Usredotočiti se na svoje tijelo

12-10-2011

Na televiziji i u drugim medijima naša je kultura usredotočena na izgled tijela, ne na samo tijelo. Mnogi od nas, stoga, ne povezuju svoje tijelo s osjećajima, već s pretpostavkom o tome kako to tijelo izgleda drugima. Osjećaji vezani za naše tijelo zasnivaju se na izgledu. To često dovodi do opasnih oblika ponašanja. Dijeta je, primjerice, postala fokusom mnogih žena. Istraživanja pokazuju da je tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća došlo do nagloga porasta poremećaja prehrane, osobito kod djevojaka tinejdžerske dobi. Oko osam milijuna Amerikanki pati od anoreksije, bulimije ili poremećaja kompulzivnog jedenja.

Reklame i oglasi nude čitav niz proizvoda koji će naša tijela učiniti čišćima, prikladnijima i ugodnijeg mirisa. Kakav je utjecaj na našu psihu takvog nametnutog prijezira spram ženskog tijela i poimanje njegovih funkcija kao suštinski prljavih? Tek kad svjesno odlučimo ne pokoravati svoje tijelo vanjskim standardima, postat ćemo sposobni razumjeti jezik svoga tijela.

U knjizi „Žensko tijelo, ženska mudrost“ dr. Christiane Northrup, opstetričarka, ginekologinja i specijalistica za zdravlje žena, piše „Stanje ženskoga zdravlja zaista je u potpunosti povezano s kulturom u kojoj živi i s njezinim položajem unutar te kulture, kao i s njezinim osobnim načinom života. Ne možemo se nadati da ćemo povratiti mudrost svoga tijela i kao posljedicu, sposobnost tijela da bude zdravo, bez prethodnog razumijevanja utjecaja društva na način poimanja i brige o vlastitom tijelu.“ Ono što mislimo o brizi za naše tijelo osnova je toga kako ćemo se osjećati u trudnoći. Važno je, stoga, osvrnuti se na neka od ključnih uvjerenja i stavove kojima su žene u našoj kulturi izložene i prečesto podvrgnute. Razumjevši i redefinirajući odnos sa svojim tijelom povećat ćete mogućnost proživljavanja trudnoće kao pozitivnog i čudesnog procesa.

Ne samo da nas popularni mediji potiču da ne vjerujemo prirodnim procesima vlastitog tijela, već i medicinska struka, u čijim je rukama većina od nas doslovce došla na svijet, učinila nas je ovisnima o odgovorima stručnjaka na pitanja o svom tijelu. Konvencionalna medicina podcjenjuje naše subjektivno poznavanje tijela, naglašavajući da ozdravljenje nije prirođena ljudska sposobnost, već rezultat medicinskih postupaka i tehnika. Naučili su nas da normalni procesi poput poroda, menopauze i smrti iziskuju medicinski nadzor i intervenciju. Ne potiče se, čak se niti ne priznaje, da posjedujemo sposobnost biti zdravima bez konstantnog medicinskog nadzora. Naučili su nas da se umor, glad, tuga, stres, glavobolja, menstrualni grčevi, bolovi pri porodu, te većina ostalih neugodnih tjelesnih osjećaja, mogu ukloniti. Nisu nas učili da su ti osjećaji govor našega tijela, te da nam naše tijelo govori sve glasnije i glasnije, sve dok naposljetku nismo primorani sjesti i saslušati ga. To se obično događa nakon što se ne obaziremo na male poruke, sve dok se one ne pretvore u nelagodu, zatim simptome i na kraju u bolest. No, to se može promijeniti ukoliko slušamo svoje tijelo.

Naučiti slušati svoje tijelo

Svatko od nas svakodnevno dobiva poruke od svoga tijela, koje nas obavještavaju kad, što i koliko jesti, kad spavati, kada vježbati mišiće, kada isprazniti crijeva, i tako dalje, i tako dalje. Vaše će tijelo vrlo brzo otkriti, putem staničnih receptora prihvaćanja ili odbacivanja, kad njegujete svoje zdravlje, a kad mu štetite. Ne odnosi se to samo na hranu i ostalo što unesete u tijelo, već i na misli i osjećaje. Ukoliko obratite pažnju, moći ćete to osjetiti na živcima ili mišićima. Zapazit ćete, primjerice, da određeni dijelovi Vašeg tijela postaju napeti u stresnim situacijama ili da kišete u prostoriji gdje je nedavno bila mačka, ukoliko ste alergični na mačju dlaku.

Pojam usredotočenosti na tijelo nije zamišljen kako bi ukazivao na zasebnost tijela, uma i osjećaja. Upravo suprotno, sve navedeno međusobno je povezano zamršenim vezama i isprepleteno u organizmu koji nazivamo čovjekom. Na doslovnoj i biološkoj razini ne može se reći gdje um započinje, a gdje završava, s obzirom da um nije samo mozak, a tijelo sve ostalo ispod mozga. Splet živaca, hormoni i genetske poruke prolaze cijelim tijelom, povezujući poruke iz mozga i obrnuto, iz cijelog tijela do mozga – mozak je dio cjelokupnog tijela. Osjećaji se događaju kad unutarnji, fiziološki procesi pokrenu različite emocionalne reakcije, kao i kad vanjske situacije pokrenu biološke i emocionalne reakcije.

Usredotočiti se na svoje tijelo nipošto ne znači da ne biste trebali vježbati svoj intelekt – upravo suprotno. Međutim, moguće je da misli potisnu emocije i fizičke osjete u kulturi gdje nas se uči da tako činimo. Biti usredotočen na tijelo znači odučavanje od procesa potiskivanja vlastitog tijela, u isto vrijeme koristeći inteligenciju. Možete naučiti kako nadvladati i preobratiti kulturološki nametnute neautentične glasove koji vam govore kako biste trebali razmišljati i kakvi biste trebali biti, kako biste saznali i prihvatili tko ste i kakvi uistinu jeste.

Sve bi žene imale koristi od toga da slušaju svoje tijelo, a idealno bi bilo kad bi žena usvojila tu vještinu prije trudnoće. Međutim, ukoliko vam je ova ideja nešto novo, trudnoća je pravo vrijeme za učenje, jer je to vrijeme kad vaše tijelo šalje mnoge nove i uočljive poruke.

Učenje slušanja svog tijela, kao i učenje bilo kojeg jezika, zahtjeva određeno vrijeme, predanost i vježbu. Ljudi koji govore strane jezike često ističu kako je najbolji način usvajanja novog jezika potpuna usredotočenost na slušanje, što se najbolje može postići tako da se dulje vrijeme provede u toj stranoj zemlji ili barem da se okružite izvornim govornicima. Trudnoća, iako je sastavni dio ženinog života, posebno je iskustvo koje omogućava vrijeme potpunog uranjanja u jezik tijela s mnogim pojačanim tjelesnim osjetilima. Žene su tijekom trudnoće sklonije otvorenijem razgovoru o svom tijelu s drugim ženama više nego u bilo koje drugo vrijeme, što će vam pružiti mogućnost da budete okruženi drugim ženama koje također pokušavaju razumjeti jezik svoga tijela. Žene koje su već rodile, mogli bismo reći „izvorni govornici“, često jedva čekaju da podijele svoje iskustvo. Druženje sa ženama koje su imale prirodno i zdravo iskustvo može vam pomoći pri pronalaženju utjehe i povjerenja za slušanje jedinstvenog jezika vašeg tijela.

Trudnice proživljavaju ne samo dramatične tjelesne promjene, već i emocionalne i društvene transformacije, kako svijest o sebi kao majci raste, a društvena uloga i odgovornost se mijenjaju. Ukoliko, međutim, ne razmislimo o našem ponašanju spram vlastitoga tijela i ne obvežemo se da ćemo ga voljeti i vjerovati mu, dovodimo se u rizik od nekih štetnih ponašanja u trudnoći. Primjerice, žena s poremećajem prehrane možda neće dopustiti sebi i svojoj bebi da dostignu dovoljnu težinu za zdravu trudnoću, porođaj i postpartum. Žena koja misli da ima previše kilograma i da nije lijepa, može postati vrlo depresivna kako se njezino tijelo bude povećavalo tijekom trudnoće. Ta depresija, neugodna sama po sebi, može dovesti do tjelesnih problema, kao što su neuhranjenost, loše držanje, te daljnjih problema poput zatvora ili križobolje. Ovo je samo primjer kako loša slika o sebi, zasnovana na uspoređivanju s kulturološki nametnutim idealom, može biti štetna tijekom trudnoće.

Možda je najpraktičniji način za započinjanje slušanja svoga tijela obraćanje pažnje na najčešće poruke koje vam svakodnevno šalje tijelo: glad, žeđ, umor i obavljanje nužde. Pokušajte uočiti kad vam se počnu javljati znakovi koji vas tjeraju da jedete, pijete, da se odmorite ili odete na toalet. Koji su to osjeti? Kad ih uočavate? A ono najvažnije, kako odgovarate na njih?

- Jedete li kad ste gladni ili dvojite o tome hoćete li jesti ili ćete preskočiti obrok, u strahu da ćete se previše udebljati?

- Mokrite li kad osjetite nuždu ili poput mnogih žena, čekate prikladniji trenutak kad više zaista ne možete izdržati? Mnoge žene čine ovo drugo, nesvjesne da to može dovesti do infekcija urinarnog trakta, kojima su trudnice posebno podložne.

- Dopuštate li si odmor ili san kad osjetite umor ili se tjerate na obavljanje još i još obveza, sve dok se ne srušite na kraju dana? Tjerate li svoje tijelo da izdrži pomoću kave, čokolade ili šećera? Ljutite li se na sebe jer ste umorni, misleći da biste trebali više toga odraditi?

- Prepoznajete li kad se osjećate plačljivo, razdražljivo, nervozno, malaksalo, da vam je hladno, znojite se ili vas boli glava, jer vam je pao šećer u krvi i morate pojesti konkretan obrok?

- Jeste li znali da je želja za određenom hranom zapravo potražnja vašeg tijela za određenim hranjivim sastojcima? Primjerice, možda vam se jede slatko, jer trebate više energije, no vaše tijelo zapravo treba više proteina, koji će vas opskrbiti trajnijom energijom.

Kao i mnoge žene, možda ćete zaključiti da ne slušate svoje tijelo. Ako samo odlučite biti osjetljiviji na vlastite potrebe, spremnije ćete prepoznavati i odgovarati na signale svoga tijela, a zbog toga ćete se osjećati puno bolje. Vođenje dnevnika mogao bi biti koristan način bilježenja potreba ili osjeta, te vaših odgovora i reakcija. Upamtite da za učenje bilo kojeg jezika treba vremena i strpljenja, no da vi i vaše tijelo zaslužujete najbolju brigu i predanu pažnju.

 

Osjećaji i strahovi oko vašeg tijela

Još je jedna važna stvar kod stavljanja svoga tijela u središte - priznati sebi što zaista osjećate po pitanju vašega tijela. Dok stojite pred ogledalom bez odjeće, gledate li kritički na dijelove svoga tijela? Gledate li kritički na svoj nos, grudi, bedra, stražnjicu? Pokušajte razumjeti odakle dolaze poruke kritike – jesu li vas kritizirali tijekom djetinjstva ili tinejdžerke dobi, uspoređujete li se s likovima s naslovnica časopisa? Pokušajte zamijeniti te stare glasove kritike pozitivnim porukama zvanim „afirmacija“ – primjerice, „Volim svoje tijelo jer tako dobro uzgaja dijete“ ili „Volim ove grudi, koje će snabdijevati moju bebu toplim i hranjivim mlijekom“. Na taj način ćete, ne samo bolje cijeniti svoje tijelo, već ćete doslovce poboljšati svoje zdravlje šaljući si pozitivne afirmacije o čudesnoj, lijepoj i jedinstvenoj sebi.

Od velike je koristi, također, priznavanje strahova koje imate vezano za vaše tijelo – primjerice, ukoliko nosite teret straha da nećete moći dojiti ili se bojite da vam se cerviks neće adekvatno otvarati tijekom poroda. Svi smo imali priliku čuti priče o sličnim problemima, pa se često poistovjećujemo s iskustvima drugih ljudi. Stanje konstantne prisutnosti male količine straha može izravno utjecati na postojeće dobro stanje i povećati vjerojatnost da se određeni problemi zaista dogode. Ukoliko gajite strah ili se pribojavate da biste ga mogli početi gajiti, razgovarajte sa svojim tijelom na način pun ljubavi, upućujući mu pozitivne misli. Dozvolite sebi da prihvatite i volite svoje tijelo upravo takvo kakvo jest i vjerujte da je vaše tijelo savršeno dizajnirano za zdravlje. Na primjer, ako se bojite da se tijekom poroda vaš cerviks neće adekvatno širiti, jedna od misli koju si možete svakodnevno uputiti jest „Moj cerviks će omekšati i otvoriti se da donese na svijet moju predivnu bebu“. Možete vizualizirati svoj cerviks kao cvjetni pupoljak koji se polako i nježno otvara, a možete i staviti vizualne podsjetnike na otvaranje vašeg cerviksa svuda po vašem domu: fotografije potpuno otvorenog cvijeta ili planeta Saturna sa svojim širokim prstenovima koji ga okružuju, kao što će vaš cerviks okruživati glavicu vašeg djeteta prilikom otvaranja.

Osnovna misao je da, ukoliko imate negativnu sliku o svome tijelu, aktivno radite na tome da se preobratite u nekoga tko se odlično osjeća u svome tijelu i sa svojim sposobnostima. Možete voditi dnevnik u koji ćete bilježiti lijepe afirmativne poruke svome tijelu. Kreativno izražavanje, poput crtanja, može također biti načinom da izgradite pozitivnu sliku o sebi.

Najkorisnija vještina koju bi čovjek trebao imati za odgovaranje na poruke koje dobiva od svoga tijela su osjećaji. Od najranijih dana uče nas da suspregnemo svoje osjećaje („nije lijepo biti ljut“, „nemoj plakati“ – često uz dodatak „dat ću ti ja razlog za plač“ ili „ti si cmizdravac“) i da slijedimo intelekt. Učili su nas, također, da su neugodni tjelesni osjećaji nepoželjni, te nas poticali da ih uklonimo lijekovima ili glumljenjem osmjeha. Nisu nas učili da su osjećaji znak za ugodu ili neugodu u određenoj situaciji ili okruženju, te da nas tjelesna osjetila upozoravaju na to što se događa u našem tijelu. Nisu nas učili da tjelesna osjetila mogu odražavati osjećaje. Najbolji način da obnovimo to saznanje jest da jednostavno prestanemo s tim i počnemo osjećati. Ako vas boli glava, ne morate odmah posezati za aspirinom ili ljekovitim biljkama, niti je potrebno analizirati zbog čega vas boli glava. Ukoliko se potpuno smirite i opustite, obratite pažnju na svoje tijelo dok ste potpuno mirni i opušteni, otkrit ćete da postajete sposobni spoznati točno što trebate učiniti za sebe – možda nešto pojesti, popiti vode, odmoriti se ili maknuti se iz stresne situacije. Možda će vam pomoći neki biljni pripravak ili razgovor s prijateljem ili liječnikom. Bilo kako bilo, prvo morate stupiti u kontakt s dijelom sebe koji predstavlja vaš najbolji autoritet. Pokušajte obratiti pažnju na to što osjećate po pitanju vaše nelagode i spoznajte koju informaciju dobivate dopuštajući si da osjetite svoje osjećaje. Nitko to ne zna bolje od vas!

 

"Začuđujuće je koji su sve strahovi prisutni u našem društvu po pitanju poroda. Ponekad je potreban nadljudski napor kako bi se isplivalo iz mora strahova. Pokušavam ostati usredotočena na svoju ljubav prema bebi i na želju da on ili ona dođe na svijet u potpunoj nježnosti. Jednom riječju, imam duboku i temeljnu vjeru u mudrost svoga tijela, kao i tijela svoje bebe." A. J. R.

 

 

Aviva Jill Romm, "The natural pregnancy book"
s engleskog prevela Vedrana Vršić
objavljeno 18. travnja 2011.