Plodova voda

12-10-2011

Što je plodova voda?

Plodova voda je bezbojna tekućina koja okružuje bebu u vašoj maternici. Osim što služi kao mehanička zaštita bebe unutar amnionske vreće (unutarnje embrionalne ovojnice), također štiti bebu i maternicu od infekcija. Plodova voda ima i važnu ulogu u razvoju unutarnjih organa, kao što su pluća i bubrezi.

Odakle dolazi?

Tijekom prvog tromjesečja vaša će posteljica zajedno s amnionskim ovojnicama i vašim krvotokom proizvoditi tekućinu koja će puniti amnionsku vreću dok beba raste. U ovoj fazi vaša beba gutat će plodovu vodu, filtrirati je kroz svoje bubrege i ispuštati je kao mokraću. Recikliranje počinje mnogo prije nego što se misli! Beba također izbacuje i nešto tekućine iz pluća. Višak tekućine apsorbirat će se kroz amnionsku vreću ili putem pupkovine, zadržavajući na taj način idealnu količinu tekućine koja je bebi potrebna.

Koliko plodove vode treba biti?

Količina plodove vode povećava se kroz prva dva tromjesečja te dostiže vrhunac u 34. tjednu. Nakon toga količina polako pada do poroda. Ako se ustanovi da imate premalo tekućine bilo kada u trudnoći, govori se o oligohidramnionu, a ako je tekućine previše, o polihidramnionu.

Nedovoljna količina plodove vode – oligohidramnion

Oligohidramnion je medicinski izraz koji označava manjak plodove vode. Kod oko 8% trudnica u nekoj fazi trudnoće dijagnosticira se manjak plodove vode, obično u zadnjem tromjesečju. Oko 12% žena koje prenesu trudnoću imat će manjak plodove vode.

Budući da o bebi ovisi koliko će se plodove vode proizvesti, uzrok oligohidramniona uglavnom je neko specifično stanje fetusa. Njegova pojava nije nasljedna. Ne može se uvijek utvrditi zašto dolazi do manjka plodove vode, ali neki od uobičajenih razloga su sljedeći:

  • Ovojnice propuštaju – to se može dogoditi bilo kada u trudnoći, ali veća je vjerojatnost da se dogodi blizu termina poroda. Najveća opasnost u tom slučaju je mogućnost da i vi i beba dobijete infekciju. Zato ćete češće morati na kontrole.
  • Problemi s posteljicom – posteljica ponekad ne može osigurati dovoljno hranjivih tvari za vašu bebu, stoga ne može proizvoditi ni dovoljno tekućine. Primalja Hannah Hulme Hunter kaže: «Plodova voda je dijelom proizvod majčinog krvotoka, pa ako je cirkulacija krvi kroz posteljicu slaba, onda je logično da se količina tekućine počne smanjivati.»
  • Sindrom transfuzije s jednog blizanca na drugog – to se događa kod jednojajčanih blizanaca. Postoji problem s posteljicom kod kojeg jedan blizanac (primatelj) dobiva sve hranjive tvari što stvara previše plodove vode, dok drugi blizanac (davatelj) ne dobiva hranjive tvari što uzrokuje manjak plodove vode. Danas postoje mnoge metode liječenja kao što je upotreba lasera ili igle za razdvajanje ovojnice među blizancima da bi se omogućio ravnomjeran protok tekućine.
  • Abnormalnosti fetusa – mala količina plodove vode tijekom prvog ili drugog tromjesečja često ukazuje na to da beba ima neku prirođenu manu, kao što su problemi s bubrezima ili srčane mane. Takvi problemi često znače da beba neće preživjeti.

Neki ljudi vjeruju da količina tekućine koju pije majka može utjecati na količinu plodove vode pa će vam možda biti sugerirano da pijete puno vode ako imate malu količinu amnionske tekućine. Također se preporuča i mirovanje, osobito u zadnjem tromjesečju.

Prevelika količina plodove vode – polihidramnion

Javlja se kod viška amnionske tekućine. Stručnjaci uglavnom ne mogu utvrditi uzrok i u dvije trećine slučajeva trudnoća je u redu, a problem nestaje sam od sebe. U polihidramnion možete posumnjati ako dobivate više kilograma nego što bi trebalo biti. Postoji mala opasnost od preuranjenog poroda zbog pritiska uzrokovanog velikom količinom tekućine. Bit ćete pod strožom kontrolom. Ponekad međutim postoje uzroci polihidramniona, a najčešći su:

  • Šećerna bolest – ako ste dijabetičarka, a niste pod stalnom kontrolom, postoji opasnost od viška tekućine, osobito u zadnjem tromjesečju. Žene ponekad mogu dobiti dijabetes u trudnoći pa ako vam je dijagnosticiran polihidramnion, vjerojatno će vam provjeriti šećer u mokraći.
  • Sindrom transfuzije s jednog blizanca na drugog – kod ovog sindroma blizanac davatelj imat će premalo plodove vode, a blizanac primatelj previše, što bi mu moglo opteretiti srce.
  • Blizanci, trojci, itd. – višestruka trudnoća često ima za posljedicu višak plodove vode.
  • Abnormalnosti fetusa – stanja zbog kojih je bebi otežano gutanje plodove vode mogu dovesti do viška tekućine zato što će bebini bubrezi i dalje proizvoditi mokraću. Takva stanja uključuju stenozu pilorusa i rascjep usne i nepca (zečja usna).

Najveća opasnost kod prevelike količine plodove vode je preuranjeni porod. Također bi vam  vodenjak mogao puknuti u velikom mlazu što bi onda povećalo rizik od ispadanja pupkovine ili ljuštenja posteljice, a u oba slučaja bio bi onemogućen dovod kisika do bebe. Hitan carski rez ponekad je neophodan.

Postoje li još kakve opasnosti?

Srećom, za većinu žena plodova voda radi upravo ono što treba raditi. Ona štiti rast vaše bebe, a vašu maternicu čuva od infekcija. U daljnjem tekstu opisujemo dva vrlo rijetka stanja koja mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija.

Sindrom amnionske vrpce

Ovaj sindrom uključuje niz prirođenih mana za koje se vjeruje da nastaju tako da se dijelovi tijela bebe tijekom razvoja zapletu u vlaknaste vrpce unutar maternice.

Javlja se kod jednog od 12.000 poroda, a uglavnom se odnosi na prste na rukama i nogama koji mogu biti kraći ili ih uopće nema.

Vjeruje se da do toga dolazi u slučaju kad unutarnja ovojnica pukne, a vanjska ostane netaknuta. Vlaknasti komadići posteljice tada plutaju plodovom vodom i omotaju se oko bebe, obično oko njenih prstiju, prekidajući na taj način dovod krvi. Ta pojava nije nasljedna niti genetski uvjetovana, ali bebe s tim sindromom često imaju i druge mane kao što su rascjep usne i nepca. Među mogućim metodama liječenja je i operacija in utero pri čemu se vrpce presjeku dok je beba još u maternici da se omogući cirkulacija. Beba se ponekad može roditi s odumrlim prstom, a u tom je slučaju potrebna amputacija.

Embolija amnionske tekućine (EAT)

Ovo je vrlo rijetko, ali fatalno stanje od kojeg umire polovica žena koje pogađa. U Velikoj Britaniji ima oko tri slučaja godišnje, a o tom stanju vrlo se malo zna. EAT je krizni slučaj koji nastaje kad plodova voda, fetalne stanice, kosa ili neki drugi ostaci uđu u majčin krvotok kroz posteljicu te pokrenu alergijsku reakciju uzrokujući prekid rada srca i prestanak disanja. Do njega će doći samo ako mu prethode tri druge pojave: puknuće ovojnica – puknuće vena u maternici ili grliću maternice – velik pritisak maternice na venu. Mali djelići fetalnog tkiva uobičajeni su u trudnoći, ali kod nekih trudnica mogu pokrenuti EAT. To se može dogoditi prije, za vrijeme ili nakon poroda, a 50% žena umire unutar prvog sata. One koje prežive mogu imati neurološke probleme. Ne smatra se da je ta pojava nasljedna ili genetski uvjetovana. Karakteristično je da su bebe veće od prosječnih, porod je kasniji (nakon 42. tjedna), težak je, naglo nastupa šok, mučnina, povraćanje, nedostatak daha, zimica. Uzrok nije poznat, a stanje se ne može predvidjeti ili spriječiti. Primalja Debbie Richard kaže: «EAT je vrlo ozbiljna, ali srećom i vrlo rijetka. U dvadeset godina koliko radim ovaj posao još se nikada nisam susrela s tim teškim stanjem.»

Izvor: www.babyworld.co.uk

Prevela: Andrea G.

Objavljeno: 8. prosinca 2005.