Enteroviroze

12-10-2011

Enterovirusi (pripadaju porodici picornoviridae), mogu biti uzročnici velikog broja bolesti koje mogu biti i posve bezopasne, ali i smrtonosne. Današnji uvid u dijagnosticiranje i terapiju bolesti izazvanih ovim virusom je, prema najnovijim istraživanjima, sve veći i učinkovitiji.

Infekcije uzrokovane enterovirusima su raširene po cijelom svijetu, a najčešće se pojavljuju u ljetnom i jesenskom periodu u područjima s umjerenom klimom. Najčešći način prijenosa s čovjeka na čovjeka je feko-oralni. Kontaminirana voda bazena također može poslužiti kao izvor infekcije. Djeca u dobi između 4 i 12 godina su populacija koja najčešće pobolijeva. Infekcija se širi među članovima obitelji i u manjim kolektivima ali se klinički oblici bolesti mogu razlikovati od bolesnika do bolesnika.

Ranije je bilo uvriježeno mišljenje kako su enteroviroze najčešće blage bolesti koje traju nekoliko dana, međutim,  novija saznanja pokazuju da kod većine pacijenata bolest traje i duže - u prosjeku 7 dana (herpangina, bolest šake, stopala i usta), a kod nekih manifestacija i duže.
Također je utvrđeno da se bolest širi među ukućanima gdje jedan boluje od enteroviroze. Polovica ostale djece i 25% odraslih članova obitelji oboli. Zanimljivo je da oboljeli ukućani ne moraju imati istu sliku bolesti.

Enteroviroze često zbunjuju i liječnike, studije pokazuju da se simptomi enteroviroza često pogrešno pripisuju krivim dijagnozama. U jednoj američkoj studiji 39% djece kojima su rađene hemokulture i lumbalne punkcije bolovale su od enteroviroza.

Virus, nakon ulaska u tijelo, inficira sluznicu ždrijela i gastrointestinalnog trakta, a onda se može naći u limfnim čvorovima gdje se razmnožava i putem krvi dalje širi u razne organe. O zahvaćenosti organa ovisi i klinička slika bolesti koju, s obzirom na manifestacije, možemo podijeliti na one s blagom i teškom kliničkom slikom:

 

Blage kliničke manifestacije:

To su, najčešće, bolesti s povišenom temperaturom, (koje mogu biti popraćene osipom, ali i ne moraju): herpangina, pleurodinija, faringitis, konjuktivitis i bolest šake, stopala i usta.

Nespecifična febrilna stanja su najučestaliji pokazatelj enteroviroza. Početak im je iznenadan i buran, djeca imaju temperaturu između 38 i 40°C, klonula su i ponekad se tuže na glavobolju. Bolest prolazi bez posljedica za 3 do 4 dana, a rijetko traje više od jednoga tjedna.

  • Faringitis je jedan od najčešćih, počinje naglo i prati ga vrućica. Manja djeca odbijaju hranu i pojačano sline, veća se tuže na peckanje i bol u grlu. Često ove simptome prate mučnina i povraćanje.
  • Herpangina je bolest specifična za enteroviruse, a simptomi su vrućica i faringitis s karakterističnim mjehurićastim (vezikularnim) promjenama na ždrijelu, nepčanim lukovima, rubu mekog nepca i mandulama. Mjehurići pucaju ostavljajući ulceracije s lagano podignutim rubovima. Bolest traje 4 do 6 dana i prolazi bez posljedica.
  • Bolest šake, stopala i usta je lako prepoznatljiva manifestacija enteroviroza s pojavom mjehurića u usnoj šupljini i papula (sitnih čvorića) na stopalima i šakama koje prelaze u vezikule (mjehuriće) kako bolest napreduje. Djeca često štede ruke i noge, (odbijaju hodati), jer se tuže na bolove. Bolest traje 3 do 5 dana i popraćena je povišenom temperaturom.
    Tijekom herpangine i bolesti šake, stopala i usta dijete može odbijati uzimanje hrane zbog promjena u ustima, te je ponekad potrebna pareneteralna prehrana (infuzije).
  • Pleurodinija (Bronholmska bolest) je specifična enteroviroza koju karakteriziraju bolovi u mišićima, najčešće u prsima i gornjem dijelu trbuha. Boli su ponavljajuće i kratkotrajne, a mogu biti praćene znojenjem i bljedilom kod bolesnika. Temperatura može biti povišena. Uglavnom se javlja kod adolescenata i odraslih, te je ne bi trebalo zamijeniti s upalom pluća ili srčanim udarom.

Simptomi od strane trbušnih organa su praktički neizbježni kod infekcija enterovirusima. Najčešći su mučnina, povraćanje, proljev i odbijanje hrane.

 

Teške kliničke manifestacije:

Serozni meningitis uzrokovan enterovirusima je obično blagog tijeka i kratka trajanja. Ipak klinička slika varira, a najviše ovisno o dobi bolesnika: novorođenčad i dojenčad imaju nespecifične simptome kao pojačanu razdražljivost, vrućicu i odbijanje hrane, a veća djeca se obično tuže na jaku glavobolju koja, u karakterističnim slučajevima, počinje nakon 2 do 3 dana povišene temperature, malaksalosti i grlobolje.

  • Serozni meningitis uzrokovan enterovirusima nije na osnovu kliničke slike moguće razlučiti od bilo kojeg drugog seroznog meningitisa.
  • Sindrom paralitičkog poliomijelitisa mogu uzrokovati različiti tipovi ECHO i Coxsackievirusa. Bolest je ipak blažeg oblika i ima bolju prognozu od klasičnog polija (dječje paralize) u smislu iščezavanja klijenuti.
  • Encefalitis uzrokovan enterovirusima može se pojaviti u sklopu meningitisa, sindroma paralitičkog poliomijelitisa ili kao zasebna bolest.

Coxsackievirusi grupe B mogu uzrokovati upalu srčanog mišića (miokarditis) ili osrčja (perikarditis). Neki pacijenti se prezentiraju simptomima akutnog zatajenja srca. Ipak većina bolesti ostane neotkrivena jer su simptomi toliko blagi.

Blagi oblici bolesti ne zahtijevaju posebnu dijagnostičku proceduru, međutim, za teže oblike bolesti brza dijagnostika bi imala za posljedicu bržu i bolje usmjerenu terapiju. Tri su metode definitivne dijagnostike enteroviroza:

  1. izolacija virusa;
  2. serološka testiranja;
  3. PCR (polymerase chain reaction) test.


Iako epidemiološki važna, prva dva testa nemaju klinički značaj jer rezultati kasne te je, po njihovom prispijeću, bolest najčešće već prošla ili jenjava. PCR test može imati kliničku znakovitost jer su rezultati dostupni unutar 24 sata. Cijena testiranja i ograničenost na samo dobro opremljene laboratorije sprječavaju njegovu širu uporabu.

Tradicionalno liječenje enteroviroza je simptomatsko, što je i dovoljno za većinu blagih oblika bolesti: spuštanje temperature antipireticima, sprječavanje dehidracije...

U svakom slučaju, ako simptomi bolesti potraju, potrebno je obratiti se liječniku.

 

Izvor: www.medicina.hr