

Plodova voda
12-10-2011Što je plodova voda?
Odakle dolazi? Tijekom prvog tromjesečja vaša će posteljica zajedno s amnionskim ovojnicama i vašim krvotokom proizvoditi tekućinu koja će puniti amnionsku vreću dok beba raste. U ovoj fazi vaša beba gutat će plodovu vodu, filtrirati je kroz svoje bubrege i ispuštati je kao mokraću. Recikliranje počinje mnogo prije nego što se misli! Beba također izbacuje i nešto tekućine iz pluća. Višak tekućine apsorbirat će se kroz amnionsku vreću ili putem pupkovine, zadržavajući na taj način idealnu količinu tekućine koja je bebi potrebna. Koliko plodove vode treba biti? Količina plodove vode povećava se kroz prva dva tromjesečja te dostiže vrhunac u 34. tjednu. Nakon toga količina polako pada do poroda. Ako se ustanovi da imate premalo tekućine bilo kada u trudnoći, govori se o oligohidramnionu, a ako je tekućine previše, o polihidramnionu. Nedovoljna količina plodove vode – oligohidramnion
Budući da o bebi ovisi koliko će se plodove vode proizvesti, uzrok oligohidramniona uglavnom je neko specifično stanje fetusa. Njegova pojava nije nasljedna. Ne može se uvijek utvrditi zašto dolazi do manjka plodove vode, ali neki od uobičajenih razloga su sljedeći:
Neki ljudi vjeruju da količina tekućine koju pije majka može utjecati na količinu plodove vode pa će vam možda biti sugerirano da pijete puno vode ako imate malu količinu amnionske tekućine. Također se preporuča i mirovanje, osobito u zadnjem tromjesečju. Prevelika količina plodove vode – polihidramnion
Najveća opasnost kod prevelike količine plodove vode je preuranjeni porod. Također bi vam vodenjak mogao puknuti u velikom mlazu što bi onda povećalo rizik od ispadanja pupkovine ili ljuštenja posteljice, a u oba slučaja bio bi onemogućen dovod kisika do bebe. Hitan carski rez ponekad je neophodan. Postoje li još kakve opasnosti? Srećom, za većinu žena plodova voda radi upravo ono što treba raditi. Ona štiti rast vaše bebe, a vašu maternicu čuva od infekcija. U daljnjem tekstu opisujemo dva vrlo rijetka stanja koja mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija. Sindrom amnionske vrpce Ovaj sindrom uključuje niz prirođenih mana za koje se vjeruje da nastaju tako da se dijelovi tijela bebe tijekom razvoja zapletu u vlaknaste vrpce unutar maternice. Javlja se kod jednog od 12.000 poroda, a uglavnom se odnosi na prste na rukama i nogama koji mogu biti kraći ili ih uopće nema. Vjeruje se da do toga dolazi u slučaju kad unutarnja ovojnica pukne, a vanjska ostane netaknuta. Vlaknasti komadići posteljice tada plutaju plodovom vodom i omotaju se oko bebe, obično oko njenih prstiju, prekidajući na taj način dovod krvi. Ta pojava nije nasljedna niti genetski uvjetovana, ali bebe s tim sindromom često imaju i druge mane kao što su rascjep usne i nepca. Među mogućim metodama liječenja je i operacija in utero pri čemu se vrpce presjeku dok je beba još u maternici da se omogući cirkulacija. Beba se ponekad može roditi s odumrlim prstom, a u tom je slučaju potrebna amputacija. Embolija amnionske tekućine (EAT) Ovo je vrlo rijetko, ali fatalno stanje od kojeg umire polovica žena koje pogađa. U Velikoj Britaniji ima oko tri slučaja godišnje, a o tom stanju vrlo se malo zna. EAT je krizni slučaj koji nastaje kad plodova voda, fetalne stanice, kosa ili neki drugi ostaci uđu u majčin krvotok kroz posteljicu te pokrenu alergijsku reakciju uzrokujući prekid rada srca i prestanak disanja. Do njega će doći samo ako mu prethode tri druge pojave: puknuće ovojnica – puknuće vena u maternici ili grliću maternice – velik pritisak maternice na venu. Mali djelići fetalnog tkiva uobičajeni su u trudnoći, ali kod nekih trudnica mogu pokrenuti EAT. To se može dogoditi prije, za vrijeme ili nakon poroda, a 50% žena umire unutar prvog sata. One koje prežive mogu imati neurološke probleme. Ne smatra se da je ta pojava nasljedna ili genetski uvjetovana. Karakteristično je da su bebe veće od prosječnih, porod je kasniji (nakon 42. tjedna), težak je, naglo nastupa šok, mučnina, povraćanje, nedostatak daha, zimica. Uzrok nije poznat, a stanje se ne može predvidjeti ili spriječiti. Primalja Debbie Richard kaže: «EAT je vrlo ozbiljna, ali srećom i vrlo rijetka. U dvadeset godina koliko radim ovaj posao još se nikada nisam susrela s tim teškim stanjem.» Izvor: www.babyworld.co.uk Prevela: Andrea G. Objavljeno: 8. prosinca 2005. |