Utjecaj porodnih praksa na dojenje

12-10-2011

Dojenje je prirodan, fiziološki proces. Ali, što se dogodi kada se lijekovi ili postupci provedeni nad ženama u porodu umiješaju u te prirodne fiziološke procese pročitajte u ovom članku.

Suprotno mišljenju većine, porod utječe na dojenje na mnogo načina. Istina jest da način na koji ćete roditi dijete utječe na način na koji će dijete dojiti. Normalan i prirodan proces poroda priprema i majku i dijete na dojenje. Oluja hormona koju majčino tijelo stvara tijekom poroda to omogućuje. Na taj način je rođenje djeteta ujedno i rođenje majke, odnosno rođenje para (majka-dijete) koji doji.

Kako bi dojenje moglo početi i uspješno se nastaviti, novorođenče mora moći sisati, gutati i disati, a majka mora moći i željeti dopustiti svome djetetu da doji, dok okolina mora podržavati ovu biološku jedinicu odnosno par majka-dijete. Porodne prakse poput indukcije poroda, rutinskih intervencija, epiduralne analgezije i odvajanja majke od djeteta narušavaju proces rane uspostave dojenja za majku i dijete. Ovdje su navedeni najčešći načini na koje razne porodne prakse utječu na dojenje.

Kako porodne prakse utječu na dojenje?

Učinak lijekova i intervencija tijekom poroda je kumulativan i sinergistički. No, malobrojne su studije koje potvrđuju povezanost između porodnih praksa i uspješnosti dojenja, jer mogućnost dodatnog učinka lijekova nije dosada bila istražena. Tako se kompleksan i slabo istražen fiziološki proces uspostave laktacije općenito ne smatra podložnim utjecaju lijekova, a podložnost hranjenju bočicom smatra se posljedicom socio-kulturoloških čimbenika.

Najveća prepreka točnoj procjeni utjecaja porodnih praksa na dojenje, unatoč činjenici da „majke i bebe čine nerazdvojnu biološku i socijalnu jedinicu“ (SZO, 2003.), jest neadekvatna komunikacija između zdravstvenih djelatnika uključenih u porod te postnatalnu skrb. Tijekom trudnoće i poroda različiti se specijalisti fokusiraju ili na majku ili na dijete, a rijetko na oboje. Tako su porodničari i anesteziolozi rijetko uključeni  u uspostavu uspješnog dojenja u prvim satima i danima nakon poroda, a pedijatri su rijetko uključeni u odluke vezane uz porod. U mnogim zemljama primalje pružaju kontinuiranu skrb, ali im često nedostaje znanja o problemima sa sisanjem, dok kod nas nisu adekvatno školovane i ne djeluju samostalno, nego po uputama liječnika.

Utjecaj porodnih praksa na dojenje možemo razvrstati u nekoliko kategorija: zrelost novorođenčeta, utjecaj lijekova na središnji živčani sustav, ozljede djeteta pri porodu i posljedice odvajanja majke od novorođenčeta.

1.      Zrelost djeteta je jedan od okidača spontanog početka poroda. Pojednostavljeno rečeno, kada je dijete spremno za život van maternice, porod sam započinje. Nezrelost sama po sebi, i bez ostalih posljedica indukcije, utječe na sposobnost hranjenja novorođenčeta.

Inducirani porod često rezultira nespremnom majkom i nezrelim novorođenčetom. Nezrelo novorođenče će vjerojatnije pokazivati nezreo i neuređen uzorak sisanja-gutanja-disanja. Indukcija je traumatičnija za bebu, češće uzrokuje ozljede glave i mozga, izlaže dijete narkoticima i dovodi do slabije sposobnosti hranjenja. Osim toga, neki laktacijski profesionalci smatraju da je nakon duge indukcije kod majke slabiji refleks otpuštanja mlijeka. Nakon induciranog poroda češće dolazi do odvajanja majke i djeteta, a povećan je i rizik od žutice.

Stoga, kada je porod induciran, dijete će najčešće biti nezrelo, drogirano, možda ozlijeđeno i po svoj prilici odvojeno od majke nakon rođenja. Svaki od ovih čimbenika, zasebno i zajedno, narušava odnose u paru majka-dijete, narušava početak dojenja i dovodi do otežanog prijelaza djeteta iz maternične u vanjsku gestaciju.

2.       Svi lijekovi koji se daju majci tijekom trudnoće ili pri porodu stižu do djeteta i to već unutar nekoliko minuta. Narkotici i anestetici koji se daju majci snižavaju respiratornu funkciju, čime narušavaju sposobnost novorođenčeta da koordinira svojim sisanjem, gutanjem i disanjem. Bez obzira na put ulaska, utjecaj na novorođenče vezan je uz dozu lijeka. Lijekovi koji se daju epiduralno trebaju biti u većoj dozi kako bi djelovali, nego kada se daju intravenozno. Vrijeme poluraspada nekih narkotika je mnogo duže u djeteta nego u majke, čime lijekovi nastavljaju djelovati na dijete dugo nakon što ih je majka već izbacila iz organizma. Epiduralni lijekovi smanjuju sposobnost novorođenčeta da se nosi s boli jer inhibiraju majčine prirodne beta-endorfine tijekom poroda i snižavaju razine beta-endorfina u kolostrumu i majčinom mlijeku, a razna istraživanja pokazuju kako je dojenje utješno za dijete te kako je i samo mlijeko analgetik.

Dakle, djetetova sposobnost sisanja narušena je epiduralnim lijekovima, reducirani su sastojci u majčinom mlijeku koji smanjuju bol, a postoji i veća vjerojatnost da će dijete biti odvojeno od majke. Vjerojatni ishod jest dijete koje trpi više boli, a ne može si olakšati bol dojenjem.

3.      Iako nema konačnih dokaza o učincima mehaničkih sila primijenjenih u porodu na sposobnosti sisanja, gutanja i disanja novorođenčeta, promatranja pokazuju da asimetrija bilo kojeg dijela djetetova tijela, osobito glave i vrata doprinosi slabijem sisanju. Asimetričnost lubanje je posljedica poremećaja poravnanja baze lubanje, a javlja se češće pri porođaju prvorotke, dugom porodu ili ako je porod dovršen uz pomoć forcepsa ili vakuum ekstraktora. Tako je vaginalni porođaj dovršen vakuumom jaki predskazatelj ranog prestanka dojenja.

4.      Nema istraživanja koja opravdavaju odvajanje majke i djeteta, a upravo to je česta praksa. Odvajanje od djeteta, čak i za bezazlene postupke poput vaganja i mjerenja, narušava djetetov odgovor sisanja. Djeca koja nisu s majkama više plaču, a plač povisuje rizik od intrakranijalnog krvarenja što može dovesti do poremećaja u sisanju i gutanju. Odvajanje ometa dojenje jer djeca moraju biti fizički blizu majke kako bi dojila. Fizička blizina majke i djeteta, posebice kontakt koža na kožu, dovodi do više pokušaja dojenja, bržeg odgovora majke na djetetove znakove gladi, normalnog uzorka sisanja, termalne koregulacije, imunološke zaštite djeteta i još mnogo toga. Zaključci studija su da je češće sisanje u ranom periodu života preduvjet za uspostavu uspješnog dojenja.

5.      Posljedice ostalih porodnih praksa

Djeca kojoj su nakon poroda usisom čišćeni dišni putevi ili su bila intubirana mogu pokazivati averziju prema oralnom hranjenju, što otežava dojenje. Obrezivanje uzrokuje značajnu bol u novorođenčeta te ometa dojenje. Upotreba električnih grijača dovodi do odvajanja majke i djeteta, izlaganja djeteta bolničkim patogenima, a nije učinkovita kao kontakt koža na kožu. Neka istraživanja su pokazala da i kupanje novorođenčeta odmah nakon poroda ometa dojenje jer miris amnionske tekućine može potaknuti bebu na dojenje. Kod carskog reza oporavak majke duže traje, teže je pronaći udoban položaj za dojenje, te se pokazalo da nakon carskog reza mnoge majke imaju problema s ranom uspostavom laktacije, a sve to otežava dojenje.

Kako izbjeći probleme?

Najlakši način jest svesti intervencije na najmanju moguću mjeru. Normalan porod obično vodi normalnom dojenju, a intervencije, iako opravdane, mogu imati veliki utjecaj na majku, dijete i tijek dojenja.

Svi podaci ukazuju na to da uspješnost uspostave dojenja ovisi o događajima u prvim danima života. Zdravo dijete stavljeno majci na prsa u kontaktu koža na kožu odmah poslije poroda može dopuzati do dojke i početi sisati u vremenu od prvih 5 minuta do unutar prvog sata. Neposredan i neprekidan kontakt koža na kožu je toliko ključan u uspostavi dojenja da se spominje i u koracima inicijative za bolnice prijatelje djece (BFHI).

Prevladavanje problema

Ako ste nakon čitanja ovog članka posumnjali kako su vaše poteškoće s dojenjem povezane s intervencijama tijekom poroda, evo što možete učiniti:

-  rano zatražite pomoć i ne oklijevajte često je tražiti

-  započnite s izdajanjem već u bolnici – ako unutar prva 4 sata po porodu niste uspjeli uspješno dojiti, počnite se izdajati svaka 3-4 sata dok se problem ne riješi – to će održati vašu zalihu mlijeka

-  ne koristite bočice niti nadohranu – ako bebu treba nadohranjivati, koristite alternativne načine hranjenja poput hranjenja na šalicu, špricu ili prstom... nadohrana formulom treba biti posljednje utočište, ako nije dostupno izdojeno majčino mlijeko ili mlijeko druge majke

-  kontakt koža na kožu uvijek pomaže bez obzira o kojem problemu se radilo

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno: 24. studenog 2010.

Izvori:

Linda J. Smith: Impact of Birthing Practices on Breastfeeding

Pregnancy.about.com

www.ncbi

Pripremila: Ana Novina

 

Tekstovi o dojenju, kao i fotografije na stranici www.roda.hr vlasništvo su udruge Roda, i ne smiju se prenositi bez odobrenja. Ukoliko želite širiti znanje o dojenju pozivajući se na naše stranice, kontaktirajte nas na e-mail: dojenje@roda.hr   

Hvala.