Važnost odnosa jedan na jedan

12-10-2011

Obećajte sebi i svom djetetu da ćete svaki dan planirati vrijeme koje će biti samo vaše – u kojem ćete sebe djetetu dati potpuno, nepodijeljeno i usmjereno na njega!

Možda vam se ideja čini neobična jer ste roditelj posvećen djetetu, spreman sve svoje vrijeme (bilo cijeli dan ili dio dana kad ne radite) provesti uz dijete. No pitanje je koliko ste uz dijete, a koliko s djetetom.

Koliko se stvarno fokusiramo na dijete?
Odvodimo ih na aktivnosti pa čekamo da aktivnosti završe, vodimo ih u park da se igraju s drugom djecom, idemo s njima na poštu ili ih čak odvodimo na svoj posao... obavljamo puno stvari uz njih, ali koliko smo zapravo s njima – nepodijeljeni i samo njihovi.

"Mnogi su roditelji prezauzeti, toliko da izgube jasan osjećaj gdje je mjesto djetetu u njihovom životu", navodi Stanley I.Greenspan, dječji psihijatar. On navodi da roditelji žele napraviti najviše što mogu od vremena koje provode s djecom i tad upadaju u zamku da zajedničko vrijeme napune raznim aktivnostima koje provode uz dijete, ali ne i s djetetom.

A velika je razlika razgovarate li s djetetom jer želite poboljšati njegov vokabular ili jednostavno razgovarate s djetetom jer vas ono iskreno zanima i uživate u vremenu koje provodite s njime.

"Djeca jako dobro znaju kad ih 'odrađujete'", navodi Stanley Turecki, dječji psihijatar. "Ako je 'odrađivanje' većina vremena koji provodite s djetetom, tada nešto vitalno nedostaje vašem odnosu."

Zamislite se – koliko ste sa svojim djetetom, a da pritom jedno oko ne držite na novinama ili TV-u, koliko vremena provodite u aktivnostima koje vi morate obaviti ili koje ste planirali zbog dobrobiti (ili "dobrobiti") djeteta, jer želite dijete naučiti neku novu vještinu i sl.

Vrijeme za učenje vještina jedna je kategorija zajedničkog vremena, vrijeme kad vas dijete prati u vašim aktivnostima je druga kategorija, a vrijeme kad ste uz dijete i stvarate odnos jedan na jedan treća je i najvažnija kategorija u stvaranju povezanosti s djetetom.

Dr. Greenspan to vrijeme zove – floor time – vrijeme za igre na podu, zove ga tako jer malo dijete najviše voli i želi igrati se na podu. To vrijeme ne bi trebalo trajati kraće od 30 min. svakodnevno i vrijeme je kad roditelj ima zadatak jednostavno biti s djetetom.
A što se radi u tom vremenu? Ono što dijete želi. Dijete bira igru, organizira aktivnost, vodi razgovor i govori vama ono što želi. Uloga roditelja je pratiti dijete i aktivno sudjelovati, ali bez namjere da preuzme vodstvo.

"Floor time pokazuje djetetu da se roditelj može spustiti na njegov nivo i ostati fokusiran na njega. On omogućuje djetetu prekrasan osjećaj da ga roditelj razumije i da ga cijeni upravo ovakvim kakvo ono je.", kaže Dr. Greenspan.

Nije sva korist ovako provedenog vremena samo u tome. Vrijeme "jedan na jedan" omogućuje djetetu da raste emocionalno i da s roditeljem stvara odnos u kojem je sigurno otvoriti se i progovoriti o svojim problemima, daje se mogućnost djetetu da vježba socijalne vještine u zaštićenom odnosu.

Ovo vrijeme omogućuje da najviše napravite u odnosu roditelj-dijete. Otkrit ćete interese vašeg djeteta, razvit ćete za dijete empatiju i razumijevanje za njegov unutarnji svijet, osjetit ćete povezanost, povjerenje i pojačati osjećaj ljubavi za njega kao osobu.

Pola sata čitanja priča po izboru djeteta ili jednostavnog "brbljanja" pod poplunom, napravit će najviše pomaka u ponašanju vašeg djeteta. Osjećaj da u tom trenutku ne postoji nitko drugi s kim bi vi više željeli biti, osjećaj da je sva vaša pažnja usmjerena na njega u djetetu stvara osjećaj vrijednosti, osjećaj prihvaćenosti i preplavljuje ga osjećajem ljubavi.


Neka pravila vremena "jedan na jedan"

  1. STVORITE DNEVNU RUTINU – Svaki dan, 30 min. (minimum) djetetu daje osjećaj stalnosti i predvidljivosti.
  2. NE UVJETUJTE DIJETE - Ne koristite to vrijeme kao nagradu ili kaznu za loše ponašanje, dijete treba znati da ste uz njega čak i kad napravi nešto loše.
  3. SJEDNITE I BUDITE UZ DIJETE BAREM 30 min. – Topao, nježan, odnos pun razumijevanja ne može se stvoriti u 5 min. ili kroz blic-susrete kroz dan; da bi upoznali svoje dijete, da bi spoznali njegov ritam i da bi komunikacija spontano tekla, potrebno je vrijeme.
  4. FOKUSIRAJTE SE POTPUNO – Potpuno se usredotočite na svoje dijete, ugasite televiziju, ne odgovarajte na telefon, ne razmišljajte o neopranom rublju ili loncu na štednjaku. Dajte svojem djetetu punog sebe!
  5. NEKA DIJETE VODI – Ako vaš gegavac želi da zajedno listate slikovnicu 15. put zaredom, učinite to. Ako vaš prvoškolac želi razgovarati o omiljenom igraču nogometa, učinite to. Više slušajte, manje pričajte.
  6. OSTANITE UKLJUČENI – Koliko god je važno da dijete vodi glavnu riječ, toliko je posebno važno da roditelj ne ostane pasivan. Potrebno je da budete aktivan sudionik. Kad vaša kći priprema kavu za vas i plišane životinje, nemojte okretati temu na vašu priču i komentirati kako vi ne volite piti kavu ili da bi za lutke bilo bolje da piju čaj. Radije pitajte kći koja je vaša uloga i jeste li vi možda gošća na nekoj zabavi ili sl. Tako otvarate nove putove za interakciju.


Što ako u obitelji ima više djece?

  • Omogućite djeci različit raspored; dok starije dijete ima neku obavezu, iskoristite to vrijeme za "jedan na jedan" s vašim mlađim djetetom, ili dok mlađe dijete spava, organizirajte vrijeme za starije dijete.
  • Uključite i svojeg partnera; dok ste vi na rolanju sa starijim djetetom, neka tata u pješčaniku gradi kule s mlađim.
  • Koristite 30-minutni ritam; ako imate dvoje (ili više) djece, prvih 30 min. jedno vodi igru, a zatim se uloge zamjenjuju. Za vrijeme vodstva jednog djeteta, drugo dijete može izabrati da se nečeg igra samo ili da se uključi u aktivnost pod vodstvom drugog djeteta. Nakon 30 min. vodstvo se izmjeni.
  • Pokušajte sa zajedničkom igrom u kojoj djeca mogu voditi, a vi pratiti, npr. princeza (po želji kćeri) je došla na planet dinosaura (tema dječaka). Potičite ih na pronalaženje zajedničkih tema.


Znakovi koje upućuju djeca, a mogu ukazivati da djetetu nedostaje vrijeme jedan na jedan s roditeljem

  1. Dijete je često neposlušno. To može ukazivati da se dijete osjeća nedovoljno vidljivim. Vrijeme "jedan na jedan" pokazat će mu da ne treba biti neposlušno ili agresivno da bi bilo vidljivo u obitelji. Također mu pomaže da se osjeća zaštićeno i voljeno. Dok ste s njime, možda vas i nauči zašto se ponaša neposlušno.
  2. Dijete je često plačljivo ili jako "ljepljivo" za roditelje. To može ukazivati na nesigurnost. Nepodijeljena pažnja svaki dan pomoći će da se u djetetu ponovno izgradi sigurnost i osjećaj da je sigurno i voljeno.
  3. Dijete udara, vrišti ili pokazuje druge znakove česte ljutnje. Kroz igru pretvaranja ili kroz razgovor moguće je da dijete u sigurnoj sredini i uz osobu koja ga voli nauči adekvatnije načine iskazivanja ljutnje.
  4. Dijete se teško snalazi u novim situacijama, npr. kod polaska u vrtić/školu. Odrastanje je posao s teškim zadacima, neka djeca jako sumnjaju u svoje sposobnosti. Vrijeme "jedan na jedan" pomaže djetetu da se opusti i stekne povjerenje samo u sebe.

 

Pripremila: Sonja P-H.
Objavljeno: 15. prosinca 2006.