- SOS TELEFON ZA DOJENJE: 01 61 77 520 i 091 22 77 220
- 5-MINUTNI AKTIVIZAM
- WEBSHOP
Zaštita prava pacijenata
12-10-2011 Osnovna prava koja regulira ovaj Zakon:
1. pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost, 2. pravo na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinskoga postupka ili zahvata, 3. pravo na povjerljivost, 4. pravo na privatnost, 5. pravo na održavanje osobnih kontakata, 6. pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove, 7. pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji, 8. pravo na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima, 9. pravo na naknadu štete.
1. Pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost
2. Pravo na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinskog postupka ili zahvata Svaki pacijent ima pravo odbiti bilo kakvu intervenciju, preporučeni operativni zahvat ili neki terapijski postupak, osim ako bi nepoduzimanje takvog zahvata bilo opasno po život ili izazvalo trajna oštećenja zdravlja. Svoj pristanak, kao znak prihvaćanja preporučenog medicinskog postupka, pacijent daje potpisivanjem tzv. obrasca suglasnosti. Za osobe koje nisu sposobne dati svojevoljni pristanak potpisivanjem izjave (maloljetna osoba, osoba bez svijesti, osoba s težom duševnom smetnjom te poslovno nesposobna osoba), obrazac suglasnosti potpisuje zakonski zastupnik ili skrbnik. Iznimno, ako je riječ o neodgodivom medicinskom zahvatu kada bi njegovo nepoduzimanje ili odgađanje ugrozilo život pacijenta ili prouzročilo trajna i teža oštećenja zdravlja, tada se zahvat i medicinski postupci mogu poduzimati i bez potpisanog pristanka, ali samo dok ta opasnost traje. Kada je pacijentu ugrožen život ili mu prijeti trajno teže oštećenje zdravlja te ako je priroda bolesti takva da pacijent može ugroziti život ili zdravlje drugih ljudi, za poduzimanje neodgodivih medicinskih postupaka pacijentu se pravo odlučivanja privremeno ograničava, odnosno oduzima.
3. Pravo na povjerljivost Svi podaci o zdravstvenom stanju pacijenta profesionalna su tajna i mogu se davati samo onim osobama koje je pacijent ovlastio. Također, ti se podaci ne smiju davati osobama za koje je pacijent to zabranio. Pod povjerljivim podacima podrazumijeva se ne samo dijagnoza i zdravstveno stanje, već i sam boravak u zdravstvenoj ustanovi.
4. Pravo na privatnost Pri svakom pregledu, dijagnostičkom ili terapijskom postupku kao i pri održavanju osobne higijene, pacijent ima pravo na maksimalno moguću privatnost.
5. Pravo na održavanje osobnih kontakata Kao što pacijent ima pravo na posjetitelja, prema kućnom redu bolnice, tako ima pravo dati izjavu i zabraniti posjet određenim osobama.
6. Pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove Kada pacijent samovoljno želi napustiti bolnicu, mora potpisati izjavu ili dati usmenu izjavu pred dva svjedoka koji tada potpisuju izjavu o namjeri pacijenta da samovoljno napusti bolnicu. Ako pacijent samovoljno napusti bolnicu bez potpisane izjave ili usmene izjave dane pred dva svjedoka, zdravstveni djelatnik mora obavijestiti uže članove obitelji pacijenta ili njegova skrbnika, a ako je posebno određeno, i policiju ili centar za socijalni rad pa i neke druge institucije. Iznimno, pacijent nema pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove kada može ugroziti vlastiti život i zdravlje ili život i zdravlje drugih ljudi.
7. Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji Svaki pacijent ima pravo uvida u svu medicinsku dokumentaciju koja se tiče njegova zdravstvenog stanja. Pacijent također ima pravo tražiti preslike te dokumentacije, ali o svome trošku. Uvid u pacijentovu dokumentaciju nakon smrti ima pravo uža obitelj (bračni i izvanbračni supružnici, punoljetna djeca, roditelji i braća ) ili skrbnik samo ako se pacijent za života nije tome protivio. Pacijent koji ne želi da bilo tko osim njega ima uvid u njegovu medicinsku dokumentaciju pa i nakon njegove smrti, može to zabraniti izjavom koju daje kod javnog bilježnika. Bilježnik je tada dužan cjelovito informirati pacijenta o značenju takve izjave.
8. Pravo na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima Pacijent se ne smije uključiti u kliničko ispitivanje (npr. djelovanja novoga lijeka) ako pacijent ili njegov zakonski zastupnik ili skrbnik ne da pristanak, odnosno potpiše suglasnost za taj postupak. To podrazumijeva da je pacijent potpuno obaviješten o prirodi, značaju i načinu kliničkog ispitivanja te o svim mogućim rizicima i posljedicama tog ispitivanja. Testovi koji ukazuju na genetske bolesti ili služe za identifikaciju pacijenta kao i zahvati usmjereni na promjenu genoma, moći će se obavljati samo pod uvjetima koji vrijede i za klinička ispitivanja.
9. Pravo na naknadu štete Ako pri korištenju zdravstvene zaštite pacijentu bude nanesena šteta, pacijent može zahtijevati naknadu štete podnošenjem tužbe nadležnome sudu.
Sustav zaštite prava pacijenata
Sustav zaštite prava pacijenata nije novina u Postupak zaštite prava pacijenata, prema ovome Zakonu, započinje pritužbom ravnatelju zdravstvene ustanove. Ravnatelj ustanove obvezatno u roku od osam dana mora obavijestiti pacijenta o svim mjerama poduzetim povodom pritužbe. Ako ravnatelj to ne učini ili je pacijent nezadovoljan dobivenim odgovorom, pacijent ima pravo podnijeti pritužbu županijskom povjerenstvu. Povjerenstvo obvezatno obavještava pacijenta o svim mjerama poduzetim povodom njegove pritužbe i to najkasnije u roku od 15 dana. Osim navedenih ovlasti, povjerenstvo ima iznimno važno pravo pristupa u prostorije u kojima se obavlja zdravstvena djelatnost te pravo uvida u način ostvarivanja prava pacijenata u pojedinoj ustanovi. Nakon što je povjerenstvo obavilo uvid u ostvarivanje prava pacijenata, sastavit će izvješće i najkasnije u roku od osam dana obavijestiti nadležne inspekcijske službe (zdravstvenu, sanitarnu), odnosno tijela koja po posebnim zakonima obavljaju nadzor nad radom zdravstvenih djelatnika, a to su tijela pojedinih strukovnih komora u zdravstvu (Hrvatska liječnička komora, Hrvatska stomatološka komora, Hrvatska ljekarnička komora, Hrvatska komora medicinskih biokemičara i Hrvatska komora medicinskih sestara). Povratnu informaciju o poduzetim mjerama navedena tijela obvezatno dostavljaju županijskom povjerenstvu, najkasnije u roku od 30 dana, a ako je posrijedi hitnost, onda bez odgađanja. Ako učinjena povreda prava pacijenata istodobno čini određeno kazneno djelo, odnosno prekršaj, nadležna inspekcija odnosno komora dužna je podnijeti kaznenu, odnosno prekršajnu prijavu i o tome obavijestiti povjerenstvo. O cjelovitom ishodu postupka, povjerenstvo obvezatno obavještava pacijenta. Prikazani postupak ostvarivanja prava pacijenata ukazuje na to da pacijent ima pravo na obaviještenost, odnosno na povratnu informaciju o tome što se dogodilo ili što se događa s njegovom pritužbom. Radi što učinkovitije zaštite prava pacijenata, zakon predviđa i osnivanje nacionalnog Povjerenstva za zaštitu i promicanje prava pacijenata. Za razliku od županijskih povjerenstava ovo Povjerenstvo ima sedam članova od kojih tri čine predstavnici udruga za zaštitu prava pacijenata, jedan je predstavnik medija, a tri su predstavnici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Povjerenstvo Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi prati provedbu ostvarivanja prava pacijenata, raspravlja o izvješćima županijskih povjerenstava, daje mišljenja, preporuke i prijedloge nadležnim tijelima i surađuje s međunarodnim i domaćim tijelima i organizacijama na području zaštite prava i promicanja prava pacijenata. Treba naglasiti da su oba povjerenstva u strogoj obvezi poštivanja službene, odnosno profesionalne tajne, tim više što određene povrede službene, odnosno profesionalne tajne mogu dovesti i do kaznene odgovornosti.
Pripremila: Ivana Š. Izvor: Brošura Zakon o zaštiti prava pacijenata
Tekst Zakona o zaštiti prava pacijenata, možete u cijelosti pročitati u Narodnim novinama br. 169/04.
Udruga RODA bila je dio interesne skupine koja je sudjelovala s primjedbama na Nacrt konačnog prijedloga Zakona o zaštiti prava pacijenata. Tražili smo da Nacrt prijedloga ide u treće čitanje, nadajući se da će Sabor s pažnjom proučiti podnesene prijedloge. Na žalost, usvojeni Zakon o zaštiti prava pacijenata nije usklađen s relevantnim međunarodnim konvencijama i deklaracijama, te sustavno ignorira određena prava djece i roditelja kao punopravnih i odgovornih subjekata pri korištenju zdravstvene zaštite. |
Pacijent u strahu za svoje zdravlje, zabrinut radi ishoda svoje bolesti vrlo se često boji postaviti bilo kakvo pitanje liječniku, iako želi sve znati. Svatko od nas u bolesti očekuje da mu se na primjeren način priopći istina i ponudi mogućnost još jednoga mišljenja prije nego što donesemo odluku i damo svoj pristanak za neki medicinski zahvat ili postupak. Kako bi se pacijent mogao odlučiti i aktivno sudjelovati u donošenju odluke te dati svoj pristanak ili odbiti neki zahvat, ponajprije mora biti potpuno obaviješten o stanju svoga zdravlja, odnosno bolesti. Liječnik ga mora informirati na razumljiv način o raspoloživim mogućnostima potrebnih pregleda, o mogućim načinima liječenja kao i o mogućem ishodu. Mora ga upoznati sa svim prednostima ponuđenih mogućnosti kao i svim rizicima pretraga i zahvata, a isto tako i sa svim mogućim poteškoćama ako pacijent od predloženih pregleda i zahvata odustane. Također ga mora upoznati s mogućim terminima za obavljanje pregleda ili zahvata. Uz upoznavanje o tijeku liječenja i preporuke o načinu života primjerenom za njegovo zdravstveno stanje, dužnost je zdravstvenog djelatnika upoznati pacijenta i s njegovim pravima iz zdravstvenog osiguranja. Na dobivanje navedenih informacija svaki pacijent ima pravo i to na način koji treba biti razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje, invaliditet ili mentalne sposobnosti pacijenta. Pravo na tzv. drugo stručno mišljenje jedna je od novina koja omogućuje pacijentu da, kada nije zadovoljan dobivenim informacijama i preporučenim liječenjem jednog liječnika, zatraži mišljenje drugog liječnika specijalista koji do tada nije sudjelovao u njegovu liječenju. Pacijent ima pravo odbiti primitak informacije o svome zdravstvenom stanju. Tada mora odluku potvrditi potpisanom izjavom te može odrediti osobu koja će umjesto njega primati obavijesti o njegovu zdravstvenom stanju. Međutim, kod tog prava postoji iznimka. Pacijent, naime, ne može odbiti primitak obavijesti o svom zdravstvenom stanju kada je priroda bolesti takva da može ugroziti zdravlje drugih ljudi. To su prvenstveno teže zarazne bolesti: tuberkuloza, SIDA, SARS, velike boginje i sl., zatim spolno prenosive bolesti itd.
hrvatskom zdravstvu. Naime, i prije donošenja Zakona o zaštiti prava pacijenata postojali su određeni instituti zaštite pacijentovih prava. Tako se, primjerice, prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, pacijent mogao žaliti na nepravilnosti koje je uočio u pružanju zdravstvene zaštite. Također, prema istom Zakonu, pacijent se zbog povrede svojih prava mogao obratiti zdravstvenoj inspekciji koja je ovlaštena poduzimati razne mjere pa čak podnositi i prekršajne i kaznene prijave. Zakon o zaštiti prava pacijenata u sustavu zaštite prava pacijenata odlučio se za dvije temeljne razine i to: regionalnu razinu, na kojoj djeluje povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata u svakoj županiji i Gradu Zagrebu i nacionalnu razinu, na kojoj djeluje Povjerenstvo za zaštitu i promicanje prava pacijenata Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Dakle, svaka županija i Grad Zagreb treba na temelju javnog poziva oformiti povjerenstvo koje ima pet članova. Članovi županijskog povjerenstva mogu se imenovati iz redova pacijenata, nevladinih udruga i stručnjaka na području zaštite prava pacijenata. Županijsko povjerenstvo prati povrede pojedinačnih prava pacijenata i bez odgađanja obavještava Povjerenstvo Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o težim povredama prava pacijenata. Vrlo moćno oružje u zaštiti prava pacijenata jest svakako i ovlast Povjerenstva da obavještava javnost o povredama prava pacijenata.