Zora roditeljstva

12-10-2011

PREDKONCEPCIJSKI PROGRAM – ZORA RODITELJSTVA

Za mnoge je zora najljepši dio dana kada noć ustupa mjesto danu, a zrake sunca, koje se još uvijek skriva iza horizonta, prelijevaju se preko neba u bezbroj nijansi. Osobno sam doživio nekoliko prekrasnih svitanja poput onog nad Egipatskom pustinjom ili onog nad pučinom Kariba. Upravo iščekivanje i stalna promjena krajobraza daju najveću draž tim trenucima. Isto tako i stvaranju novog života trebao bi prethoditi jedan period pripreme kako bi trenutak začeća, poput rađanja sunca na obzoru, bio vrhunac promišljanja i prožimanja supružnika u istinskoj cjelovitosti sustvaralačkog zanosa. Iako ove uvodne misli zvuče nekako poetski nipošto nisu lišene čvrste ukorijenjenosti u modernoj znanosti koja se u novije vrijeme, upotpunjujući jedan spoznajni krug, sve više vraća svojim izvornim odrednicama.

PROTO-RAZVOJNO RAZDOBLJE

Prije svega, radi boljeg razumijevanja, nužno je pojasniti pojam ljudskog proto-razvojnog razdoblja te prikazati temeljne odrednice tog najznačajnijeg perioda tako bitnog za egzistenciju svakog od nas. Dr. Thomas Blum opisuje ga kao period od 48-50 mjeseci, a koji obuhvaća 2-4 mjeseca prije začeća, razdoblje trudnoće i proteže se do navršenog 36. mjeseca života. Dakle može se podijeliti na tri osnovna dijela: 1) vrijeme prije začeća, 2) vrijeme od začeća do poroda te 3) vrijeme od poroda do navršena treće godine života. Svaka od ovih temeljnih sastavnica ima svoja obilježja i posebnosti, ali tek kao cjelina dobivaju puni smisao, budući se nadograđuju jedan na drugoga u istom vremenskom kontinuumu. Ovdje se možemo poslužiti primjerom gradnje kuće. Najprije je potrebno izraditi arhitektonski plan te  pripremiti teren na kojem planiramo graditi. Potom se grade temelji i osnovna konstrukcija, a na kraju instalacije i unutarnje uređenje. Istu logiku slijede i načela proto-razvojnog razdoblja. Ključno je ovdje uočiti kako ono što se propusti u prethodnoj fazi, većinom ostavlja trajne posljedice ili je pak potrebno uložiti puno truda da se taj propust nadoknadi u slijedećoj fazi.

U ovom članku bit će govora o prvoj sastavnici proto-razvojnog razdoblja, tj. njegovom predkoncepcijskom dijelu, a kojeg obrađujemo u prvom programu projekta Prokreos. Upravo je ovaj dio nekako najdelikatniji i naizgled izdvojen od ostalih dvaju koji ga slijede. Stoga će se vjerojatno mnogi na ovom mjestu zapitati kakav je njegov značaj i što supružnici mogu konkretno po tom pitanju učiniti u svjetlu one temeljne ideje o zdravijoj, sretnijoj i pametnijoj djeci iz uvodnog članka u prošlom broju.

PREDKONCEPCIJSKA PRIPREMA KAO TEMELJ ODGOVORNOM RODITELJSTVU

Brojne znanstvene spoznaje, od kojih ćemo neke predstaviti u ovom članku, upućuju  kako priprema za začeće, pa time i roditeljstvo, predstavlja prvi stup odgovornog roditeljstva. Na tom tragu je i naše istraživanje provedeno u lipnju 2000. g. uzorku od 150 studentica, a koje su u to vrijeme živjele u jednom od studentskih domova u Zagrebu. Ovdje je riječ o svojevrsnom reprezentativnom uzorku akademskih građanki u vrhuncu reproduktivne dobi iz svih hrvatskih županija, predstavljajući presjek te populaciju. O tome svjedoče i godišta anketiranih studentica u rasponu od onih rođenih 1973. (2) do onih najmlađih rođenih 1982. (1), te sa najvećim brojem onih rođenih 1979. (32). U suradnji sa Američkim kolegama izradili smo upitnik, jednim dijelom temeljen na sličnom upitniku korištenom u istraživanju Dr. M. Matlin, koja nam je dala suglasnost da ga prilagodimo i dopunimo prema našim potrebama. U kontekstu ovog članka izdvajamo rezultate prikazane na sljedećem grafikonu:

Grafikon 1. Slažete li se kako se za brak i roditeljstvo treba fizički, emocionalno, mentalno i duhovno pripremiti? (uopće se ne slažem  1 2 3 4 5  u potpunosti se slažem)

Ovi rezultati gdje 134 anketirane studentice (89%) biraju 5 kao najvišu vrijednost na skali, uz prosječnu vrijednost od 4.85, upućuju kako one uočavaju važnost pripreme što daje mjesta optimizmu. Naša je odgovornost da taj optimizam konkretnim mjerama i programima podržimo budući trenutno ne postoje odgovarajući sadržaji. Upravo želeći popuniti tu prazninu razvili smo Predkoncepcijski program – Zora roditeljstva koji daje osnovne smjernice i praktične savjete za fizičku, emocionalnu, mentalnu i duhovnu pripremu.

FEROMONSKO USKLAĐIVANJE SUPRUŽNIKA

Poznato je kako je trudnoća vrijeme kada dolazi do burnih promjena u čitavom ženinom biću. Većim dijelom te su promjene uvjetovane uspostavom novih odnosa među hormonima u ženinom tijelu koje utječu na sve organe pa tako i na mozak, gdje također dolazi do lučenja brojnih tvari koji bitno određuju psihološku sastavnicu trudnoće. Nažalost, daleko manje je poznato kako do istih promjena dolazi i kod muškaraca, naravno u nešto manjoj mjeri, što je samo po sebi razumljivo. Naime, nedavno je istraživački tim iz Kanade utvrdio kako trudnica ponajprije putem svojih feromona utječe na supruga, a koji na još neobjašnjen način potiču lučenje gotovo istog spektra hormona i neuroprijenosnika kao i kod trudnice. Ta je pojava tim više izražena što je muškarac senzibilniji. Ovakvo zapažanje nedvojbeno upućuje na činjenicu kako se priroda pobrinula da muškarca na taj način pripremi za očinstvo. U posljednje vrijeme često se piše o feromonima i njihovom djelovanju kako kod životinja tako i kod čovjeka. Riječ je o sveprisutnim kemijskim spojevima koji velikim dijelom određuju obrasce spolnog ponašanja u životinja. Čini se kako oni imaju značajan utjecaj i kod čovjeka, a spominje se i vomero-nazalni organ kako organ u unutarnjem dijelu nosa kojim nesvjesno registriramo feromone. Brojna su istraživanja u tijeku, a neka od njih spomenut ćemo u članku o postnatalnom programu.

Zašto je to važno za temu ovog članka nije teško zaključiti, budući spomenuto istraživanje ukazuje kako se značajne promjene događaju kod obaju supružnika čime se omogućava međusobno usklađivanje kao jedan od temeljnih preduvjeta roditeljstva. Željeli bismo naglasiti kako u bespoštednom ritmu modernog života, neinformiranost i nepripremljenost budućih roditelja najčešće znači kako će ih te promjene zateći nespremne te se umjesto radosti iščekivanja pojavljuju tjeskoba i stres. O tome kakve pogubne posljedice imaju tjeskoba i stres tijekom trudnoće bit će još govora, a u nastavku članka predočit ćemo kako se to bračni par može fizički, emocionalno, mentalno i duhovno pripremiti za začeće tj. roditeljstvo. Riječ je o periodu od nekih 2-4 mjeseca, koje je poželjno produžiti n6 mjeseci.

PRIPREMA NA FIZIČKOM PLANU

Kako je se o ovom aspektu već dosta pisalo i informacije su svima lako dostupne naglasiti ćemo samo one najvažnije stvari. U svakom slučaju za zdravu trudnoću, od presudnog je značaja zdravstveno stanje obaju supružnika, a posebice buduće majke. Ono što bi svaki par koji odgovorno planira svoje roditeljstvo trebao učiniti je da se obrati liječniku i provjeri trenutno zdravstveno stanje u vidu jednog sistematskog pregleda. Žena bi trebala otići i na ginekološki pregled kako bi se na vrijeme otklonile eventualne zapreke te na taj način spriječile moguće posljedice. Također, treba se čuvati infekcija što se postiže češćim pranjem ruku, pijenjem profiltrirane vode posebice u većim gradovima, izbjegavanjem sumnjive hrane te zaduživanjem nekog drugog da vodi brigu o higijeni kućnog ljubimca.

Nadalje, nužno je potrebno da budući roditelji poduzmu sve što je u njihovoj moći i pokušaju se riješiti loših navika poput pušenja, alkoholiziranja, uzimanja droge uključujući i marihuanu. U medicinskoj literaturi niz istraživanja ukazuju na mnoge štetne, a nerijetko i fatalne posljedice takvih navika na ishod trudnoće. Za pušenje, uz sve ono što ovih dana imamo priliku vidjeti u spotovima na HTV-u, najčešće se spominje pojava niske porođajne težine Što se alkohola tiče katkad već i jedno konzumiranje dovodi do oštećenja predrođenčetovih organa, budući alkohol lako prolazi kroz placentu, a zbog slabo razvijenog sustava za eliminaciju kod nerođenog djeteta ima znatno jači učinak nego kod odrasle osobu. Govorimo li o korištenju opojnih sredstava i droga, ono najčešće dovodi do teške ovisnosti novorođenčadi. Također, valja se kloniti otrovnih i štetnih tvari, a koje se ponekad nalaze u bojama za zidove, sredstvima za čišćenje ili insekticidima za kućnu upotrebu. 

S druge pak strane preporuča se usvajanje pozitivnih navika poput uspostavljanja pravilnog ritma budnosti i spavanja, redovitog vježbanja radi održavanje kondicije i primjerene tjelesne težine te zdrave prehrane uz vitaminske pripravke koji sadrže 400 mg/dan folne kiseline. Sve ovo gore spomenuto u glavnom se može čuti kod liječnika prilikom spomenutog pregleda. Zanimljivo je spomenuti rezultate istraživanja Dr. Josepha Stolkowskog, provedenog ranih 80-tih na Sveučilištu Pierre i Marie Currie u Parizu, a koja ukazuju kako se reguliranjem prehrane i odabirom određenih namirnica povećava mogućnost začeća dječaka odnosno djevojčice. Razumljivo je da sa takvom prehranom treba započeti nekoliko mjeseci prije začeća, kako bi se došlo do željenog učinka.

PRIPREMA NA EMOCIONALNOM I MENTALNOM PLANU

Promatramo li brak kao čvrsti temelj i zalog buduće obitelji tada on podrazumijeva  skladan odnos supružnika koji probleme rješavaju razgovorom u ljubavi, prihvaćanju i toleranciji. Možda to naizgled zvuči idilično, ali srećom u Hrvatskoj još je uvijek mnogo takvih brakova koji svojim životom o tome svjedoče. Sekularizirano društvo u kojem živimo, ne daje nam puno vremena za usklađivanje, stoga ono što nam ostaje na raspolaganju trebamo što kvalitetnije uložiti. Zasigurno, nema bolje ulaganja od ulaganja u djecu, a upravo je period prije začeća ključno razdoblje kada supružnici trebaju intenzivno razgovarati o svojim osjećajima, očekivanjima i stavovima glede trudnoće, poroda i roditeljstva. Nerijetko tada na površinu isplivaju brojni strahovi (npr. strah od poroda koji je bio posebno izražen u spomenutom ispitivanju među hrvatskim studenticama), predrasude i negativni stavovi o kojima supružnici trebaju razgovarati i pokušati ih zamijeniti pozitivnim vrednotama. Ukoliko problem nisu u mogućnosti sami riješiti, mogu se obratiti stručnoj osobi da im u tome pomogne.

Koliko je to važno ponajbolje svjedoči rad Dr. Monike Lukesch, psihologa sa Sveučilištu Constantine u Frankfurtu. Nakon što je pratila trudnoću kod dvije tisuće žena, u svojoj studiji zaključuje kako je majčin stav imao pojedinačno najveći utjecaj na to kakvo će biti dijete. Sve žene uključene u studiju imale su isti socio-ekonosmki status, bile su podjednako inteligentne i sve su imale jednaku razinu i kvalitetu prenatalne skrbi. Jedini čimbenik koji ih je razlikovao bio je stav prema njihovom nerođenom djetetu što se kasnije pokazalo da ima ključni učinak na njihovu djecu.  Djeca majki koje su prihvaćale trudnoću i željele obitelj bila su daleko fizički i emocionalno zdravija, kako na porodu tako i nakon njega, od djece majki koje su imale negativan stav.

Do istog zaključka došao je i Dr. Gerhard Rottmann sa Salzburškog sveučilišta u Austriji. Osim toga, Dr. Rottmann je u svom istraživanju između ostalih promatrao i skupinu podvojenih majki, onih koje su svjesno odbijale trudnoću, a nesvjesno prihvaćale. Uočio je kako je neuobičajeno velik broj njihove djeci pri rođenju bio apatičan i letargičan. Svojom studijom je dokazao kako nerođena djeca na još neobjašnjen način detektiraju čak i one fine emocionalne nijanse kod svojim majki. Ne treba zanemariti ni ulogu oca, jer svi postojeći znanstveni dokazi upućuju na to kako kvaliteta ženinog odnosa sa suprugom ili partnerom ima presudan učinak na nerođeno dijete. Prije spomenuta Dr. Lukesch upravo je taj odnos stavila po važnosti odmah iza ženinog stava prema trudnoći i majčinstvu. Dr. Dennis Stott također smatra to krucijalnim te je u nedavnoj studiji sa preko 13.000 djece i njihovih obitelji izračunao kako žena u lošem braku ili vezi ima 237% veći rizik da nosi psihološki i fiziološki oštećeno dijete nego žena u sigurnoj vezi ispunjenoj ljubavlju i podrškom.

Nadalje, od presudne je važnosti naučiti prevladati tjeskobu i uspješno ovladati stresom te zajedničkim snagama obaju supružnika svesti ga na najmanju moguću mjeru. Postoje brojne studije o tome, a za tu temu specijalizirao se Dr. Thomas Verny jedan od osnivača područja prenatalne i perinatalne psihologije i zdravlja  Dr. Verny u svojoj knjizi “Tajni život nerođenog djeteta” posebno izdvaja istraživanja već spomenutog Dr. Stotta koji ukazuje kako dugotrajni osobni stres i tjeskoba najčešće povezani sa nekom bliskom osobom, ostavljaju trajne posljedice na predrođenče i prate ga kroz čitav život. Znamo li kako se pri takvom stresu kontinuirano stvaraju hormoni stresnog odgovora (npr. kortizol) koji prolaze kroz posteljicu postaje jasno kako to ostavlja duboki otisak ponašanja u najosjetljivijem razdoblju razvoja djeteta pa time određuje i njegovo ponašanje kada se ono rodi. S druge pak strane ljubav obaju roditelja i pozitivne emocije koje kod majke dovode do lučenja drugih hormona i neuroprijenosnika poput serotonina utisnut će u novonastalo biće jedan sasvim drugačiji pečat. Razlike su toliko očite, da ih jednostavno nije moguće zanemariti.  

Postoje i brojni drugi primjeri koji nadilaze prostor predviđen za ovaj članak. Nadamo se kako će i ovo biti dostatno da u svjetlu prikazanih znanstvenih spoznaja potakne buduće roditelje na emocionalnu i mentalnu pripremu u planiranju odgovornog roditeljstva.

 PRIPREMA NA DUHOVNOM PLANU

Kako je Hrvatska zemlja u kojoj se velika većina građana deklarira kao vjernici, nipošto se ne smije izostaviti duhovni aspekt našeg bivstvovanja, pa tako ni u smislu pripreme za začeće i roditeljstvo. Tim više je to značajno za kršćane, budući spomenuta znanstvena istraživanja u medicini, psihologiji i sociologiji imaju mnogo dodirnih točaka i poveznica sa kršćanskim načelima braka i obitelji. Upravo bi to povezivanje trebala biti smjernica za rad na duhovnom planu, čime se danas počinje baviti i teologija. Kod nas je na tom području najdalje otišao Prof. Tomislav Ivančić, naš istaknuti teolog, osmišljavanjem hagioterapijske metode.

 Za vjernike katolike koji njeguju svoju vjeru, posebno ohrabruje činjenica kako upravo kršćanski brak u svojoj otvorenosti prema životu, te zaštiti tog života od samog njegova začeća, osigurava najpogodnije okružje ljubavi i sigurnosti za dijete. To je u suglasnosti i sa zaključkom Dr. Lukesch o važnosti kvalitete bračnog života za fizičko i psihološko zdravlje djece. Spomenemo li primjere iz psihološke/psihijatrijske prakse poput sindroma nestalog blizanca ili tendencije sezonskim samoubojstvima, o kojima će biti riječi u nekom od sljedećih članaka, oni također potiču na razmišljanje o duhovnoj sastavnici ljudskog proto-razvojnog razdoblja. Nadalje, u smislu pripreme za začeće, valja izdvojiti i molitvu o čijem značenju i djelotvornosti se može više pročitati u knjizi “Healing Words: The Power of Prayer and the Practice of Medicine”, Dr. Larry Dooseya, istaknutog Američkog liječnika i istraživača. Dr. Doosey je u spomenutoj knjizi prikupio postojeće znanstvene dokaze koje potvrđuju medicinsku djelotvornost molitve. Također, važno je napomenuti kako jedan ured Nacionalnog instituta za zdravlje, najvažnije zdravstvene institucije u SAD-u, upravo provodi opsežni istraživački projekt o tom važnom pitanju. Najveću vrijednost tome ipak daju iskustva konkretnih ljudi oko nas koji osobno svjedoče o tome kako su njihove molitve bile uslišane.

Zaključno, pokušavajući izreći srž ovog članka bez obzira bio čovjek vjernik ili ne, u proto-razvojnom razdoblju, ali i tijekom čitavog života, ljubav je ona temeljna vrijednost i ono najvažnije što bi svaki roditelj trebao bezrezervno ponuditi svome djetetu. Takva ljubav donijet će obilje plodova za čitavu obitelj, a njen blagotvorni učinak bit će ukorijenjen u najdubljim sferama ljudske egzistencije.

Petar-Kresimir Hodzic, dr.med., CIMI
Rafaela Mrdjen-Hodzic, CIMI

Hrvatsko drustvo za prenatalnu i
perinatalnu edukaciju i zdravlje (skraceno CroSPPEH)