Trudnoća u umjetnosti

12-10-2011

Ron Mueck – Pregnant woman (2002.)

Collection: National Gallery of Australia

Ron Mueck rođen je u Melbourneu 1958. g. U Veliku Britaniju preselio se ranih 80-tih. Njegovi roditelji bavili su se izradom lutaka, pa je i sam postao uspješan graditelj realističnih lutaka za dječje emisije, filmove i za potrebe oglašavačke industrije, ali mu rad po narudžbi nije bio izazovan. U umjetnost ga je uputila njegova punica, slikarica Paula Rego. Željan izrade intimnih skulptura privukao je pozornost svojom izuzetnom skulpturom „Dead Dad“ malom, ali emocionalno snažnom hiperrealističnom skulpturom svog mrtvog i golog oca, te 4,5 metara velikom skulpturom „Crouching boy“ koja prikazuje dječaka u čučnju veličine duplog autobusa.

Skulptura „Pregnant woman“ nalazi se u stalnoj postavi National Gallery of Australia i vrlo je brzo postala jedno od najposjećenijih djela.

Evo što o skulpturi kaže Brian Kennedy, direktor National Galerry of Australia:

„Ova vrlo impozantna skulptura visoka je 2,5 metra, anatomski detaljna, gola, te čak zastrašujuća na prvi pogled. No, nakon nekog vremena ta dostojanstvena „Majka Zemlja“ postaje nam bliska, neprijeteća i draga. Ona je iscrpljena, prekrižila je ruke preko glave, njeno lice je nježno i ranjivo. Njena prisutnost je snažna i pobuđuje mnoštvo misli od čuda majčinstva, preko plodnosti pa sve do tereta ženske odgovornosti. Trudna žena nije portret. Nevidljiva prisutnost djeteta koje će se uskoro roditi, čini ovu skulpturu jednom od najfascinantnijih slika majčinstva. Zbog tabua iz raznih kultura, neki posjetitelji su iznenađeni ovom skulpturom. Kažu da ništa više nije sveto, ništa više nije intimno. Ali trudna žena je svjetovna Madona, himna ljepoti davanja života koju osobno mogu razumijeti samo majke. Trudna žena je portret majčinstva, referenca za univerzalne teme poput plodnosti, rađanja, ikonografije Madone s djetetom i života kao takvog. Mueckova mogućnost da portrtira i monumentalnost i snagu, a istodobno ranjivost i jake emocije, izaziva jaku vezu između skulpture i gledatelja.“

Preko tri mjeseca Mueck je radio sa ženskim modelom, počevši kad je ona bila već 6 mjeseci trudna. Također je koristio fotografije i likove sa slika starih majstora. Svoju figuru napravio je od fiberglasa i umjetnih smola s glavom od silikona da bi tankom iglom mogao umetnuti ljudsku kosu i obrve. Posebnost skulpture što je čini tako realnom je površina kože: pore, folikuli kose, nježne pjegice, čvrstoća noktiju, prosijavanje žilica ispod kože... Ova skulptura vrlo je emocionalna i za žene i za muškarce, a posebno za one žene koje koje već imaju djecu, koje se bore s neplodnošću, koje su izgubile djecu ili imale tešku trudnoću. Mueck je sve to pokušao sažeti u ovoj skulpturi. Jedan dan u kavani nacionalne galerije primijetio je trudnicu koja je zatvorila oči i izgubila se u svojim mislima, ali ljudi su je svejedno primjećivali. Odlučio je da će i njegova skulptura imati zatvorene oči, time joj je dozvolio trenutak privatnosti, a nama  da razmišljamo o njezinoj trudnoći, a ne o njenoj nezgodnoj golotinji.

Još neka Mueckova djela možete naći ovdje (posebno pogledati „Mother and baby“ iz 2001. g.):

www.jamescohan.com/artists/ronmueck/

www.artmolds.com/ali/halloffame/ron_muek.htm ()

 

Izvor: www. nga.gov.au

Prevela i prilagodila: Irena C.V.

Objavljeno: 10. studenoga 2005.