Priroda i godišnja doba

12-10-2011

OSTAVITE PROSTORA PTICI ZA LET

Veliki ljudi, riba vam se čudi!
Riba u rijeci pliva,
a ne vaša stara cipela
il’ boca od piva.

Veliki ljudi, ptica vam se čudi!
Zrakoplovi i ptice lete,
a ne kroz prozor
nečiste salvete.

A sada djeca velike ljude savjetima nude:
Ostavljajte smeće u papirnate vreće!
Učinite ljepši naš svijet!
Ostavite prostora ptici za let!


VISIPRABABA

I ovog pretproljetja
u šumarku
na proplanku
cvate visibaba
u inju se srebreći i slani;
tu je visiprababa cvala lani,
tu je visišukunbaba cvala preklani,
tu je visiprapra . . . i tako unatrag
u vjetrovito vrijeme babinih huka
mogo bi se zbrojit buket cvjetibaba
za Ali-babu i četrdeset mu hajduka . . .


CVJETIBABE

Na vrh gore TRESIBABE
zazvonile prve visibabe!
Usred BABINE GREDE
također cvjetna prinova –
bijeli se sestrica đurđevaka i krinova!
 
Pokraj Dubrovnika na BABINU KUKU
visibaba staračku podmladila ruku!


VISIDJED

Da joj je zvončić bar malo mrk,
da joj je bar obrijan ječmoklasov brk,
da joj netko iz klipokukuruzne brade
pramenčić najmekši i uvojak ukrade,
da joj se u lulicu pretvori tučkova mjed:
VISIBABA BI BILA VISIDJED!


VISI-UNUČIĆI

Isplazila visibaba peludnog tučka klatno –
to cvjetni je uskličnik kojim proljeću kliče,
svi potonji cvjetovi njeni su visi – unučići,
zvonolikim krunicama na babu rođenu sliče:
zvonasto otvoreni pupovi,
krčazi latičasti i ćupovi,
zdjelice medne i lončići,
vrčevi šarni i zvončići –
dignut će uvis čašicu laku
da procvali visi – unučići
popiju gutljaj majske rose
za ocvalu martovsku visi – baku ! 


ZAVIČAJU MOJ

Zavičaju moj, mili rodni kraj,
mirisna polja i cvijetni gaj
to moj dom je znaj.

Šumi rječica, teče u beskraj,
na brijegu kućica bijela je sva,
to moj dom je znaj.

Majka je u njoj, bdije noć i dan,
osmijeh na licu uvijek joj sja
kad me ugleda...


PROLJETNA PJESMA

Slušao sam jedno jutro ptičicu,
proljeću je izvijala pjesmicu,
ciju, ciju, ciju, ciju, ci-ju-ci
ciju, ciju, ciju, ciju, ci-ju-ci.

Na livadi bijelo stado hladuje,
a pastirče proljeću se raduje.
trala, lala, trala, lala, tra-la-la
trala, lala, trala, lala, tra-la-la.

A u bari sve žabice krekeću,
raduju se i krekeću proljeću.
kreke, kreke, kreke, kreke, kre-ke-ke
kreke, kreke, kreke, kreke, kre-ke-ke.


KESTENOVA DRUŽINA

Podnevno se zvono čuje,
Vrijeme ručka najavljuje.
Skladno tuče: din-don
Kad zazvoni telefon.

Mene moja baka pita
Dal mi se danas skita?
Brzo jedem ručak svoj
Već me zove ptica poj.

Šetet ćemo baka i ja
Sve dok sunce toplo sja.
Punu torbu jeseni
Nabrat ćemo veseli.

Pa umorni kući stići,
Djeda iz sna hitro dići.
Hajde,djede,trči,skoči,
Igrati se valja poći.

Noću spavaj, sad je dan,
Šteta trošit dan na san
Ide djedo mrmlja nešto,
Novu igru smišlja vješto.

Šilo, nožić, čačkalice
I kestenove polovice
Postadoše vojska prava.
Al vojniku već se spava.

Sprema baka na brzinu
Kestenovu družinu
I još toplu užinu
U torbicu, pa na rame
Nosi me do moje mame.

Klonula je mala glava,
Na bakici svojoj spava.
Sniva lijepo sve se smješka
Sanja već da grade snješka.

Sutra opet sve iznova,
Baka, djed i igra nova…


LIST NA PUTU

Sagnula se mala seja nad utrti put,
i podigla list sa zemlje i crven i žut.

Pa pomisli, on boluje, metla ga na dlan,
a nad njim smiješio se tih jesenji dan.

I kap kiše, gle, na njemu: to je suza trag,
pognula se i spustila, na nj poljubac blag.

Zašuškao list uveli, sletio na put,
i zaspao snom dubokim rasplakan i žut.


TUGA NA LIVADI

Sa najljepšim vjenčićem,
Ukrasom na glavi,
Bijela rada cvjetala
U visokoj travi.

Kad su ljudi kosili
Travu vitku mladu,
Nečujno posjekoše
Ljepoticu radu.

Tužno krila spustiše
Leptirića jata,
A sunce se zaplaka
Suzama od zlata


VEZENI MOST

Kad jednom dodješ u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
vidjećeš kako obale travne
na ruci drže most.

Most vezen žicom svilenom, tankom,
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunčan dan.

Vjetar ga njiše ko voda čamce
svezane u plićaku;
rojevi svitaca nad njim se pale
pa blista i u mraku.

A pod njim čudni orkestar ljeta
s dva cvrčka u duetu,
oglašava se svake noći,
ljepši od svih na svijetu....

Kada nam dodješ u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
preći ćeš i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.


ŠTO JE DUGA?

Što je duga?
Komadić neba išaran
nepoznatom rukom, na brzinu
između dva pljuska kiše.
Kad bismo samo mogli dohvatiti
te čudne vrpce prije nego se rasplinu,
taj šareni most što bljesne, i nema ga više!


LJUBIČICA

- Ljubičice,
Pokaži mi lice,
Jesi li plava ili bijela,
Pokaži se cijela.

- Kome ćeš me brati,
Mami ili tati?

- Malo mami,
Malo tati,
Malo baki dati.


JESENJA PJESMA

Sve je pošlo naopačke
za vrapce i za mačke,
kad je jesen okačila
svoje žute značke,
kad je vetar zapjevao
studene točke...

Pažnja! Pažnja!
Velika jesenja kupoprodaja!!

Prodajemo suncobrane
- kupujemo kišobrane!
Prodajemo staro lišće
- kupujemo pahuljice!
Prodajemo trotinete
- kupujemo sanjke!
Kupujemo šubare
- prodajemo mašne!

Prodaćemo sokne
- kupićemo rukavice.
Prodaćemo sijalice
- kupićemo grijalice.
Prodaćemo sladoled
- popićemo čaj.

Jer:
Sve je pošlo strmoglavce
za ptice i za cvijeće,
kad je sunce odustalo
na krov da nam slijeće.
Kao da je žuto ljuto,
kao da nas neće!


U GOSTIMA

Pozvao je maj
sve bube na čaj,
od ose do pčele,
da se provesele,
tihe bubamare,
leptire, bumbare,
i livadske popce,
i rudare rovce.

Spremio je maj
sudove za čaj,
iznio u polje
raznobojne šolje,
pozlaćene kupe,
čuturice skupe,
i rumene zdjele
i krčage bijele.

Sipao je maj
svakom med u čaj,
u crvene lale,
u zvončiće male,
u hajdučku travu,
peruniku plavu,
u žute ljutiće,
da zasladi piće.

Popio je svak,
i leptirić lak,
čaja pola litre,
zasvirale citre,
začula se truba
sviračica buba,
iz obližnjeg žbuna
zapjevala žuna.


PJESMA O SUNCU

Sunce je čudna vatra na nebu
koja nas svojim plamenom grije
a kad se djeci mrak prikrade
tad se u svoju kućicu skrije.

Tamo se vatra još više žari
pa tako žurna jutru krene
probudi gradove, sela i šume
otvori dječije okice snene.

SUNCE JE ŽIVOT, SUNCE JE RAJ,
DJECI TREBA NJEGOV SJAJ
SUNCE JE ŽIVOT, SUNCE JE RAJ
SVIMA TREBA SLIKAR TAJ.

Sunce je čudna nebeska vatra
što zemlju zlatnim trakama šara
i mada nema boje ni kista
od njega nema boljeg slikara.

Globus mu je štafelaj što mrda,
pomjera mora, pomjera brda,
Razlijeva boje, razlijeva zrake,
oboji ptice, oboji đake.

Sva djeca našeg planeta
složno pjevaju, vedra lica
velikom slikaru što vazda šara
od njeg nema boljeg slikara.


CVIJETAK ŽUTI

Gdje je onaj, cvjetak žuti
Što ga cijela šuma zna
Gdje se skriva zašto šuti
Al ga što uvrijedih ja

Nek me vodi labud bijeli
Kojeg pozna šumski svijet
Il nek hladni vjetar veli
Gdje je taj moj mali cvijet

Vjetar šušti grane dira
Pita cvijet gdje sniva sad
Još mi srce nema mira
Dođi cvijete smiri jad.

U njem boje sunca ima
Što nam divni dade maj
Stiže jesen, ide zima
Vene cvijet, svoj nađe kraj.


BLISTAJ, BLISTAJ ZVJEZDO MALA
(TWINKLE, TWINKLE LITTLE STAR)

Blistaj, blistaj zvjezdo mala.
Tko si, što si, rado bih ja znala.
Visoko gore vidim te ja. Kao dragulj blistaš sva.
Blistaj, blistaj zvjezdo mala.
Tko si, što si, rado bih ja znala.


DANI KARNEVALaA
(Nedjeljka Lupis)

Svatko jednom poželi
da bude ono što ne može biti.
Bar nakratko se u svakoj veljači
možemo iza maske skriti.
Tada se i tužni vesele,
a ljudi neki u životinje obuku,
stare ljubavi se opet sretnu,
kratko zaborave svoju muku.
Za sve nedaće u životu
karneval se često okrivi.
A kada dani karnevala prođu,
Svaki sa svojim licem živi.


MAŠKARICE

(Marija Đanović)

U veljači sa dva lica
šeta svaka maškarica.
Baš u doba maškara
svaka nađe svoga para.
Na balu kad se svira Strauss
mačku bira Mickey Mouse.
Baš upravo s tog ludog pira
miši vuku kolut sira.
A u skutu sretne lije
debela se koka smije.
Vuka za rep vuče ovca
u društvu Luke lovca.
I dok cvile violine
podižu se krinoline.
A umjesto svoje kose
glave tuđe vlasi nose.
I dok se vesele i smiju
ponoćne ih ure razotkriju.