Sprečavanje prijevremenog poroda

12-10-2011

Unatoč opsežnim istraživanjima na ovom području, postotak prijevremenog poroda nije se smanjio posljednjih 50-tak godina. Događa se u 10% trudnoća i uzrokuje veću smrtnost dojenčadi nego bilo koji čimbenici izuzevši patološke porode. Postoje mnogi lijekovi za zaustavljanje trudova, no njihovo je djelovanje ograničavajuće i nisu znatno smanjili postotak prijevremenih poroda. Sve dok se u obzir ne uzme i međusobna povezanost uma i tijela u prijevremenom porodu, malo je vjerojatno da će se ova stopa promijeniti. Postoje brojne potvrde da su krvne žile maternice jako osjetljive na djelovanje podražaja simpatičkog živčanog sustava i da su hormoni koji su povezani s uočenim stresom bilo kojeg tipa mogu promijeniti optok krvi u fetus. Ipak kad se taj aspekt trudnoće uzme u obzir, rezultati su vrlo ohrabrujući.

U istraživanju provedenom na 64 žene, dr. Lewis Mehl otkriva da su psihološki činitelji – strah, tjeskoba i stres, zatim nedostatak partnerova razumijevanja, nesposobnost da žena vidi sebe kao majku, negativna uvjerenja o porodu, nedostatak potpore od prijatelja i obitelji – upozoravali da će porodi zahtijevati ginekološku intervenciju, od carskog reza do pojačanja trudova oksitocinom ili induciranog poroda. Jedno drugo istraživanje pokazalo je da hipnoterapija ima statistički važnu ulogu u sprječavanju negativnih emocionalnih činitelja koji dovode do carskog reza, povećanja oksitocina ili induciranog poroda. Mehl je koristila hipnoterapiju da pomogne ženama izbjeći prijevremeni porod. Svaka žena koja je prošla tu terapiju bila je uvjerena da čini najbolje što može. Zamoljena je da kaže što su njezini stresovi, a onda joj je predloženo da će njezino tijelo znati što učiniti kako bi njezina beba bila sigurna. Kako su se hipnoterapijom strah i tjeskoba smanjili, smanjili su se i prijevremeni porodi.

Jedno je pak istraživanje pratilo žene koje su već imale tri spontana pobačaja jedan za drugim, kojima nije pronađen uzrok. Kad su ponovno zatrudnjele, učinjena je serklaža da bi sačuvale trudnoću. Tešku poslijeporodnu depresiju prošlo je 98% tih žena u usporedbi s 11%  žena u kontrolnoj skupini, koje su imale blagu ili osrednju depresiju. Voditelji tog istraživanja zaključili su da su te žene «bile prisiljene biti majke». Žene koje imaju jak emocionalni sukob u vezi s majčinstvom i koje ne riješe taj problem, mogu proživjeti teško stanje poslije  poroda ili emocionalni slom. Jasno je da se neželjeni porođajni rezultati mogu spriječiti pristupom koji će pomoći ženi da imenuje i proradi određene stresove koji mogu ostaviti tako dubok trag na njezinom trudnom tijelu i nerođenoj bebi.

Moje je mišljenje da je najveći uzročnik trudnoća sa negativnim posljedicama neželjena ili neplanirana trudnoća, ili neka podvojenost u vezi s trudnoćom. Trenutačni podaci pokazuju da je najmanje 50% svih trudnoća neplanirano. Teško je odlučiti koje su trudnoće neplanirane jer se mnoge žene ipak prilagode takvoj trudnoći i prihvate je kao željenu. Materinska podvojenost u vezi s trudnoćom podloga je za komplikacije sve dok žena ne razriješi sa svojim osjećajima tokom trudnoće. Žena koja osjeća (obično nesvjesno) da bi najradije prekinula trudnoću što je prije moguće kako bi nastavila vlastiti život ili «dovela svoje tijelo u normalu» može završiti s preranim trudovima ili razviti trudnoću koja završava preranim porodom.

Brojna istraživanja potvrđuju duboke utjecaje fizioloških varijabli na rađanje, drugim riječima postoji veza između loše majčinske emocionalne i fizičke investicije u trudnoću. Naznačena materinska tjeskoba i stres sužavaju krvne žile maternice preko hormonskog  i neurotransmiterskog oslobađanja u cirkulaciji. To smanjuje kisik za bebu i može biti jako povezano s komplikacijama trudnoće kao što je prerano odljuštenje normalno usađene posteljice (abruptio placentae), nisko sjela ili predležeća posteljica (placenta praevia) -  smještaj posteljice iznad ušća maternice što može prouzročiti krvarenja i (ili) prerani porod, prolapsa pupčane vrpce, pupčana vrpca oko vrata i položaj na zadak.

Dok majke automatski prenose stresove koje osjećaju kroz svoje tijelo na nerođene bebe, one također mogu naučiti prenositi i zdrave emocije. Uostalom, beba je dio tijela trudnice. Iskustvo me naučilo da kad trudnica dođe u dodir s vlastitim unutarnjim vodstvom, to joj može pomoći da pruži sigurnost svojoj bebi, a može čak prekinuti i prijevremeni trud i napredovanje toksemije. Naravno, žene koje imaju prijevremene trudove i toksemiju također trebaju prestati raditi, više se odmarati, i trebaju promijeniti sve štetne obrasce ponašanja i razmišljanja. Pionirski rad Lewis Mehl pokazuje da prenatalna intervencija koja se sastoji od društvene potpore, obrazovanja i potpore pri porodu u skupini žena pripadnica neke manjine, smanjuje konzumiranje alkohola, pušenje  i negativno reagiranje na stres, dovode do znatno poboljšanih rezultata konačnog ishoda poroda.

 

Izvor: »Žensko tijelo, ženska mudrost»
dr. Christiane Northrup
Tekst pripremila: Tanja P.