javlja se u oko 2,5% dojenčadi i u djece do druge godine života. To je najčešća alergijska reakcija u djece te dobi. Objašnjava se činjenicom da su bjelančevine kravljeg mlijeka najčešće prve strane bjelančevine s kojima dolazimo u kontakt. U kravljem mlijeku nalazi se dvadesetak tvari koje mogu uzrokovati alergijsku reakciju, a njihova se alergogenost ne umanjuje pasterizacijom. Oko 50% bolesnika alergičnih na kravlje mlijeko, alergično je i na kozje mlijeko. U oko 50% bolesnika koji su zbog alergije na kravlje mlijeko uzimali sojino mlijeko, razvije se osjetljivost i na soju. Na sreću, preosjetljivost na kravlje mlijeko često nije trajna. Oko 85% djece kojoj je bila dokazana alergija na kravlje mlijeko prestaje biti alergično do treće godine, pa nakon toga mogu konzumirati kravlje mlijeko bez posljedica.


Čest uzrok alergijskim reakcijama su i jaja. Češća je alergija na bjelanjak nego na žumanjak jajeta. Zanimljivo je da bolesnici alergični na jaja često imaju pozitivne kožne alergijske testove na piletinu, iako piletinu mogu jesti bez alergijskih reakcija.

Neželjene reakcije na ribu, školjke ili rakove mogu biti alergijske i nealergijske prirode. Neke osobe nakon konzumiranja tih namirnica (plava riba, dagnje, škampi) mogu osjetiti mučninu, povraćati, imati grčeve i urtikariju. Mogu se pojaviti i vrlo ozbiljne alergijske reakcije, osobito na ribu, rakove (riječni i morski rakovi, jastog, škampi), školjke (dagnje, kamenice, priljepci) te na hobotnicu i lignje. Te su reakcije češće u osoba koje konzumiraju veće količine tih namirnica. Alergijske reakcije na ribu najčešće se pripisuju pastrvi, lososu, bijeloj ribi, štuki, srdeli, inćunu, brancinu, tuni itd. Neki alergeni riba su termostabilni, a drugi termičkom obradom gube alergogenost. Dijete može biti alergično na samo jednu vrstu ribe ili na ribe različitih vrsta.


Od voća, najčešće alergijske reakcije uzrokuju kikiriki, lješnjak, orah, badem, jagoda i kivi. U mlađim dobnim skupinama češće su reakcije na brašno (pšenično, ječmeno, kukuruzno), rajčicu, peršin, gorušicu (senf) itd.

 

Kako početi s dohranom?

Od 5 do 10 mjeseca života postoji posebna prijemljivost za prihvaćanje različitih okusa i tekstura hrane te stoga taj period treba iskoristiti za uvođenje dohrane. Od oko šest mjeseci povećava se potreba za unosom tvari koje donose više energije i važnih prehrambenih sastojaka, ali i za sudjelovanjem u obiteljskim ritualima za stolom.

U tom periodu probavni je sustav dojenčeta dovoljno razvijen da može u većoj količini razgraditi i resorbirati različitu hranu. Rizik od alergije je manji zahvaljujući većoj učinkovitosti crijevne sluznice. Izgubljen je refleks izbacivanja jezika i usklađuju se pokreti mišića jezika. Povećano je lučenje sline koja pomaže razgradnju hrane već u usnoj šupljini i gutanju namirnica veće gustoće. Dijete je spremno voljno žvakati, pokreti glave su dobro kontrolirani; dijete pri hranjenju drži glavu u uspravnom položaju i okrene je kad više nije gladno.  Pokušava uhvatiti hranu i staviti je u usta. To je vrijeme nicanja prvih mliječnih zuba. Razvija se „pincetni“ hvat - primanje hrane palcem i kažiprstom.

Početak prehrane nemliječnom hranom veliki je korak za dijete, ne samo u nutritivnom smislu već ono označava i ulazak u novi svijet okusa i mirisa, navikavanje na gustoću i tvrdoću hrane te privikavanje na jelovnik odraslih. To je uzbudljiv početak sudjelovanja djeteta u još jednom dijelu obiteljskog života.

Dijete se treba i naviknuti na mnogo novih okusa i svojstava hrane: naučiti da postoji slano, slatko, kiselo i gorko, toplo i hladno, tekuće, kašasto i čvrsto. Treba spoznati da se glad može utažiti hranom posluženom iz tanjura ili šalice, žlicom, vilicom ili slamčicom, a ne mora uvijek doći iz dojke ili bočice.

Potrudite se zato da dječji obroci budu i oku ugodni. Kombinirajte različite okuse, boje i mirise, neka sva osjetila budu zadovoljena.

Ono što je potrebno na samom početku je – strpljivost! Naoružajte se strpljenjem pri uvođenju namirnica, ali i umanjite (prepolovite) očekivanja da dijete prihvati ono što mu nudite i u količinama koje ste vi zamislili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kada vaše dijete počne jesti krutu hranu, hranjenje će sigurno postati uzbudljivo. Evo kako možete olakšati taj zadatak i sebi i djetetu:

- Odaberite trenutak. Sigurno postoji dio dana kad je vaše dijete raspoloženo i spremnije za prihvaćanje novoga. Neka dijete ne bude potpuno gladno, kako mu nervoza ne bi pokvarila užitak dohrane.

- Ostanite u sjedećem položaju. U početku ga možete hraniti u nosiljci ili u vašem krilu. Kada će moći sjediti bez potpore, počnite koristiti stolicu za hranjenje sa širokom, stabilnom osnovom. Zakopčajte je sa sigurnosnim pojasevima.

- Potičite istraživanje. Dijete će se vjerojatno htjeti igrati hranom između zalogaja. Iako izgleda neuredno, takva zabava potiče razvoj vašeg djeteta. Na pod stavite prostirku i ne brinite se zbog komadića koji padaju.

- Uvodite pribor za jelo. Ponudite djetetu da drži žlicu dok ga hranite drugom žlicom. Kad dijete postane spretnije, potaknite ga da umače žlicu u hranu i prinosi je ustima.

- Ponudite šalicu. Dijete bi do dobi od 9 mjeseci moglo naučiti samostalno piti iz šalice.

- Poslužite male porcije. Dijete će pojesti možda samo nekoliko čajnih žličica hrane u jednom obroku. Izvadite male količine hrane u zasebnu posudu da bakterije i pljuvačka sa žlice ne bi uzrokovali brzo kvarenje ostataka hrane. Isto vrijedi i za usitnjenu hranu koju dijete uzima rukom. Ako pojede cijelu porciju, ponudite drugu.

- Izbjegavajte prisilu. Ako dijete odbija hranu, nemojte ga siliti. Jednostavno pokušajte drugi put. I opet. Ako treba, još jedanput! Ponekad je potrebno novu namirnicu nuditi i desetak puta kako bi dijete prihvatilo novi okus i kako bismo osigurali raznolikost prehrane.

- Prepoznajte vrijeme odustajanja. Kad se dijete najede, okrenut će glavu od žlice, nagnuti se unatrag ili stisnuti usnice. Ne silite ga na nove zalogaje. Dokle god dijete napreduje, možete biti sigurni da jede dovoljne količine.

Redoslijed uvođenja pojedinih namirnica nije presudan i ponajviše ovisi o običajima odgovarajuće obiteljske i šire sredine. Važno je, međutim, naglasiti da se pojedine nove vrste hrane moraju uvoditi pojedinačno i postupno u razmacima od nekoliko dana da bi se eventualne neželjne reakcije mogle povezati uz točno određenu namirnicu. Takvim polaganim načinom uvođenja namirnica, dijete ima vremena priviknuti se na novi okus, usvojiti ga i prepoznavati.

To je početak stvaranja njihovih životnih stavova o hrani. Moramo računati s tim da ćemo dobar dio prve i druge godine djetetova života provesti – hraneći ga.

Zato je bolje da svi uživamo u djetetovom neurednom tanjuru, ljepljivim ručicama i zamusanom licu. Zajedno gradimo temelje zdrave prehrane za cijeli život.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što ne nuditi na početku?

Nije preporučljivo dodavati sol u prehranu djece do godine dana jer funkcije bubrega nisu dovoljno razvijene, a s druge strane razvija se okus za jače slano. Dijete do 12 mjeseci starosti treba unijeti manje od 1 gram soli dnevno. Imajući u vidu da su mnoge namirnice koje dijete konzumira već posoljene (npr. kruh) te da majčino mlijeko ili dojenačka formula sadrže dovoljne količine soli, svako dodatno soljenje djetetove hrane bilo bi preveliko opterećenje za bubrege što može predstavljati početni mehanizam nastanka povišenog krvnog tlaka.

Ako kupujete gotove kašice za djecu, posebno pripazite na količinu soli u njima, jer je prečesto ta hrana presoljena. Hrana koja ima previše soli je ona koja ima 0,6 grama (ili više) natrija na 100 grama, a hrana koja ima malo soli je ona koja ima 0,1 gram (ili manje) natrija na 100 grama.

Djeci nije potrebno dodavati ni šećer. Važno je da okuse namirnice u punini okusa, bez dodane soli ili šećera. Ne zaboravite da će djeca cijeloga života imati prilike konzumirati slatko i da je u početku važno da nauče jesti zdravo, u nadi da će te navike zadržati i poslije u životu. Ako dijete najprije proba zaslađene namirnice, vrlo vjerojatno ih poslije neće prihvatiti bez šećera. Kao što će i teže prihvatiti vodu ako je u početku dohrane naviklo na slatke sokove ili čajeve.

Neka vaš izbor budu zdrave namirnice i voda, a tek poslije, kad dijete bude starije, samo će upoznati svijet slatkiša. Neka istraživanja pokazuju da konzumacija šećera utječe na zdravlje kostiju i zubi, budući da tijelo iz njih izvlači kalcij da bi se zadržao dobar omjer nutrijenata u krvi.  

Prije djetetovog prvog rođendana ne nudite kravlje mlijeko, agrume ni med. Kravlje mlijeko nije dobar izvor željeza, pa njegova upotreba u prehrani djece može izazvati anemiju. Agrumi mogu izazvati pojavu bolnog pelenskog osipa, a med može sadržavati spore koje uzrokuju botulizam.

Izbjegavajte djeci mlađoj od 10 mjeseci pripremati obroke od špinata, repe, cikle ili blitve jer te namirnice mogu sadržavati potencijalno škodljive spojeve iz tla.  

Ne nudite im grickalice: smoki, štapiće, čipseve, bombone itd., koji, osim što mogu uzrokovati gušenje, imaju veliku energetsku vrijednost, a vrlo malu nutritivnu. Dijete njima ne unosi dovoljnu količinu nutrijenata potrebnih za rast i razvoj, ali zato unosi preveliku količinu energije i potencijalno alergogenih sastojaka, a često i sol. Isto je i sa slatkišima kao što su lizalice, čokolade, keksi, kolači, kupovni pudinzi i voćni jogurti.

 

Može li se dojenče samo hraniti?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kad odlučimo početi s dohranom, nismo sigurni treba li miksati, gnječiti, pasirati? Ili, jednostavno, ponuditi prirodno, bez obrade. Izrezati jabuku na kriške, skuhati na pari da previše ne omekša, prohladiti i ponuditi svojem šestomjesečnom istraživaču. Najprije će sramežljivo dotaknuti prstom tu čudnu masu ispred sebe, pa će raširiti dlan i stisnuti (dok će mu kroz prste curiti slatko meso jabuke), onda će to sve prinijeti ustima i vjerojatno se namrštiti na okus, miris i teksturu... Zatim će si vjerojatno drugom rukom pomoći da nešto od sadržaja dlana ipak ubaci u usta, pa će sve pljunuti i odustati. Za nekoliko dana će već uvježbati da u ruci drži komad jabuke i lagano ga prinosi ustima.

Čitajući ovo, vjerojatno vam je kroz glavu proletio strah: mogu li tako ugušiti svoje dijete?

Mnogi se roditelji brinu zbog zagrcavanja ili gušenja djeteta pri ovakvom načinu hranjenja. Međutim, mnogo je manji rizik od gušenja ako dijete samo kontrolira što i na koji način ulazi u njegova usta, nego ako ga hranimo žlicom. Objašnjenje je logično: mala djeca dok ne savladaju pincetni hvat (hvatanje kažiprstom i palcem) ne mogu ni prinijeti neki sitni predmet ustima i time se dovesti u opasnost. Isto tako, dok god ne mogu dohvatiti i zgrabiti neku stvar, ne mogu se ni ugroziti. Hranjenje žlicom je upravo suprotno: žlicom mu stavljamo hranu izravno u stražnji dio usne šupljine, prije nego što savlada tehniku žvakanja i prebacivanja hrane iz prednjeg dijela usta prema grlu, i zato se vrlo lako može zagrcnuti.

Pri samohranjenju je važno da su komadi hrane koje nudite djetetu dovoljno veliki da ih može držati u ruci i da su kuhani/mekani kako bi ih lakše prebacivalo po usnoj šupljini; tako se rizik od zagrcavanja svodi na minimum.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Druga važna stvar pri samohranjenju i pri hranjenju bilo koje vrste je da dijete sjedi uspravno (dakle, nikako ne u nekom polusjedećem/poluležećem ili zavaljenom položaju) i da bude blago nagnuto naprijed kako bi hranu koju ne želi progutati ili nije sposobno progutati, lako moglo izbaciti. Dijete jednostavno otvori usta i hrana ispada. Kad počnete s dohranom, možete dijete držati u krilu ispred sebe, kad krene ručicama prema tanjuru, lagano će se nagnuti prema naprijed.

Takav način hranjenja morate nadzirati! Nemojte nikada dijete ostaviti samo s komadom hrane u rukama i nemojte mu nuditi presitne komade prije nego što svlada pincetni hvat.

Samohranjenje obično ide vrlo sporo. Možete početi s kriškom jabuke, komadom tikvice ili cvjetićem brokule. Vi izaberite tablicu dohrane, a odluku o količini prepustite svojem djetetu i imajte povjerenja u njega, kao što ono vama bezrezervno vjeruje.

Može se pripremiti :

- palenta tvrđe skuhana i narezana na komade kao kolač (u palentu možete umiješati bilo koje sezonsko povrće ili voće);

- integralna tjestenina s malo maslinova ulja;

- povrće ili voće kuhano na pari...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tablica dohrane

Žitarice
1. kukuruzna krupica (palenta), kukuruzno brašno, riža, rižine pahuljice, zobene pahuljice, proso, amaranth, quinoa (6 mj.)

2. pšenično brašno ili krupica (griz), ječam, raž, kus-kus (8 mj., a može i ranije ako je na majčinu mlijeku)
3. kruh, dvopek (10 mj.)
4. tjestenina bez jaja (11 mj.)
5. miješane žitarice, dojenački muesli (12 mj.)

Voće
1. kruške, jabuke (6 mj.)
2. banane, marelice, breskve, šljive, trešnje (7 mj.)
3. kupine, borovnice, maline (10 mj.)
4. jagode, agrumi, koštuničavo voće (orah, lješnjak, badem) (12 mj.)



 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Povrće
1. koraba, tikvice, buča, batat (6 mj.)
2. mrkva, krumpir, mahune, brokula, cvjetača (8 mj.)
3. grašak, repa, rajčica, krastavac (10 mj.)
4. kupus, kelj, poriluk, paprika, leća (11 mj.)
5. grah, špinat, blitva (12 mj.)

Meso
1. bijelo pileće i pureće meso, janjetina, kunić (8 mj.)
2. teletina (9 mj.)
3. tamno meso peradi (10 mj.)
4. junetina, govedina (11 mj.)
5. svinjetina, suhomesnati proizvodi, iznutrice (što kasnije)

Riba

1. bijela riba, pastrva (8 mj.)
2. plava riba (13 mj.)

Jaja
1. žumanjak (10 mj.)
2. bjelanjak (13 mj.)

Mliječni proizvodi
1. svježi kravlji sir, skuta, jogurt, kiselo mlijeko, vrhnje (11 mj.)

Masnoće

1. maslinovo ulje (6 mj.)

2. biljna ulja (9 mj.)

3. maslac (12 mj.)

Začinsko bilje

s 12 mjeseci

Recepti po mjesecima:

6 mjeseci:

- proso s jabukom (skuhati proso dok potpuno ne omekša i u prohlađenu kašu naribati jabuku)

- riža s kruškom (u raskuhanu prohlađenu rižu naribati zrelu krušku)

- palenta s tikvicom (skuhati usitnjenu tikvicu i potkraj kuhanja zgusnuti palentom)

- batat s korabicom (povrće narezati na kockice, skuhati i izgnječiti vilicom)

U svako od ovih jela možete dodati po nekoliko kapi maslinova ulja.

Budući da je vrlo važno ne uvoditi nove namirnice prebrzim ritmom, u prvom mjesecu dohrane ne bi ih trebalo biti više od 6. Dovoljan je jedan obrok krute hrane dnevno, kada to djetetu najviše odgovara. Od pića je dovoljna samo voda.

7 mjeseci:

- proso sa svježim ili suhim šljivama (zajedno kuhati proso i šljive dok potpuno ne omekšaju)

- quinoa sa svježim ili suhim marelicama

- riža s breskvama (rižu skuhati i dodati svježu mekanu breskvu)

- banana i zobene pahuljice (pahuljice malo prokuhati i umiješati u zgnječenu bananu)

Dobro je znati da neke namirnice otežavaju, a neke olakšavaju probavu, pa ih je poželjno kombinirati.

Još uvijek je dovoljan jedan obrok dohrane dnevno.

8 mjeseci:

- janjetina kuhana s mrkvom i brokulom

- ječam kuhan s cvjetačom

- kunić kuhan s krumpirom i tikvicom (tikvicu dodati potkraj kuhanja)

- piletina s bučom i palentom (palentom zgusnuti potkraj kuhanja)

- krumpir kuhan s mahunama

- oslić kuhan s brokulom i mrkvom

- sve kombinacije dopuštenog voća, povrća, mesa i žitarica

Do kraja osmog mjeseca života, dijete ne bi trebalo jesti više od dvadesetak vrsta namirnica čije kombiniranje omogućuje pripremanje brojnih različitih obroka.

S osam mjeseci, može se uvesti i drugi obrok, po mogućnosti u vrijeme obiteljskog objeda. Bilo bi dobro da jedan obrok sadrži voće sa žitaricama, a drugi povrće s mesom i/ili žitaricama.

9 mjeseci:

- teletina s rižom i korabicom

- piletina s prosom i tikvicom

- oslić s batatom i brokulom

- cvjetača sa zobenim pahuljicama i mrkvom

Možete stavljati i više vrsta namirnica u jedan obrok, ako vam tako odgovara. Temeljni okusi namirnica, njihova tekstura i različitost boja zadovoljit će ukus djece i zainteresirati ih da i sami pokušaju prinositi žlicu ustima. Upamtite da je hrana koja je vama bljutava – djeci vrlo ukusna; njihovi okusni pupoljci još nisu zasićeni raznim začinima i umjetnim dodacima.

10 mjeseci:

- grašak s krumpirom i bijelim pilećim mesom

- uvarak od cvjetače, brokule, mrkve i korabe s komadićima teletine

- zobene pahuljice sa suhim voćem (voće prethodno možete namočiti u vodi da bi omekšalo)

- riblji file s rižom i rajčicom

- kus-kus s raznim povrćem

U svako od jela, jedanput ili dvaput tjedno možete dodati tvrdo kuhani i propasirani žumanjak.

S navršenih deset mjeseci, možete uvesti i treći obrok dohrane. Od pića je još uvijek dovoljna samo voda, ali možete ponuditi i prirodni sok od iscijeđenoga voća. Ako kupujete sokove ili kašice u staklenkama, pogledajte sastav: neka sastojci odgovaraju uzrastu vašega djeteta. Pripazite na zaslađivače: najčešće piše da nema šećera, ali se mogu naći laktoza i fruktoza koje kupovne kašice također čine preslatkima. Probajte! Ako su vama slatke, djetetu su nepotrebno preslatke!

11 mjeseci:

- teletina kuhana s krumpirom i kupusom

- poriluk, riža i rajčica s komadićima junetine

- uvarak od više vrsta dopuštenog povrća uz dodatak neke žitarice

- palenta s jogurtom ili vrhnjem

- riža s kravljim sirom i jabukom

- leća s mrkvom i krumpirom

Napokon se uvedeni broj namirnica približio onome koji pripremamo i u našim obrocima. Razlikuju se u načinu pripreme (djeci je još uvijek najbolje pripremati isključivo kuhano) te nekim dodacima. Još uvijek nije potrebno dodavati sol i šećer, a pogotovo ne začine kao što su vegeta i slične mješavine.

Za prvi rođendan dajemo prijedlog za prvorođendansku tortu:

Kalup obložite prianjajućom folijom.

Skuhajte palentu, odnosno griz na vodi ili rižinu mlijeku, što će kad se stvrdne „glumiti“ biskvit.

Za „kremu“ možete birati slatke ili slane namirnice (prokuhano i zgnječeno voće ili povrće), ovisno o tome što dijete više voli. U kalup naizmjenično slažite palentu i/ili griz te pire od voća ili povrća, nastojeći složiti boje, da „torta“ izgleda što zanimljivije. Mi smo stavljali pire od graška, brokule i buče. Kad dođete do vrha kalupa (biskvit mora biti i na dnu i na vrhu), stavite u hladnjak da se stvrdne, okrenite naopako i zabodite svjećicu.

Proslava vašega djeteta, ali i vaša, može početi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno: 15. kolovoza 2009.

 

 

Tekstovi o dojenju, kao i fotografije na stranici www.roda.hr vlasništvo su udruge Roda, i ne smiju se prenositi bez odobrenja. Ukoliko želite širiti znanje o dojenju pozivajući se na naše stranice, kontaktirajte nas na e-mail: dojenje@roda.hr   Hvala.