Tribina MOGU LI BOLNICE BITI PRIJATELJ MAJKE

12-10-2011

MOGU LI BOLNICE BITI PRIJATELJ MAJKE, okrugli stol, Zagreb, 12.06.2002.

Prisutni: glavna sestra rodilišta SM
dr. Anita Bošnjak GPD (Grupa za potporu dojenja) i neonatolog u Merkuru
dr. Petar Krešimir i Rafaela Hodžić
prof. Latin

dr. Stanojević

dr. Ujević

predstavnice RODA i PUŽ-a

trudnice

TEME:

1.      Što je “Bolnica prijatelj majke”?
- ukratko o inicijativi Mother friendly, koji su ciljevi inicijative i koliko je raširena u svijetu

2.      Je li svih 10 točaka inicijative moguće u Hrvatskoj?

Bolnica “prijatelj majke” nudi sljedeće:
i. Mogućnost podrške (u svim fazama poroda) od strane supruga ili bilo koje druge osobe po izboru rodilje, mogućnost doule i profesionalne babice
ii. Javnosti dostupni statistički podaci podaci o intervencijama i postupcima u porodu npr. postotak instrumentaliziranih poroda i sl.
iii. Osjetljivost na vjerska i druga opredjeljenja majke
iv. Mogućnost da se žena u porodu kreće i rađa u položajima koji joj odgovaraju
v. Jasna politika i procedura u povezivanju s dijelom zdravstvene zaštite koja se brinula o ženi prije poroda i s kasnijim skupinama koje daju ženi potporu npr GPD
vi. Ne izvodi sljedeće procedure rutinski: brijanje, klizma, IV, uskraćivanje obroka, CTG, prokidanje vodenjaka; dok se induciranje poroda, carski rez, epiziotomija i vaginalni porod nakon carskog izvode unutar definiranih postotaka
vii. Educira osoblje o prirodnim metodama obezboljivanja i ne potiče upotrebu anestetika ukoliko oni nisu medicinski indicirani
viii. Ohrabruje majke i obitelji, uključujući roditelje djece s posebnim potrebama i roditelje prerano rođene djece da se što ranije povezuju s novorođenčetom dodirom, držanjem, dojenjem
ix. Ne podržava obrezivanje ukoliko se ne radi o vjerskim razlozima
x. Ima titulu bonice prijatelja djeteta

3. Što Klinike mogu napraviti da se približimo ugodnijem rađanju?
Koliko je i u čemu potrebno dodatno educirati medicinski kadar?
Jesu li potrebna materijalna sredstva i, ukoliko jesu, u kojem segmentu?
Bi li pružanjem mogućnosti da rodilje biraju bolnicu postigli da se rodilišta «bore» za pacijente i na taj način poboljšaju svoj odnos prema rodilji?

4. Kako edukacija može pomoći?
Jesu li žene spremne na eventualne promjene u rađaonicama?
Primjećuje li se u rađaonicama razlika između educirane rodilje i one koje nije prošla nikakav tečaj?

5. Na koji način same žene mogu sudjelovati u pokretanju procesa humanizacije poroda?

 

ZAKLJUČCI:

AD1)

Porod je u 70% normalan i prirodan proces koji se može obavljati na više mjesta: kuća, porođajni centar, bolnica. Primalje su te koje su primarne i koje vode porod u slučaju funkcionalnog poroda (bez komplikacija), a doktor uskače samo u slučaju komplikacija. U Hrvatskoj je način vođenja porada na razini 1985. Kod nas se primalje školuju na SSS razini, pa samo asistiraju na porodu. Vani su primalje sa završenim fakultetom, pa mogu voditi porod kod kuće

AD2)

i. samo muž može biti prisutan za vrijeme poroda ako je žena sama u boksu, ne može se dovesti vlastita babica. Broj carskih rezova je manji čak i za 50% ako je muž prisutan.


ii. jedanput godišnje sve bolnice dostavljaju statističke podatke i razmjenjuju iskustva, no ti podaci nisu dostupni široj javnosti


iii. poštuju se vjerska opredjeljenja majki pri porodu ako ona ne štete samom ishodu poroda


iv. prema svjetskim pokazateljima (iz točke 1) funkcionalni porod protiče brže ako se žena kreće. No, kod nas se na CTG-u prati rad srca bebe, a pošto nemamo bežični CTG, žena mora ležati. Teoretski, ona bi se mogla kretati, pa svakih 1 sat napraviti CTG, ali ... Kod nas ne postoji protokol vođenja funkcionalnog poroda, te ako nešto loše krene, svaka komisija prvo traži nalaz CTG. Ako ga nema, liječnik snosi odgovornost.

 
v. tečajevi za trudnice se redovito održavaju na cijelom području Hrvatske, ali nisu svi tečajevi dobro vođeni. Patronaža je dobro organizirana, u nekim županijama (međimurska) su GPD izvrsno organizirane, dolaze u rodilište i pomažu majci. U Zagrebu je loša situacija, ima samo 8 GPD. Volontiranje od strane RODE je dozvoljeno samo u Vinogradskoj, striktno zabranjeno u SD

 
vi. ako žena traži, neće je se brijati i klizmati. Ako naglasi na porodu da ne želi epiziotomiju, probat će se poštivati njezina želja. Zato treba educirati trudnice i primalje.

 
vii. vrijedi zaključak od vi.

 
viii. ovisi o snalažljivosti pojedinog pedijatra jer se na fakultetu ne uči psihološki pristup pacijentu.

 
ix. obrezivanje nije kod nas česta pojava.

 
x. niti jedna bolnica u Hrvatskoj ne može se pohvaliti da može nositi titulu "bolnica prijatelj majke"

 
3. Pred 20-tak godina se učilo o pravilima kod poroda koji se i danas primjenjuju, bez obzira što je to zastarjelo. No, dok se ne donese protokol poroda koji će štititi i rodilju i liječnika i dok se ne promijeni vladajuća struktura u bolnicama, promjena neće biti. Također bi žene trebale napismeno obrazložiti svoja neugodna iskustva jer bez pisanih dokaza ništa se ne može poduzeti. Dodatno, liječnik nije kao vani plaćen prema broju pacijenata, pa mu "nije u interesu" imati prepunu čekaonicu.

4. Treba krenuti s edukacijom trudnica da znaju što mogu zahtijevati za vrijeme poroda. Trebalo bi provesti ocjenjivanje pojedinih tečajeva.

 
5. Edukacijom