Vjerujete li u Djeda Mraza?

12-10-2011

Sjećate li se vremena kad ste bili djeca i kako ste snažno vjerovali u neka imaginarna bića i koliko vam je bilo važno to vjerovanje u njih? Ako se sjećate, biti će vam lakše shvatiti zašto je čarolija prosinca važna djeci.

Obitelji koje djecu odgajaju u kršćanskom duhu njeguju običaje vezane uz rođenje Isusa, mnoge obitelji koje ne pripadaju vjerskoj zajednici u svoju obiteljsku "mitologiju" unijele su priču o Djedu Mrazu.

Djeca danas vjeruju u Barbie, Ninja kornjače ili u realnost igrica na Playstationu. Vjeruju li u Djeda Mraza, vjeruju li da kad legnu u krevet jedan dobroćudni starac brine o tome da njihova toliko željena igračke i dođe pod njihov bor?

Vjeruju li djeca u čaroban lik Djeda Mraza ili je on izgubio svoju moć?

Dobroćudni starac s velikom bijelom bradom, na Božić ili Novu Godinu obilazi kuće i dobroj djeci ostavlja poklone. Neke obitelji ostavljaju kekse i mlijeko za okrjepu njemu i njegovim sobovima. Dijete od njega dobiva poklon koji je i zaželjelo i prije par dana napisalo i poslalo na adresu negdje u dalekoj Laponiji ili na Sjevernom polu. Iako je Djed Mraz došao u naše domove tek u prošlom stoljeću, vjerovanje da Djed Mraz donosi poklone u nekim obiteljima postalo je dio obiteljskog folklora.

Složit ćemo se da je takvih mističnih i čarobnih priča i trenutaka u modernim obiteljima vrlo malo. Danas je svijet lišen mitova i vjerovanja, mala djeca putem medija lako spoznaju postoji li nešto dosita ili je nešto samo vjerovanje. I dok su nekad pravi junaci bili likovi iz priča nona i nonića, danas su dječji junaci oni koje vide na TV-u. Junaci su lišeni moralne pouke i sa samo jednom jasnom svrhom – postoje da bi se potrošili. Iz sezone u sezonu djeca mijenjaju svoje junake i Djed Mraz je često jedina čarolija koja već generacijama živi u nekim obiteljima.

Postoje razmišljanja koja propituju je li potrebno poticati vjerovanje u takve čarobne likove ili je bolje njegovati realistični pogled na svijet u odgoju djeteta?

Jedna studija napravljena u UK pokazala je da samo šestero od desetoro djece u dobi od osam godina vjeruje u postojanje Djeda Mraza. Ista studija pokazala je da u samo četvrtini ispitanih obitelji roditelji podržavaju djetetovo vjerovanje u Djeda Mraza.

Neki psiholozi i psihijatri smatraju da postoje dobri razlozi zašto bi roditelji trebali podržati dijete u njegovom vjerovanju u Djeda Mraza. 

Lynda Breen, psihijatrica iz Liverpoola smatra da je vjerovanje u Djeda Mraza dobro za moralni razvoj djeteta. Vjerovanje u dobrog djedicu obučenog u crveno odijelo, koji zna jesi li se ponašao dobro ili ne, pomaže djetetu da jasnije vidi razliku između dobrog i lošeg. Dijete je kroz priču o postojanju nekog tko na univerzalnoj razini gleda i prati dobra djela te ih nagrađuje, potaknuto da i samo počne stvarati jasnu sliku o dobru i zlu.

Breen naglašava da prevelikim racionaliziranjem djetetova života i gubljenjem fantastičnih i mističnih likova riskiramo da u budućim generacijama izgubimo dobar alat za kognitivni i socijalni razvoj djeteta.

Djed Mraz potiče kognitivni razvoj djeteta potičući ga da razvija svoju maštu, inspirira dijete na pisanje pisma, potiče ga na jasno izražavanje želja za sebe i druge, uz posebno često naglašavanje i želja za siromašne ili bolesne. Lik Djeda Mraza može dijete potaknuti da i ono samo preuzme ulogu njegovog pomagača i pripremi poklone za druge.

Takva izmišljena bića posebno su važna u razvoju djece od tri do pet godina života.

Roditelji se znaju zabrinuti kako će dijete reagirati kad shvati da Djeda Mraza zapravo nema, no na osnovu iskustva u radu s djecom i na osnovu napravljenog istraživanja, psihijatrica L. Breen navodi da su djeca najčešće pozitivna prema toj spoznaji, a da su roditelji ti koji oplakuju trenutak prestanka čarolije. Oni taj trenutak često vide kao gubitak nevinosti djetinjstva. Njen savjet je da roditelji trebaju djecu odgajati u realnosti svijeta, ali im ne oduzimati pravo na magične trenutke. Najčešće djeca u dobi od sedam godina sama prerastu vjerovanje u dobrog djedicu. Često se desi da se djeca pretvaraju pred roditeljima da on postoji, znači da znaju da njega stvarno nema, ali se i dalje pretvaraju jer uživaju u čaroliji i poklonima koji idu uz vjerovanje u Djeda Mraza.

Dr. Mark Salter iz Londona smatra da se razbijanjem takvih mitova u svrhu racionalizacije života djetetu oduzima mogućnost da život prihvati i kao neracionalno iskustvo. On kaže: "Kad god se desi nešto loše, roditelji su skloni tražiti uzrok tome, ponekad preanalizirajući situacije u kojima se dijete našlo. Kao da više nisu spremni prihvatiti da se neke stvari u našim životima jednostavno događaju." U svojem tekstu objavljenom u Psychiatric Bulletinu naglašava da ako je obitelj dubokim uvidom došla do zaključka da Djed Mraz ne postoji, onda bi im jedino moglo pomoći da zamole Zubić Vilu za malo magije u svom životu.

 

Pripremila: Sonja P-H.
Objavljeno: 23. prosinca 2006.