Pravo na godišnji odmor

12-10-2011

U Zakonu o radu (NN 137/04, pročišćeni tekst), svaki radnik ima pravo na godišnji odmor, bez razlike je li zaposlen na određeno ili na neodređeno vrijeme. Pravo na godišnji odmor izjednačeno je za radnika koji radi s punim radnim vremenom, s pravima radnika koji rade skraćeno ili nepuno radno vrijeme.

Prilikom prvog zaposlenja, odnosno u slučaju ako je prekid rada između dva zaposlenja duži od osam dana, radnik stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada (čl. 50 Zakona o radu). Privremena nesposobnost za rad (vojna služba, bolovanje, rodiljni dopust i sl.) ne smatra se prekidom rada koji bi utjecao na stjecanje prava na godišnji odmor.

Ako u kalendarskoj godini, zbog neispunjenja roka od šest mjeseci, radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na njegov razmjerni dio, odnosno jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svakih navršenih mjesec dana rada.

U slučaju raskida ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku uručiti potvrdu o korištenom godišnjem odmoru.

Zakon o radu određuje samo najkraće trajanje godišnjeg odmora:

  • za radnike koji rade na poslovima na kojima ih niti uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja iznosi 30 radnih dana,
  • za malodobne radnike iznosi 24 radna dana,
  • za sve ostale radnike iznosi 18 radnih dana.

Njegovo najduže trajanje nije ograničeno zakonom.

Stvarno trajanje godišnjeg odmora radnika određuje se:

  • ugovorom o radu,
  • pravilnikom o radu,
  • kolektivnim ugovorom.

Poslodavac je obvezan radniku osigurati godišnji odmor u trajanju koje je najpovoljnije za radnika, ako više izvora u pojedinom slučaju propisuju njegovo različito trajanje.

Poslodavci koji obavljaju djelatnosti na koje je odlukom nadležnog ministra proširen kolektivni ugovor te djelatnosti, dužni su svojim radnicima osigurati trajanje godišnjeg odmora najmanje u trajanju propisanom tim kolektivnim ugovorom. Na snazi je šest granskih ugovora koji obvezuju sve poslodavce u slijedećim granama djelatnosti:

  • trgovina,
  • graditeljstvo,
  • ugostiteljstvo,

  • putničke agencije,

  • obrtništvo i

  • drvna i papirna industrija.

Pogledajte i ostale kolektivne ugovore, koji obvezuju poslodavce potpisnike.

Ako namjeravate prekinuti bolovanje zbog komplikacija u trudnoći i iskoristiti pravo na godišnji odmor, prilikom otvaranja novog bolovanja računat će vam se novi prosjek plaće, ako je prekid bolovanja bio duži od 30 kalendarskih dana, ili ako je prekid kraći, ali je druga šifra bolovanja na idućoj doznaci.

Godišnji odmor, ako je prekinut ili nije korišten u godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili rodiljnog dopusta, radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine, pod uvjetom da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad. Pod radom se, u ovom slučaju, ne smatra vrijeme provedeno na bolovanju ili rodiljnom dopustu. To znači da radnica, koja se vraća na posao početkom iduće godine, a zbog navedenih je razloga bila odsutna s radnog mjesta, npr. cijelu ovu godinu., nema pravo koristiti godišnji odmor za ovu, već samo za sljedeću godinu, u kojoj se vraća na posao.

Moguće je da je u kolektivnom ugovoru koji obvezuje vašeg poslodavca propisano povoljnije pravo za radnika prilikom povratka s opravdanog odsustva nego što je ovdje navedeno. Raspitajte u pravnoj ili kadrovskoj službi kod svog poslodavca.

Prilikom povratka s bolovanja ili rodiljnog dopusta, radnica ima pravo koristiti godišnji odmor za tu godinu u kojoj se vraća, bez obzira u kojem mjesecu ili dijelu godine joj je završio dopust.

Isplata regresa za godišnji odmor nije zakonska obveza, već mogućnost. Može biti propisana kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ukoliko se poslodavac na taj način nije obvezao na regres, na njemu je odluka hoće li ga isplaćivati radnicima i u kojem iznosu.

 

Pripremila: Ivana Š.
Objavljeno: 14. studenog 2004.
Ažurirano: 08.07.2006.