Rodinih deset godina

12-10-2011

 

 

 

Već znate kako je, zašto i gdje nastala Roda, kako se rodila iz brige i ljubavi, želje za promjenom, potrebe za djelovanjem, strahom za sutra.
Znate i da je nastala da promijeni svijet, i da ga mijenja već puno desetljeće.
Čuli ste i da je mijenjati svijet lako, kad ga mijenja mala grupa predanih ljudi. Nije lako!

Nije se lako odreći nekoliko sati mira, nekoliko sati sna, nekoliko sati za dodatni posao, za partnera, prijatelje, nekoliko sati za sebe.

Ali se isplati.

 

Isplati se zbog financijski delimitiranog obaveznog dijela rodiljnog dopusta.

Zbog dodatna dva mjeseca kada otac koristi roditeljski dopust.
Zbog skraćenog radnog vremena do treće godine.
Zbog mogućnosti korištenja roditeljskog dopusta do osme godine djeteta.
Zbog desetaka odgovorenih dnevnih upita o pravima majki, trudnica, djece i stotine okruglih stolova, pisama, upita, reakcija, prosvjeda, koji su doveli do ovog gore.

Isplati se i zbog još stotina koje slijede, a koje će dovesti do pristojnih iznosa za drugi dio roditeljskog dopusta,
do vraćanja poreznih olakšica na ostvarivanje stambenih i zdravstvenih potreba,
do ukidanja beskrajnih sklapanja ugovora na određeno,
do poštovanja prema radnicima,
omogućavanja osnivanja obitelji u godinama kad je to očekivano,
osvještavanja činjenice da je dijete ponekad bolesno, da žena ponekad mora čuvati trudnoću, da dijete ponekad ima probleme,
i da je sve to nužno da bi i za 30 godina imao tko raditi,
da radnik nije manje radnik, ako je samo malo više roditelj.

 

 

Sjećamo se onih dana kad je tata bio strašna pojava u rodilištu, kad je epiziotomija bila nužan zahvat pri svakom porodu i kad se od žene tražilo da leži, ne pije satima, prihvati sve intervencije bez pitanja, kad se prirodnim porodom zvalo sve što nije carski rez.
Sjećamo se i onih dana kad nije bilo nikakve mogućnosti da beba bude uz vlastitu mamu, od koje se netom prije odvojila iz istoga tijela. To nije bilo tako davno.

Znamo da neće proći dugo, a da će žene moći rađati gdje žele, u toplom, mirnom okruženju, da će imati svu skrb koja im treba i, vrlo važno, niti malo više od toga, da će primalje dobiti status kakav zaslužuju, obrazovanje kakvo zaslužuju, posao kakav zaslužuju.
Da će opstati mala rodilišta, otvoriti se kuće za rađanje.
Da će rodilišta postati prijatelji majki.

Znate onih 25000 spomenutih žena, onih, koje su u trenutcima straha, zabrinutosti, neznanja i brige nazvale rodin SOS telefon?  
Znate li koliko traje i koliko je kompleksna edukacija za savjetnice?

Koliko je žena pročitalo tisuće podijeljenih letaka, savjete dobilo na Forumu, pročitalo Rodine stranice, pogledalo Rodin dvd Mliječna staza, plakate, došlo u rodilište u kojem više nema bočica i dudica na poklon, prisustvovalo Rodinim Malim školama dojenja, pokušalo, nije unaprijed odustalo, jer se regulirao marketing nadomjestaka? I uspjelo?

I znate li da su statistike, koliko god Roda radila, surađivala i informirala - s rodilištima, patronažnim sestrama, pedijatrima, još uvijek poražavajuće?

Ali nema odustajanja dok svakoj ženi ne bude dostupna informacija, pomoć, podrška, dok svaka žena koja želi dojiti ne bude dojila.

 

Odgovorno roditeljstvo je Rodin najmlađi projekt, s velikim planovima za budućnost i nešto ponosnih priča iz prošlosti. Jedna od njih je svakako činjenica da negdje nakon Rodina prosvjeda „Bolesni, a sami” barem dio djece, kad su bolesni, žalosni i preplašeni, kad i oni i roditelji prolaze teške trenutke, mogu dobiti ono što najviše treba i najviše liječi - zagrljaj, blizinu, sigurnost.

Kad ljudi dobiju dijete, osvijeste da je to, što upravo rade, teže od privatnog poduzetništva, i od liječenja ljudi, teže je i od upravljanja državom.
Da je to podizanje čovjeka na dvije stabilne noge teže i od disanja, i ljepše i od čega drugog, kad se u toj priči pogube i traže, treba im pomoć u odabiru smjera. Tu su, a da im pomognu, brošure, savjeti, radionice o odgovornom roditeljstvu.

 

Rodini sjedaličari gurnuli su gotovo 2700 sjedalica, stavili ih na pravo mjesto, vezivali ih pravim pojasevima, namještali male putnike u njih, po kiši, snijegu i na 40 °C.
Onda su sastavili različite plakate, od onih jumbo, koje ne možete izbjeći, do onih koji vas prate u vrtić ili školu i baš vas grize zbog njih savjest, ako do dućana ne vežete dijete.

Nemojte ignorirati činjenicu da je baš tu, na vašem putu do dućana, sudbina.

I nisu zadovoljni, i neće biti, dok se svako dijete u Hrvatskoj ne bude vozilo što je sigurnije moguće. U tome će surađivati s MUP-om, HAK-om, ma s bilo kim tko može pomoći da se dođe do cilja.
Za djecu je samo najbolje i najsigurnije dovoljno dobro.

 

Ova su jajašca pobacana po Hrvatskoj, dio akcije "Ministre, moja jajašca nisu na bacanje".
Borbu protiv novog, još goreg od starog (a mislili smo da se to ne može dogoditi) zakona o MPO, vidjela je čitava Hrvatska. I gledat će je i dalje.

Osvijestit će kako su žene prisiljene uništavati vlastito zdravlje, po želji ministra zdravlja, zanimljivo.
Ili kako su nečiji niski ciljevi i idoli uspjeli baciti u vodu tisuće snova o onom najvažnijem.

I tako sve dok svakom paru ne bude omogućeno da do svojeg cilja dođu najlakšim putem, dok svatko tko to želi i može ne bude grlio vlastito dijete.

 

Prije nekoliko dana održana je 30. Rodina rasprodaja rabljene dječje odjeće i opreme.
Trideseta!

Svaku rasprodaju posjeti od 500-1000 ljudi, 800 otprilike.
Osamsto ljudi kupuje, 250 ljudi prodaje. 30 po 800 je 24000. Čitav jedan grad.
To im je jedini način da sa skromnim budžetom pristojno odjenu dijete. Da djetetu nađu kolica. Cipele. Sjedalicu. Igračkicu.

Rasprodaja je fascinantna, čitavo vrijeme nas frustrira i usrećuje, od nje očekujemo čuda i ona od nas očekuje nadljudsko zalaganje, puno vremena i snage. Ali isplati se, i još će se dugo isplatiti. Isplatit će se baš zbog ovog gore - onih kojima je jedini izbor.

 

Nećemo reći da nam ne trebaju donatori.
Ali smo stvorili svoj svijet u kojem možemo preživjeti neko vrijeme bez njih.

Da su sve tvrtke kao mi!
Rodine pelene šiju osobe s invaliditetom u zaštitnoj radionici, proizvode se u Hrvatskoj, a izvan Zagreba. Unaprijeđuju zdravlje populacije, pomažu sačuvati okoliš, cijenom su konkurentne na tržištu i još Rodi donose profit.

 

 

Rodin portal i Forum prvi su kontakt s Rodom velikom broju ljudi, velika slika malog Rodina svijeta. Na njima svakodnevno radi preko 30 administratora i moderatora, od par minuta, do par sati, i tako punih 10 godina.

Portal je progutao više od 5000 vijesti, Forum podiže gotovo 15000 članova. Oni će reći da im je Roda promijenila život.
Još kad bi znali KOLIKO Roda doista može promijeniti život, koliko ga je promijenila nama koji rastemo s njom!

 

Osim virtualnog svijeta, Roda živi i radi na svim ovim točkicama na karti i na ponekoj točkici između.
Mala je, a najveća.

 

 

Mi se ne bojimo budućnosti. Tu smo da je stvorimo. Pomozite nam ostvariti taj plan.