- SOS TELEFON ZA DOJENJE: 01 61 77 520 i 091 22 77 220
- 5-MINUTNI AKTIVIZAM
- WEBSHOP
U “umjetnoj” oplodnji nema ništa umjetno!12-10-2011
Kad je moja majka, na putu do nedjeljne mise, pokazala slike unuke svojoj suputnici na strmini ispod Sljemena, ova je uskliknula: „Kako je lijepa! Kao da je prava!“ Moja Nina začeta je naime iz četvrtog pokušaja „umjetne“ oplodnje, a kako ova anegdota pokazuje, u dijelu hrvatskog društva, više od 30 godina nakon rođenja prvog djeteta „iz epruvete“ – koje već ima i vlastitu djecu – još uvijek vladaju predrasude i prema djeci i prema samome postupku. Nedavno su na Dnevniku HTV-a, u prilogu o potpomognutoj oplodnji, neprilično prikazana djeca u inkubatorima i na cjevčicama umjesto, primjerice, sretne djece u vrtićima – kakva djeca začeta postupcima medicinski potpomognute oplodnje jesu. U Sloveniji, statistički govoreći, svaki prvi razred sadrži jedno dijete začeto uz medicinsku pomoć, a razlog zašto takve „male zelene“ ne možete otkriti je – da se baš ni po čemu ne razlikuju od ostale djece. Prosudite sami i pokušajte pogoditi koja od moje dvije princeze je začeta spontano, a koja u klinici za neplodnost: obje su rođene u terminu, 3330 i 3380 grama, a samo je moja „prirodna“ princeza ikad bila u bolnici na kontroli zbog povećane dojke i povećanog bubrega.
Umjesto „umjetna“, u svijetu se koristi izraz „potpomognuta“ ili „medicinski potpomognuta oplodnja“ („assisted reproduction“) budući da je sav materijal – jajne stanice i spermiji – potpuno jednak kao i kod spontanog začeća, baš kao i svi procesi koji dovode do razvoja zametka – oplodnja jajne stanice, stapanje muškog i ženskog genetskog materijala i dioba stanica. Detalji postupka izvantjelesne oplodnje su sljedeći: u ženinim jajnicima svaki mjesec prirodno sazrijeva više jajnih stanica. Međutim, hormoni u ženskom tijelu čine da sve osim jedne, dominantne, odumru. U postupku izvantjelesne oplodnje se taj proces odumiranja preduhitruje hormonskim injekcijama te se u prosjeku desetak jajnih stanica odjednom dovodi do ovulacije. Neposredno prije ovulacije, jajne stanice se izvade s više uboda dugačke i tanke šuplje igle kroz zid vagine u jajnike, isisavanjem tekućine u kojoj su jajne stanice rasle i sazrele u menstrualnom ciklusu. Čitava procedura vađenja jajnih stanica traje petnaestak minuta pod anestezijom (a u hrvatskim uvjetima, nažalost, često i bez nje, pri čemu je taj postupak izrazito bolan) i mogla bi se kao postupak usporediti s amniocentezom ili kojom drugom biopsijom tkiva. Dobivene jajne stanice stave se zajedno sa spermijima budućeg oca u plastičnu zdjelicu veličine kovanice u omjeru 50000 : 1, u tekućinu analognoj onoj koja se nalazi u jajovodu u trenutku oplodnje u ženskome tijelu. Zdjelica se tada stavi u inkubator gdje se održava temperatura ljudskoga tijela i ostavi da se oplodnja dogodi na posve isti način kao i kod spontanog začeća. U principu se može tako ostaviti tri dana da raste sasvim neometano, na posve isti način kao i u prirodi. U praksi embriolog će možda nakratko zdjelicu izvaditi iz inkubatora da prekontrolira pod mikroskopom je li se je jajna stanica oplodila i je li se pravilno podijelila, odnosno prebrojati koliko ima stanica na taj dan razvoja. Jedina posebna metoda koja se ne koristi uvijek, a često se upravo ta slika u svijesti javnosti poistovjećuje s IVF-om - zove se ICSI. Primjenjuje se kad je broj ili kvaliteta spermija toliko niska i upitna da postoji bojazan kako nijedan spermij neće uspjeti doplivati i prodrijeti u jajnu stanicu, čak ni kad su u neposrednoj blizini. U spontanoj oplodnji, bilo u ženskom tijelu ili u in vitro oplodnji (IVF-u), spermij sam prođe kroz omotač jajne stanice. U ICSI-ju se spermiju pomaže da prodre direktno u jajnu stanicu. Isti onaj spermij koji bi inače ušao u jajnu stanicu sam, u nepromijenjenom se obliku usisa u mikroiglu, a embriolog pod mikroskopom tom iglom unese spermij u unutrašnjosti jajne stanice. Tako je i kod ovog postupka sve prirodno, a mikroigla je samo pomoć u prevladavanju fizičkih ograničenja. Sama muška i ženska stanica, kao i proces stapanja muške i ženske jezgre - dakle ključni dio oplodnje - ni u ovom postupku ne koriste ništa "umjetno". Na točki u kojoj se spermij ostavi u jajnoj stanici, situacija je potpuno istovjetna kao i kod spontane oplodnje. I u ovom postupku se radi o nadilaženju problema blizine muškog i ženskog genetskog materijala da bi se oni mogli stopiti i početi dijeliti, samo što se ode korak dalje nego u običnom IVF-u.
Slika je preuzeta s http://www.advancedfertility.com. Na istim stranicama moguće je pogledati objašnjenje i snimku postupka. Nikakvih drugih intervencija nema – niti ih može biti budući da su procesi oplodnje i diobe stanica prekomplicirani da bi ih nauka mogla razumjeti, oponašati ih ili se u njih miješati. Treći dan razvoja zametka on se vraća ženi. Usisa se zajedno s tekućinom u kojoj se razvijao u tanku šuplju cjevčicu i na taj način prenese iz zdjelice u kojoj je rastao tri dana, na ono mjesto gdje bi tada prirodno doputovao iz jajovoda – u ženinu maternicu. Taj dio postupka se zove transfer (zametka), traje nekoliko minuta i sličan je uzimanju uzorka za papa test. U trenutku transfera pravilni zametak će imati svega 8 stanica i bit će nevidljiv ljudskom oku. Teoretski, svaka od tih 8 stanica može postati zaseban čovjek jer još nijedna nije poprimila nijednu određenu funkciju u budućem ljudskom tijelu – dapače, identični blizanci i četvorke nastaju baš individualnim razvojem svake od tih najranijih stanica. Još uvijek je vjerojatnije da će zametak na tom stupnju prirodno propasti nego se roditi – od 100 spontano oplođenih jajnih stanica u ženskom tijelu kod normalne reprodukcije, tek njih 30-ak će zapravo biti rođeno. Oko 30 će ih propasti prije nego što se uspiju uhvatiti za zid maternice, oko 30 prije prve izostale menstruacije, a 10-ak kao vidljivi spontani gubitak trudnoće.
Slika je preuzeta s http://www.advancedfertility.com. Pogledajte filmić iz prave američke klinike za neplodnost što se događa u „laboratoriju“ i vidjet ćete da je postupak izvantjelesne, odnosno in vitro oplodnje, zapravo samo stvaranje uvjeta što sličnijih onima kod spontanog začeća, te da se „manipulacija“ svodi na premještanje jajne stanice i spermija na mjesto gdje se zapravo imaju šanse sresti – i ništa drugo.
|
