Sat, krevet, stolac i kada

12-10-2011

Brojne intervencije koje se tijekom trudova i poroda smatraju normalnima, prikrivene su i uvjetovane protokom vremena. Ne koriste nikakvu tehnologiju, ne zahtijevaju nikakve velike troškove, ali su sastavni dio konvencionalnih uvjeta u kojima se odvija porod u industrijskim zemljama zapadnog društva. Bez njih bi se mnogi zdravstveni radnici osjećali nelagodno. Budući da nisu jasne i vidljive, prolaze nezapaženo, a istovremeno predstavljaju temelj mnogim drugim intervencijama.

Sat

Jedan od glavnih dijelova opreme koja se koristi tijekom porođaja je sat. Bilješke o tijeku porođaja temelje se na informacijama dobivenim mjerenjem protoka vremena: razmak i trajanje kontrakcija, procjena rada maternice, trajanje prvog, drugog i trećeg porođajnog doba te apgarski test novorođenčeta.

Nekim zdravstvenim radnicima bi porođaj bez sata izazvao pravu pomutnju. Osjećali bi se kao da nemaju nikakvu kontolu. por_sat_Sheila Informacije koje pruža sat su pojačane informacijama koje pruža ispis elektronskog fetalnog monitora (CTG), koji također bilježi vrijeme. Retrospektivno se trudovi i sam porod definiraju kroz pojmovnik sata: koliko brzo se otvara ušće maternice, kada je prokinut vodenjak, kada je postavljen intravenozni kateter, kada se glava počela spuštati, kada su dani lijekovi, kada se rodila beba i kada se porodila posteljica. I sama žena, kada priča o svojem porođaju u bonici, vrlo često priča o iskustvu koje je bilo lako ili teško s obzirom na trajanje. To se daleko rjeđe događa kada se radi o porođaju kod kuće. Kad sam proučavala priče s poroda žena koje su rodile kod kuće s onima koje su rodile u bolnici, primijetila sam da žene iz ovih dviju skupina na različite načine govore o vremenu. Bolnički se porođaj opisivao u odnosu na sat i partogram. Ponekad je jasno iz opisanoga da je protok vremena mjerenog satom utjecao na odluke koje su se donosile tijekom trudova. Sve što se zbivalo tijekom trudova, zbivalo se u određeno vrijeme i neke žene su čak napisale svoje priče u obliku vremenske karte na kojemu je svakom događaju tijekom poroda bio pridruženo vrijeme događanja. Kada bi žena bila prebačena s kućnog poroda u bolnicu, odluka o prebacivanju je obično bila povezana sa vremenom. Jedna žena je ispričala kako joj je babica, koja je kod nje došla u tri sata poslijepodne, rekla: ”Morate bebu roditi do šest sati, jer mi tada završava smjena i nema nikog drugog tko bi me došao zamijeniti.” Žena je prebačena u bolnicu, ubrzali su joj trudove dripom i završila je na hitnom carskom zbog produženog poroda.

Kod porođaja kod kuće, protok vremena se opisivao pojavama u prirodi, izmjenama dana i noći, pojavom zore i sumraka, jake ili slabe svjetlosti, odnosno potpune tame, te se također povezivao sa društvenim odnosima koji su okruživali porod: djeca koja se ujutro bude, odlazak u školu, dolazak kući, susjedi koji svraćaju, obiteljski obroci. Jedna je žena napisala da je tijekom trudova, dok oni još nisu postali snažni, uspjela zajedno s babicom, zasaditi u vrtu grah. Mnoge žene koje su rađale kod kuće, rekle su kako su pripremale obroke ili pekle kolače za slavlje nakon poroda.

U bolnici je promatranje sata toliko normalno da se gotovo i ne primjećuje. Sat je još uvijek značajna tehnološka inetervencija koja ima veliki utjecaj na ono što se događa tijekom poroda, a koja se uopće kao takva ne prepoznaje.

Krevet

Istraživanja koja su se počela provoditi 70-ih godina prošloga stoljeća, pokazala su kako uspravan položaj i kretanje pri trudovima omogućuju maternici da bolje kontrahira, te da se time smanjuje bol koju žena osjeća. Unatoč tome, u rađaonicama diljem svijeta krevet je još uvijek središnji dio namještaja koji je sam po sebi razumljiv; krevet je tu da se na njega legne. On podrazumijeva određenu vrstu položaja i odražava određeni mentalni stav. Kreveti postoje kako bi se na njima odmaralo, da bi se olakšali bolovi, a u bolnicama, da bi se tijelo izložilo oku profesionalaca zbog ispitivanja, dijagnostike ili manipulacije. por_krevetOni se okupljaju oko kreveta, usmjeravaju na nj svjetlo, a elektronska oprema je uvijek spremna da bude prikopčana u slučaju potrebe. Tijelo pacijenta pripada krevetu i krevet pripada tijelu. Diljem svijeta se porod, koji se odvija na krevetu, smatra normalnim, ili čak neizbježnim. Bilo kakva odstupanja od toga načina rađanja smatraju se nečim neobičnim, odvažnim i neprihvatljivim.

Stolac

Kada se žena nekako uspije izvući iz kreveta, odmah joj se u zamjenu nastoji ponuditi neka druga oprema. Umjesto praznog prostora, nude joj se stolac ili naslonjač. Istraživanja provedena u 80-im godinama prošloga stoljeća uspoređivala su uporabu stolca ili naslonjača u odnosu na uporabu kreveta pri porođaju, ali nisu uspoređivala stolac s potpuno slobodnim kretanjem. Kad god se stolica, naslonjač ili bilo koji drugi dio namještaja upotrebljava, on prenosi implicitnu poruku: ”Sjedi ovdje, stavi ovdje noge, tamo se uhvati!” Što je oprema kompliciranija, mogućnost slobodnog kretanja je manja.

Čučanje ili puzanje tijekom trudova i poroda je  jedan od najuobičajenijih položaja u tradicionalnim kulturama diljem svijeta. Kada sam šezdesetih godina radila istraživanje u jednog velikoj bolnici u Jamajci, bila sam svjedokom neprestane borbe između žena u trudovima i babica. Žene bi željele ustati iz kreveta, prignuti se, čučnuti ili ritmički gibati zdjelicu, a babice bi bile ustrajne u tome da ih vrate na krevet ili na stol za rađanje, gdje se očekivalo da budu dobre nepomične pacijentice.

Stolci za rađanje i naslonjači imaju dugu povijest. Srednjovijekovni stolac za rađanje je bio u obliku potkove ili bumeranga, bez naslona za leđa i bez rukohvata. Žena je na takvoj stolici mogla sjediti i gibati zdjelicu kako je htjela. Jedna od žena-pomagačica pri porodu, sjela bi iza žene koja je rađala i pridržavajući joj tijelo, kretala se u istom ritmu kao i ona. Bio je to ženama udoban i poznat položaj budući da su bila naviknute na sjedenje u čučećem položaju na niskoj stolici kada su muzle, prele ili tkale. Druga verzija, koja potječe iz XVI. stoljeća, bila je izdužena, tako da je žena-pomagačica mogla sjesti na stolicu iza žene koja rađa i pridržavati je svojim tijelom. Kasnije su stolcima za rađanje pridodani čvrsti nasloni i rukohvati.

Stolica za rađanje se razvila iz opeka za rađanje koje su se upotrebljavale u starome Egiptu, Perziji i Indiji, te iz sjedenja u krilu. Ovaj drugi način je bio učestao u Africi, Europi i Južnoj Americi. Početkom XIX. stoljeća, jedan je njemački stolar proizveo stolicu za rađanje koja je imala naslon, nakon što je njegova žena ispričala trudnicama iz svojega susjedstva kako joj je bilo lako rađati sjedeći između suprugovih bedara. Stolar je postao toliko popularan u cijelome mjestu da su ga žene zvale da im pomaže pri porodu, sve dok na kraju nije napravio stolac za rađanje koji je zauzeo njegovo mjesto.

Kako je vrijeme prolazilo, tako su stolice postajale sve kompliciranije i razrađenije, dodavala im se podstava, rukohvati i oslonac za noge, te su sve više nalikovale na kućne stolice u domovima srednjega staleža, vrlo često izrezbarene ukrasima. Bilo je samo pitanje vremena da se žena fiksira u jednome položaju i da je se polegne na leđa s uzdignutim nogama. Time se aktivnost žene koja rađa preobrazila u aktivnost ginekologa te su se stolci i stolovi za rađanje počeli dizajnirati tako da olakšaju njegov posao, a da mu pri tom pacijentica ne stoji na putu.

Današnje stolice za rađanje su raznovrsne. por_stolacNeke su vrlo jednostavne, na primjer plastične stolice novozelandskih babica koje ostavljaju trtičnu kost slobodnom te imaju posudu od nehrđajućeg čelika namijenjenu hvatanju posteljice, dok su druge vrlo elaborirane konstrukcije koje se mogu u slučaju potrebe preobraziti u stol za rađanje i na kojima se može izvesti carski rez. U Švicarskoj postoji maya stolica za rađanje, koja je niska, zakrivljena stolica, dobro podstavljena, na kojoj žena može gibati zdjelicu bez poteškoća, premda sjedi na svojoj trtičnoj kosti. Elegantno Romino kolo, također švicarski dizajn, koje ima karike i mekano, podstavljeno sjedalo, sugerira akivnost jer podsjeća na dio atletske opreme. Međutim, naslon za noge upućuje na to gdje žena treba položiti svoja stopala, ona se može oduprijeti i istegnuti na metalnim cijevima koje se nalaze iznad nje, ali ne može čučati, klečati ili puzati.

Poduzeća koja proizvode medicinsku opremu naglašavaju u svojim promidžbenim materijalima da moderne stolice za rađanje mogu u slučaju potrebe, u bilo kojem trenutku, jednim pritiskom na dugme ili prekidač, dovesti ženu iz čučećeg u ležeći položaj. Takva se mogućnost smatra poželjnom u slučajevima kada je, na primjer, potrebno ručno okrenuti bebinu glavu, ženu staviti u Trendelbergov položaj, omogućiti liječnicima bolji pogled na perineum ili staviti ženu u položaj na leđa zbog instrumentalnog poroda ili carskoga reza. Takve stolice za rađanje, premda se reklamiraju kao one koje omogućuju ženi da bude u uspravnom položaju i da ima oslonac, u krajnjem su slučaju pod nadzorom ginekologa, te omogućuju da se porod u bilo kojem trenutku pretvori u ginekološki zahvat. Na različitim međunarodnim konferencijama, u dvoranama za izlaganje, može se vidjeti ovakva oprema za rađanje. Jedna talijanska stolica za rađanje izrađena je potpuno od nehrđajućeg čelika i crne gume te se promovira kao stolica koja pruža “najpogodniji položaj za fiziološi porod”. To je, prema mišljenju proizvođača, položaj u kojem žena leži na leđima, nogu uzdignutih u položaju lithotomije, zavezanih ručnih zglobova i gležnjeva te zavezanih ramena kako bi joj se onemogućilo micanje glave. Malvestio (Industrie Guido Malvestio) promovira taj svoj proizvod na sljedeći način: “Ovakva oprema za rađanje omogućava opstretičaru da učinkovito i racionalno intervenira na rodilji te, u slučaju potrebe, jednim brzim pokretom poluge, stolac pretvori u stol na kojem se može izvršiti carski rez”. 

Kada

Čak i najnoviji izum, kada za rađanje, ne dopušta uvijek slobodno kretanje i biranje položaja tijekom poroda. Teoretski, kada bi trebala dopustiti ženi da se neometano pokreće i da joj pri tome pomaže voda. Međutim, u praksi, neke su kade vrlo elaborirane tvorevine koje imaju prostor za sjedenje, držače za hvatanje i prostor za stopala, tako da je kretanje i okretanje u njima vrlo ograničeno. U nekim se centrima kao kade za rađanje koriste kade namijenjene kupanju starih nepokretnih osoba. Takva kada je, naravno, vrlo ograničavajuća kao i kada koja je napravljana sa stolicom, podupiračima za noge, tušem i rukohvatima.

Porođaj koji se nadzire pomoću sata, čak kada je žena samo u skrbi babice i kada se želi promicati normalan fiziološki porod, još je uvijek porod ograničen različitim protokolima vođenja. Štoviše, kada žena u porođaju upotrebljava stolac ili bazen, to ne podrazumiijva da će se ona slobodna kretati. Bilo bi dobro napraviti komparativno istraživanje uz video zapis kako bi se zabilježili položaji koje žene u trudovima i pri porođaju zauzimaju koristeći stolicu ili kadu za rađanje. Video zapis bi trebao zabilježiti i interakcije između onih koji asistiraju i majke, kako bi se pokazalo jesu li one pod pritskom nekog vremenskog ograničenja i da li im asistenti sugeriraju ili očekuju zauzimanje određenog položaja. Samo tada će biti moguće razumjeti utjecaj koji sat, krevet i stolica imaju na tijek i ishod porođaja.

Sheila Kitzinger je britanska socijalna antropologinja i aktivistkinja koja se zalaže za pravo žene na informirani izbor u području trudnoće i porođaja. Autorica je brojnih knjiga koje obrađuju psihološki, društveni i fiziološki vid porođaja, predavačica na školama za primalje diljem svijeta, te počasna profesorica Thames Valley fakulteta gdje predaje na poslijediplomskom studiju za primalje. Voditeljica je brojnih radionica s područja socijalne antropologije, poroda i dojenja. Područja njezinih istraživanja su raznovrsna: iskustva žena tijekom prijeporođajne skrbi, plan poroda, inducirani porod, upotreba epiduralne analgezije, bolnički porodi, iskustva djece prisutne tijekom poroda, poslijeporođajna trauma. Kao majka petero djece rođene kod kuće, zagovornica je poroda kod kuće za  žene koje imaju nerizične trudnoće i promicateljica ideje da porođaj može biti pozitivno i duboko ispunjavajuće iskustvo u ženinom životu. Više o autorici i njezinom radu možete saznati na www.sheilakitzinger.com

Članak je objavljen u časopisu Birth – Issues in Perinatal Care, vol. 30; 1. ožujka  2003.

Prevela s engleskog i obradila Saradadevii Hull Jurković