Krajnici (mandule) i „treći krajnik“ – kako bole i kako se liječe

12-10-2011

 

 

Krajnici su dio imunološkog sustava i pomažu pri zaštiti od mikroorganizama koji mogu izazvati infekciju. Oni nas štite pohranjujući bijele krvne stanice koje „gutaju“ bakterije i viruse kako oni ulaze kroz nos i usta. U ždrijelu postoje tri mandule: nepčane koje se nalaze u usnoj šupljini (one su parne) i treća mandula (vegetacije) koja je neparna, a nalazi se iza nosne šupljine, u ždrijelu. U slučaju njihove kronične upale, mandule više ne obavljaju svoju obrambenu funkciju već postaju žarište upale koja se može manifestirati čestim upalama grla ili se mogu očitovati u drugim organskim sistemima. Bolesnici često imaju blaže bolove u grlu, manje tegobe pri gutanju ili zadah iz usta, ali također mogu biti i bez simptoma. Mandule mogu biti uvećane, kronično promijenjene ili razrovane, a prednji nepčani mogu biti crveni.


Ulazak virusa i bakterija u ždrijelo dovodi do lagane infekcije koja tada potiče imunološki sustav na stvaranje antitijela protiv budućih infekcija. Ali krajnici ponekad mogu biti svladani od bakterijske ili virusne infekcije. Zbog toga oteknu i upale se. Beta-hemolitički streptokok odgovoran je za većinu slučajeva upale krajnika. Ali i mnogobrojni respiratorni virusi, uključujući Epstein-Barrov virus (EBV), koji uzrokuje mononukleozu, također mogu uzrokovati upalu.

 

 

Upala krajnika (tonzilitis)


Akutna upala najčešće je virusna upala, ali uzročnik može biti i bakterija. Često je udružena sa upalom ždrijela. Simptomi su otežano i bolno gutanje, ponekad opće loše stanje i povišena temperatura. Vanjskim pregledom vide se tonzile koje su najčešće povećane, crvene, ponekad sa bjelkastim gnojnim čepovima. U sklopu pregleda potrebno je pregledati i limfne čvorove na vratu koji su kod bakterijskih upala najčešće povećani. Ukoliko se ne može vanjskim pregledom utvrditi radi li se o virusnoj ili bakterijskoj upali, može se dodatno napraviti bris ždrijela te krvna slika. Liječenje je u slučaju virusne upale simptomatsko i sastoji se u mirovanju, uzimanju vitamina i protuupalnih lijekova, a u slučaju bakterijske upale potrebno je uzimati i antibiotik.

 

Od angine obično obolijevaju djeca u dobi između 3 i 6 godina dok njihov imunološki sustav još nije u potpunosti uspostavljen. Rizik za dijete je još veći ako pohađa školu ili vrtić. Virusi i bakterije se razmnožavaju na mjestima na kojima su ljudi, a posebno djeca, u bliskom kontaktu nekoliko sati svaki dan. Izlaganje pasivnom pušenju također povećava djetetov rizik od upale krajnika kao i od drugih infekcija gornjih dišnih putova.

Ako se pravovremeno ne liječi, angina može dovesti do komplikacija. Svakako treba nazvati liječnika ako dijete:
- ima simptome angine koji traju dulje od 48 sati, posebno ako su popraćeni visokom temperaturom (39°C ili višom),
- već je bolovalo od angine,
- ima grlobolju koja se pogoršava unatoč korištenju antibiotika,
- bilo je izloženo gnojnoj upali grla.
Odmah potražite liječničku pomoć ako dijete ima poteškoća kod disanja ili gutanja bilo čega, uključujući slinu. Također potražite hitnu liječničku pomoć ako se pojave novi znakovi ili simptomi kao što su jaka glavobolja, bolovi u prsnom košu, bolovi u zglobovima, osip ili povraćanje.

U slučaju zanemarivanja simptoma, angina može dovesti do nakupljanja gnoja između jednog krajnika i okolnih mekih tkiva što može pokrivati velik dio mekog područja na stražnjoj strani nepca u djetetovim ustima (meko nepce). Ponekad oteklina može biti tako jaka da se nepce i jezik sastanu, sprječavajući protok zraka, zbog čega disanje postane izuzetno teško. Neki sojevi streptokoknih bakterija koji izazivaju tonzilitis mogu također izazvati upalu bubrega ili reumatsku groznicu, upalu koja može zahvatiti srce, zglobove, živčani sustav i kožu. To je jedan od razloga zašto je tako važno da dijete u cijelosti iskoristi lijek koji je liječnik prepisao za bakterijsku infekciju.

 

Kada i zašto operacija (tonzilektomija)?

 

Iako se posljednjih godina liječenje angine izmijenilo i naglasak više nije na kirurškom uklanjanju djetetovih krajnika, za neku djecu operacija može biti najbolje rješenje.

Učestale upale koje traju kroz niz godina mogu uzrokovati propast tonzilarnog tkiva, te razvoj kronične upale tonzila koje su promijenjene i ne služe više svojoj funkciji, te postaju rezervoar u kojem se nalazi uzročnik bolesti. Tada je takve tonzile potrebno liječiti kirurškim putem, operativnim zahvatom koji se naziva tonzilektomija. Treba napomenuti da dok god se radi o zdravim tonzilama kirurško liječenje nije potrebno, čak štoviše može biti štetno budući da se radi o tkivu koje sudjeluje u imunološkom odgovoru organizma na uzročnike zaraznih bolesti i alergija. Njegovim odstranjenjem gubi se jedan od instrumenata odbrane organizma.

Glavne indikacije za operaciju su učestale gnojne angine (3-4 ili više angina godišnje) i/ili lokalne i opće komplikacije tih upala.

Lokalne komplikacije su upale srednjega uha,sinusa i bronha.
Opće komplikacije koje su srećom rijetke jesu od najozbiljnijih, npr. reumatska groznica, koja može zahvatiti i srčane zaliske i kronična upala bubrega.

Djeca se mogu podvrgnuti operaciji mandula sa navršene dvije godine života,a izuzetno i ranije.
U pravilu djeca puno lakše podnose operaciju i postoperativni tijek od odraslih.
Ozbiljnijih dugoročnih komplikacija nakon operacija nema, no treba napomenuti da je potreban pojačani oprez kod pacijenata koji od ranije boluju od alergije dišnih putova jer je primijećeno da se alergijski simptomi nakon operacije mandula, naročito nepčanih. mogu pogoršati, no nakon nekoliko mjeseci to se pogoršanje postepeno spontano smiruje.

Operacija se u pravilu obavlja u općoj anesteziji.
Već nekoliko sati nakon operacije pacijenti mogu otići na kućnu skrb, sa završnom kontrolom nakon sedam dana.
Izbivanje sa posla ili škole nakon operacije u prosjeku je oko 10 dana

 

 

Uvećana treća mandula (adenoidne vegetacije)

 

Treća mandula ili adenoidne vegetacije je limfno tkivo koje se nalazi visoko na stražnjoj stjenci ždrijela, iza nosnih šupljina. Njihova uloga je zaštita od infekcija. Ukoliko je treća mandula uvećana te uzrokuje smetnje disanja na nos ili ako uzrokuje česte akutne upale uha, sekretorni otitis ili oslabljen sluh, zbog disfunkcije Eustahijeve tube, treba je odstraniti. Nosna opstrukcija može uzrokovati kroničnu upalu sinusa, postnazalno slijevanje te posljedično bronhitis. Najčešće se javlja kod djece i manifestira se kao otežano disanje na nos i hrkanje za vrijeme spavanja. Rastom se vegetacije obično smanjuju, te je kod odraslih operacija rijetko potrebna

Ponekad, otečene adenoidne vegetacije ("treći krajnik") mogu zapriječiti djetetove dišne organe, otežavajući disanje. Otečene adenoidne vegetacije, limfno tkivo smješteno na stražnjoj strani grla, iznad stražnjeg dijela mekog nepca, može također zatvoriti cijevi koje vode od djetetovog nosa do ušiju (Eustahijeve cijevi). To može dovesti do nakupljanja tekućine koje ponekad ima za posljedicu infekciju srednjeg uha, što može utjecati na djetetov sluh ili razvoj govora. U nekim slučajevima, povećane adenoidne vegetacije mogu čak izazvati hrkanje i utjecati na kvalitetu djetetovog sna.

Treći krajnik može biti značajan čimbenik u nastanku kroničnog sinusitisa i upale uha jer u njima može postojati akutna ili kronična infekcija. Tip i količina patogenih bakterija ovise o tipu bolesti i dobi djeteta. Odstranjivanje trećeg krajnika, bez obzira na njegovu veličinu, otklanja ili umanjuje znakove i simptome upale nosa i sinusa te smanjuje učestalost infekcija srednjeg uha.

Kako ćemo prepoznati uvećanu treću mandulu?

-          nazalni govor (govor začepljenog nosa), hrkanje i disanje na usta,

-          oslabljen sluh,

-          iscjedak iz nosa,

-          dugotrajan kašalj,

-          poremećen govor,

-         glavobolja.
Prilikom pregleda ovi pacijenti imaju karakterističan izgled lica koje se naziva adenoidno lice: usko lice, kratka gornja usna, izbočeni sjekutići, otvorena usta

Povećani treći krajnik može uzrokovati ponavljanu ili dugotrajnu upalu uha, upalu nosa, ždrijela i sinusa te začepljenje nosa.

 

Kada i zašto (ne) operirati (adenoidektomija)?

 

Jedina apsolutna indikacija za odstranjivanje trećeg krajnika jest zapreka dišnih putova s posljedičnim razvojem plućnog srca (bolest srca nastala zbog dišnih poremećaja).
Odstranjivanje trećeg krajnika preporučuje se i kod sljedeće djece:
- kojim je treći krajnik potpuno ispunio i zatvara dio ždrijela iza nosnih hodnika,
- djeca s čestom gnojnom upalom uha,
- djeca s čestom seroznom upalom uha.
Relativne indikacije su: začepljenje nosa s iscjetkom, disanje na usta, začepljenje Eustahijeve tube s upalom uha i/ili provodnim gubitkom sluha, abnormalan govor i poremećen razvoj zubi i lica. Sumnja na malignu bolest krajnika također je jedna od indikacija.
Odstranjivanje adenoida ne preporučuje se ako postoje:
- poremećaji zgrušavanja krvi, bez obzira na uzrok,
- akutne upalne bolesti,
- akutna upala srčanog mišića,
- neregulirane srčane greške,
- neregulirana šećerna bolest,
- epidemija zaraznih bolesti.

 

Djeca su nakon zahvata nekoliko dana obično klonula, bez energije te mogu biti nemirna noću. Bolovi nakon zahvata mogu se liječiti analgeticima pri čemu treba izbjegavati acetilsalicilnu kiselinu.Moguća je i nešto viša tjelesna temperatura (37.2-38.3°C) zbog čega se ne treba uznemiravati već djetetu dati mnogo tekućine i eventualno koristiti lijekove za snižavanje temperature. Ukoliko je temperatura veća od 38,8°C, preporučljivo je javiti se liječniku.
Iz nosa i/ili usta ne bi smjelo biti krvarenja. Ako se krvarenje pojavi, dijete treba sjesti uspravno ili leći na bok te se što prije javiti liječniku odnosno dijete odvesti na hitni prijem za medicinsku pomoć.
Mučnina i povraćanje se obično javljaju unutar prvih 6 sati, a ako traju duže svakako treba obavijestiti liječnika.

Prva tri dana nakon zahvata dijete treba piti mnogo tekućine - na dan nakon zahvata može piti bistre sokove kao sok od jabuke. Nakon prvog dana mnoga djeca počinju jesti s laganom dijetom uključujući juhe, krumpire, banane, jaja i sok od jabuke. Dijete može nastaviti jesti normalnu hranu kad se osjeća spremno za to. Ukoliko su potrebna određena prehrambena ograničenja, liječnik će dati informacije o tome.
Potrebno je mirovanje, a nakon toga postupan povratak svakodnevnim aktivnostima i školi/vrtiću kad se dijete osjeća dobro.
Zbog cijeljenja operacijske rane i čišćenja tkiva često djeca imaju neugodan zadah iz usta. To se može ublažiti grgljanjem i ispiranjem usta blagom otopinom koja se može kupiti u ljekarni. Žvakanje žvakaćih guma također pomaže.
Tijekom oporavka od zahvata zbog oteklina djeca dišu na usta te često hrču. Hrkanje se može smanjiti stavljanjem većeg jastuka.

 


Prevencija

Temeljito pranje ruku još je uvijek najbolji način sprečavanja svih vrsta infekcija. Zbog toga je važno redovno prati ruke i pokazati djeci kako se temeljito peru ruke. Koristite sapun i tekuću vodu. Ako je moguće, obrišite ruke ručnikom za jednokratnu upotrebu, kao što je papirnati ručnik. Zatvorite vodu koristeći papirnati ručnik. Nastojte odabrati vrtić u kojem se od djece zahtijeva da peru ruke nekoliko puta na dan, a ne samo prije jela. Provjerite jesu li umivaonici dovoljno niski da ih djeca mogu dosegnuti. Pored toga, naučite djecu da pokrivaju usta kad kašlju ili kišu. I ako dijete ima tonzilitis, pazite da nitko drugi ne koristi njegovu čašu i pribor za jelo. Perite ih temeljito u vrućoj vodi sa sredstvom za pranje posuđa ili u stroju za pranje posuđa.

 

 

 

Pripremila: Mirela Bl

 

Izvori:

medicina.hr

otorinolaringologija.com

farmakologija.com

poliklinika medela.hr

pliva zdravlje.hr

 

Objavljeno: 15. veljače, 2006.