Program konferencije prePOROD 2013.

21-02-2013

prePOROD 2013.

 Izazovi i trendovi u maternalnoj skrbi u Hrvatskoj i Europskoj uniji

Four Points by Sheraton Panorama Zagreb, 15. travnja 2013.




 

8.00 - 9.00         Registracija sudionica i sudionika

 

SEKCIJA I: Teoretski okviri

 

9.00 - 9.10         Dobrodošlica

 

9.10 - 9.20         Sandra Jambrec, antropologinja

Antropologija trudnoće i poroda: pregled discipline i implikacije za Hrvatsku

Predstavit će se antropologija trudnoće i poroda kao poddisciplina unutar šireg područja medicinske antropologije i istaknut će se aktualna područja istraživanja i teme kojima se bavi. Trudnoća i porod značajne su teme za antropologiju kao holističku znanost koju odlikuju interdisciplinarnost i multidisciplinarnost: rad će se osvrnuti na evolucijske, biološke, bioarheološke i sociokulturne aspekte trudnoće i poroda. Pokazat će se kako su trudnoća i porod važni antropološki obredi prijelaza i obradit će se različiti socio-kulturni konstrukti u vezi trudnoće i poroda u različitim kulturama. Posebna pozornost posvetit će se kritičkoj analizi medikalizacije trudnoće i poroda u zapadnoj medicini, položaja primaljstva danas te globalnih pokreta za fiziološki porod i humanizaciju poroda. Obradit će se i goruća pitanja reproduktivnih ljudskih prava zajedno s pitanjem prava zdrave rodilje na slobodu u odabiru mjesta i načina poroda kao ljudskog prava, s osobitim fokusom na kontekst hrvatskog zdravstva i društva općenito. Predstavit će se rezultati kvalitativnog istraživanja provedenog za potrebe ovog rada i iznijet će se zaključci i implikacije za Hrvatsku, što je i glavni fokus ovog rada.

 

9.20 - 9.35         Željka Jelavić, viša kustosica, Etnografski muzej, Zagreb

Trudnoća i porod kao feminističko pitanje

Izlaganje će se fokusirati na porod kao kulturni, a ne isključivo biološki odnosno medicinski fenomen. Za feminističku kritiku porod je zacijelo jedan od temeljnih elemenata za analizu odnosa patrijarhata, roda i uspostavljanja ženskoga subjektivita. Feministička teorija, jednako kao i aktivizam, nije monolitna, stoga će se u izlaganju analizirati argumenti različitih feminističkih pravaca. Razmotrit će se pozicije liberalnog, radikalnog ili materijalističkog u razmatranju poroda i tijela, odnosa moći i nadzora žena nad procesom rađanja bilo da se nalaze u ulozi rodilja ili primalja, odabira prirodnog poroda ili carskog reza kao vlastitog izbora. Postmoderni feminizam pak nudi elemente za slojevitu analizu odnosa prema majčinstvu, prirodnom ili medikaliziranom porodu kao i dojenju koje se ne može promatrati izvan konteksta koji uključuje elemente klasnog, rasnog i političkog. Može li feministička kritika biti poticajna za nužne promjene u hrvatskom društvu, promjene u odnosu medicinskog sustava prema ženama i žena prema rađanju i svome tijelu?

 

9.35 - 9.50         Zalka Drglin, dr. sc., Ženski studiji; istraživačica,
                        Nacionalni Institut Javnog Zdravstva;
                        voditeljica projekata, Natural Beginnings Society, Slovenija

Zašto trebamo skrb naklonjenu ženama i djeci?
Osjetljiva pozicija žena s osobitim potrebama u maternalnoj skrbi

Kada prvi put sretnete ženu u bolnici za maternalnu skrb, niste upoznati s njezinom osobnom i intimnom prošlošću, njezinim tugama i ranama, nadama i vizijama. Trudnoća, porod i dojenje su integralni dijelovi ženske spolnosti, obiteljskog iskustva i obilježeni su njezinom osobnom poviješću, zdravstvenim statusom, aktualnim međuljudskim odnosima koje proživljava; kultura oblikuje njezin način majčinske skrbi, njezine izbore i prilike u trudnoći, pri porodu i u brizi za dijete. Trebamo istražiti ranjivost žena s osobitim potrebama pri prijelazu u majčinstvo, poput onih koje su žrtve seksualnog zlostavljanja, onih koje su iskusile obiteljsko nasilje, žena s proživljenim traumatičnim porodima, žena s mentalnim poteškoćama ili žena iz socijalno potlačenih manjina. U slučaju žena s posebnim potrebama nužno je obratiti pozornost na kratkoročne i dugoročne posljedice stava “žena i dijete u fokusu”, na zdravlje tih žena, djece i cijelih obitelji. U svakodnevnoj se praksi trebamo upitati gdje u toj osebujnoj formi maternalne skrbi možemo pronaći prilike da ponudimo iscjeljenje i transformaciju tim ženama, prilike koje će doprinijeti boljem zdravlju i životu općenito svih žena, djece, muškaraca i obitelji.

 

9.50 - 10.00       Nina Juretić, studentica na Fakultetu političkih znanosti

Kako nastaje politika asistiranog kućnog poroda u Hrvatskoj

U radu pod nazivom „Kako nastaje politika asistiranog kućnog poroda u Hrvatskoj?” istražuje se tema kućnog poroda kroz pristup javnih politika. To znači da je asistirani kućni porod postalo relevantno društveno pitanje ili problem koji će se vjerojatno rješavati i na političkoj razini. Naime, od „običnog“ pitanja za koje su zainteresirane majke, primalje i doktori nastalo je pitanje o kojem se raspravlja u javnosti, a u cijeli se proces uključuje i država. No što je uopće problem? Ako se rodilja u Hrvatskoj odluči na kućni porod, država joj pri tome neće pomoći. Naime, materinstvo i porod nisu u potpunosti zakonski regulirani čime je onemogućena sloboda izbora mjesta i načina poroda uz punu medicinsku zaštitu. Kako to država točno onemogućuje i zašto bi uopće trebala pomoći, tema je rada. Rad pokazuje zašto je odabir mjesta i načina poroda ljudsko pravo, ali i da država već zbog vlastitog zakonodavnog okvira ima dužnost urediti to pitanje. Rad prepoznaje i detaljno ispituje uloge svih aktera u procesu politika asistiranog kućnog poroda fokusirajući se na to je li njihovo stajalište pozitivno ili negativno prema samom pitanju. Dinamika policy-procesa kućnog poroda posebice je zanimljiva, jer se može jasno pratiti kako od marginalnog pitanja nastaje javno zastupljeno i relevantno piranje. Tome je zasigurno pomogla i činjenica da je pri Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu podnesena tužba hrvatske državljanke zbog onemogućenosti ostvarenja kućnog poroda. Kućni porod danas nije moguć i samo država može uistinu riješiti to pitanje. Reguliranjem kućnog poroda postigla bi se usklađenost sa zdravstveno regulatornim okvirom Europske unije te bi se pokazalo poštivanje prava pacijenata i ljudskih prava općenito.

 

10.00 - 10.10      Andreja Kolenc, asistentica pri porodu, aktivistica,
                        organizatorica konferencija, udruga Vis Feminea, Slovenija

Planovi poroda

Plan poroda ohrabruje majke da razmotre način poroda koji žele te doprinosi razbistrivanju njihovih želja i očekivanja. Također im nudi način razmjene mišljenja s medicinskim osobljem ili asistentima prođaja kako bi se napravio realan plan medicinske i sveukupne njege tijekom poroda. Iako je iz iskustva poznato da je plan poroda često uzrok nesuglasica između medicinskog osoblja i majki ili obitelji, ostaje činjenica da plan polučuje više pozitivnih nego negativnih efekata. Većina bolnica ima procedure koje izričito ograničavaju vrijeme koje medicinsko osoblje ima na raspolaganju za upoznavanje pacijenata i njihovih želja. Plan poroda omogućava medicinskom osoblju da se upozna s pacijentovim željama u tom zadanom vremenu.
Oblik plana poroda i njegova upotreba razlikuju se od bolnice do bolnice i od države do države, no njegova izvorna namjena ostaje ista. Preporučljivo je da se majka koja planira sastaviti plan poroda o tome savjetuje s odabranom institucijom i asistentima pri porodu koje je odabrala. Žena treba dobiti informaciju o tome je li plan poroda poželjan, prihvaćen, poštivan i postoje li uopće kakve smjernice za sastavljanje plana.

 

10:10-10:30       Panel diskusija, pitanja

 

10:30-10:50       PAUZA ZA KAVU

 

SEKCIJA II: Modeli skrbi u trudnoći i porodu u inozemstvu

 

10.50 - 11.20      Žarko Alfirević, specijalist ginekologije i porodništva,
                        Sveučilište u Liverpoolu, Velika Britanija

Usporedba britanskog i hrvatskog modela trudničke skrbi - različiti pristupi za isti cilj

Cilj je visokokvalitetne maternalne skrbi omogućiti ženama pristup isprobanim i sigurnim intervencijama koje će minimalizirati rizik nepovoljnih ishoda za majku i dijete. Ključni je izazov osnažiti žene i obučiti zdravstvene djelatnike koji će im omogućiti da učine personalizirani izbor koji je temeljen na dokazivim i točnim informacijama. U duhu s tim i u skladu s trenutačnom ekonomskom klimom, nužno je da racionalna upotreba ograničenih resursa bude integralni dio takvih odluka.

Tri su područja koja će biti korištena kako bi se prikazale sličnosti i razlike između britanskog i hrvatskog modela:
1) Prenatalna skrb - odnos između prenatalne skrbi od strane primarne zdravstvene zaštite (ambulanta) i sekundarne zdravstvene zaštite (bolnica)
2) Skrb tijekom poroda - omogućavanje izbora žena, uključujući porod kod kuće
3) Postnatalna skrb - pomak skrbi s bolnice na zajednicu.

 

11.20 - 11.50      Elisabeth Geisel, primalja,
                        počasna predsjednica Udruge samostalnih primalja Njemačke

Kuće za porode u Njemačkoj

Prije 20 godina prvi FSBC (Free-Standing Birth Center) odnosno Kuća za porode otvorena je u Berlinu. Danas ih ima 120 širom Njemačke, gdje žene tijekom trudnoće mogu dobiti stručan savjet i podršku te mogu poroditi dijete u ženskom okruženju s obzirom da su samo primalje zaposlene u takvim centrima. Njemački zakon nalaže da primalja bude prisutna pri svakom porodu.
Prezentacija će biti na temu tog razvoja i uključit će statistiku QUAG-a (Nezavisno društvo za praćenje kvalitete skrbi pri porodu izvan bolnice) te objasniti neke detalje ishoda. QUAG je širio svoje ankete i do sada sakupio podatke o više od 90% poroda izvan bolnica za potrebe dokumentiranja i evaluacije praksi. Više od 85 000 poroda je dokumentirano i analizirano.
Unatoč činjenici da se samo 2% poroda u Njemačkoj odvija u takvoj okolini, podaci nisu zanemarivi. Na temelju statistike QUAG-a, moguće je reći da planirani porod izvan bolnice povećava vjerojatnost spontanog poroda s minimalnim intervencijama ili bez njih, kao i vjerojatnost dobrog općeg stanja fetusa, odnosno djeteta.
Faktori motivacije majki prilikom odabira takvih mjesta za porod su raznoliki. Žene u Njemačkoj imaju pravo na skrb u trudnoći, tijekom poroda te u danima majčinstva od strane primalje koja ih savjetuje nakon poroda i tijekom razdoblja dojenja sve do prve godine djetetova života, ako to majka želi. Većina žena koje rode izvan bolnica doje svoju djecu duže od prosjeka.
Zdravstveno osiguranje pokriva takvu skrb već godinama, ali tek od 2008. godine pokriva i troškove kuće za porode. Danas možemo reći da su kuće za porode u potpunosti dio njemačkog zdravstvenog sustava. Zahvaljujući kućama za porode svake se godine rodi oko 10.000 djece koja pripadaju rastućoj populaciji koja bi u bliskoj budućnosti mogla biti zanimljiva za istraživanja o primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

 

11.50 - 12.05     Dr. sc. Irena Zakarija-Grkovic, dr. med., spec. obit. med,
                       međunarodno certificirana savjetnica za dojenje,
                       Medicinski fakultet Split

Alternativni modeli antenatalne skrbi: iskustva iz Australije

U suvremenom svijetu postoje različiti modeli skrbi žena u trudnoći i porodu. Svima je cilj sigurnost majke i djeteta te zadovoljstvo majke i njezine obitelji pruženom skrbi. Jedan od modela koji se nudi u nekim razvijenim zemljama je model 'antenatalne zajedničke skrbi'. Radi se o podijeljenoj, tj. zajedničkoj odgovornosti za trudnicu između obiteljskog liječnika i porodničara. Ta usluga je vrlo tražena u ruralnim i zabačenim dijelovima Australije i Kanade, ali je popularna i u gradovima gdje žene s normalnom trudnoćom žele da se njihov obiteljski liječnik, kojeg znaju niz godina i u kojega imaju povjerenja, i dalje brine o njima. Naravno, taj model skrbi, o kojemu će više govora biti tijekom izlaganja, zahtijeva posebnu obuku obiteljskog liječnika i neometanu suradnju sa specijalistom. ˝Antenatal shared care˝ pokazao se vrlo sigurnim i popularnim načinom zbrinjavanja trudnica i rasterećenja bolničkog sustava (u zemljama gdje se antenatalna skrb vodi u bolničkim poliklinikama). Proširite vidike i saznajte što se u svijetu radi, iz prve ruke osobe koja je radila u Australiji kao ˝antenatal shared care practitioner˝.

 

12.05 - 12.20      Panel diskusija, pitanja

 

12.20 - 13.20      PAUZA ZA RUČAK

 

SEKCIJA III: Pozitivne promjene u vrstama skrbi u Hrvatskoj i Sloveniji

 

13.20 - 13.50      Nada Matanović, primalja, Bolnišnica za ženske bolezni in porodništvo,
                        Postojna

Prirodan porod u „Babiškoj hiši“

U zadnje se vrijeme pojavljuje sve više trudnica koje traže porod usklađen sa svojim željama. Sve više trudnica porađa se kod kuće jer „nije stiglo do rodilišta” ili za to iznajmljuju primalje iz susjedne Austrije. Takvi porodi, izvan organizirane skrbi, opasni su i rizični i za majku i za bebu. Budući da zakon to ne dopušta i kako bi takvih poroda bilo što manje, po uzoru na porodne centre u Austriji i Češkoju, u Bolnici za ženske bolesti i porodništvo u Postojni organizirali smo „Babišku hišu”. Pokušali smo trudnicama omogućiti porod kao kod kuće, ali u sklopu rodilišta. To je najbliža varijanta „porodu kod kuće” - apartman namijenjen prirodnim, alternativnim porodima. U takvim okolnostima primalja vodi porod sve dok je on fiziološkog karaktera. Ako se pojave komplikacije, rodilja se premješta u rađaonicu, gdje je doktrina drugačija. Uvjeti za takav porod su zdrava trudnica i trudnoća bez komplikacija.

 

13.50 - 14.05      Tadeja Korenč, Urška Savodnik i Urška Kotnik, Udruga slovenskih doula

Doula u Sloveniji i pregled statistika poroda na kojima su prisustvovale u 2012.

Izlaganje će se fokusirati na doule u Sloveniji i bit će potkrijepljeno podacima o porodima na kojima su prisustvovale slovenske doule.
U izlaganju se donosi pregled trenutačne situacije u Sloveniji. Naučit ćete koje slovenske bolnice za porodništvo (i njihovi odjeli maternalne skrbi) dopuštaju ženama/parovima da budu u pratnji doula te koja su aktualna pravila što se tiče broja asistenata pri porodu u Sloveniji.
Prezentirat će se konačan rezultat poroda u prisustvu doula u 2012. godini i prije toga s posebnim osvrtom na utjecaj koji ima nekontinuirana podrška doula na ishod poroda. Također će se govoriti o stupnju interveniranja, postotku poroda koji završavaju operacijama, varijacijama rezultata između bolnica za porodništvo te o kratkoj usporedbi s nacionalnom statistikom. Unatoč tome što su naše brojke premale da bi bile značajne (oko 50 rođenja u 2012. godini), svejedno se mogu primijetiti značajna odstupanja od prosjeka na nacionalnoj razini.

 

14.05 - 14.20      Eva Macun, odjel ginekologije i porodničarstva, Opća bolnica Jesenice,
                        Slovenija

Promjene u rodilištu u Općoj bolnici Jesenice, Slovenija i predstavljanje statistika za 2012.

Opća bolnica Jesenice mala je regionalna bolnica s opstetricijskim odjelom i rađaonicom u kojoj se rađa između 600 i 700 djece svake godine. U 2011. godini dva člana osoblja bolnice (opstetričar i primalja) prisustvovali su konferenciji o porodima u Laškom (Slovenija), gdje su upoznali drugačije pristupe porodima. Sve primalje i opstetričari u Sloveniji prolaze kroz isto formalno obrazovanje i nemaju mogućnosti upoznati se s drugačijim pristupima porodu. Svi su educirani isključivo u područjima tehnike i patologije poroda. Tijekom prakse ne prisustvuju normalnom fiziološkom porodu.
Godinu 2011. započeli smo sa novom perspektivom. Ograničili smo sve rutinske procedure na minimum. Ne upotrebljavamo rutinski klistir, brijanje, intravenoznu terapiju, kontinuirani CTG i ženama je dopušteno hodanje i zauzimanje položaja koji preferiraju. Žene se mogu poroditi u bilo kojem položaju za koji osjećaju da im najbolje odgovara. Koristimo oksitocin samo kada je to stvarno potrebno, dopuštamo fiziološki treći stadij poroda i ne odvajamo dijete od majke nakon poroda, a nužnu proceduru obavljamo kada majka i dijete napuste rađaonicu. Imamo ograničavajući pristup što se tiče indukcije poroda. I smatram da se sve to može vidjeti u našim statističkim podacima.

 

14.20 - 14.40     Poster-prezentacije

 

14.40 - 15.00     PAUZA ZA KAVU

 

15.00 - 15.30      Mira Hemerich, dr.med., spec.ginekologije i porodništva,
                        voditeljica odjela ginekologije i porodništva u OB Knin

Pozitivne promjene u kninskom rodilištu

Kninsko rodilište je godinama omiljeno među lokalnim trudnicama zbog obiteljske atmosfere i profesionalnog, a ujedno i humanog odnosa prema rodiljama.
Posljednjih nekoliko godina kninsko rodilište postalo je privlačno i rodiljama iz cijele županije i šire, jer smo na toj dobroj "platformi" nastavili krupnim koracima naprijed te smo za očekivan fiziološki porod uveli porod na stolčiću, laganu hranu i piće tijekom poroda, položaj prema želji rodilje, drastično smanjili broj epiziotomija, uveli smo prisustvo bliske osobe od samog početka poroda i dva sata nakon poroda, što je posebno važno ako se radi o kontaktu oca s djetetom, licencirali smo se za uzimanje matičnih stanica, usavršili rooming-in, kontakt kožom na kožu, prisutnost i aktivno sudjelovanje majke kod kupanja i presvlačenja djeteta, a pružamo i svu potporu majci koja želi isključivo dojiti svoje dijete.
Trudnice su hrabrim iznošenjem svojih želja i potreba u vezi s porodom dovele do promjene mojih dotadašnjih, školovanjem usvojenih stavova o porodu, u prvom redu u smislu potrebe humanizacije poroda, a poštujuci želje tih istih trudnica za neinterventnim porodom i sama sam naučila koliko takav porod ima bolji i mirniji ishod za sve nas, od majke i djeteta, pa do njihove pratnje i nas osoblja. Rodilje zaista ne traže puno: blisku osobu, ugodno, prijateljsko okruženje i porod kakav je oduvijek bio - u skladu s pravilima prirode, s uplitanjem struke tek u slučaju medicinske potrebe.
Razgovarajući nakon poroda s mladim majkama uživala sam slušajući njihove komplimente na račun našeg rodilišta, ponekad se i sama pitajući pretjeruju li malo s pohvalama, jer to što smo im pružili nije ništa posebno, ali očito je baš u tome ključ njihove percepcije poroda - ne treba im ništa posebno, samo ljudskost - ljudskost prezentirana riječima, osmijehom, toplinom, potporom i stvaranjem ugodnog mjesta za dolazak njihovog djeteta na svijet, za najvažniji i najljepši trenutak u njihovim životima.

 

15.30 - 15.40      Monika Grgić

Majke i primalje u kninskom rodilištu

Osnovni cilj primalje u rađaonici je pomoći pri zadovoljavanju potreba rodilje tijekom poroda. Raznolika je uloga primalje u porodu i pomoći pri zadovoljavanju potreba bilo da se radi o fizičkoj, emocionalnoj, edukativnoj ili nekoj drugoj vrsti pomoći. U svojem radu primalja ne bi smjela biti zatočenica bolničkih protokola niti ograničena na provođenje rutinskih postupaka. Na žalost, u većini rodilišta još se uvijek na rodilju gleda kao na neki „objekt“ kojim se manipulira na određeni način, nameću mu se rutinski postupci i intervencije medicinskih protokola, pri čemu se ne dopušta da to ljudsko biće iznese svoje potrebe nego mu se nameće nešto bespotrebno, a nerijetko i štetno.
Jasno je da sve rodilje nemaju iste potrebe te je potreban individualan pristup svakoj rodilji pri čemu se mora uvažavati životna dob, kulturno okruženje, tjelesno i psihičko stanje, kognitivne sposobnosti i sl. Mlada majka koja je okružena pažnjom i ljubavlju svojega supruga i okoline neće imati iste potrebe za pomoći primalje kao majka koja je napuštena i sama. Primalja je ta koja provodi najviše vremena uz rodilju, stvara povjerljiv i partnerski odnos, informira i pomaže rodilji u donošenju ispravnih odluka, a sve s ciljem da rodilja bude zadovoljna te da njezin porod bude najsretniji događaj.

Da bi se to uistinu i dogodilo, potrebno je mijenjanje stavova i vraćanje autonomije primaljama. U kninskom rodilištu napravljeni su brojni pomaci u tom smjeru.

 

15.40 - 15.55      Erika Spirić, viša primalja, Opća bolnica Varaždin

Promjene u odnosima između majke i primalje

Žene rađaju otkad žive. Proces poroda posve razotkriva prirođenu žensku prilagodljivost i unutarnje resurse namijenjene svima, uključujući nju samu.
Tijekom povijesti na fenomen rađanja gledalo se kao na prirodni proces, na dio života, ali i dio smrti.
Nekad su bile same, žena i primalja. Primalja koja je ženi trebala prenijeti znanje, savjete, ljubav, poštovanje i poticaj bila je nazočna najljepšemu i najmoćnijem događaju kojim je priroda obdarila čovjeka.
Međutim, trudovi i porod postajali su sve više medikalizirani, sve više tehnološki. To više nije bila stvar majke i djeteta, već zaokupljenost liječnika kako da najbolje kontroliraju i ovladaju porodom. Takav stav rezultirao je sustavnom koncentracijom normalnih porođaja u okruženje opremljeno naprednom tehnologijom i rutinskim elektronskim praćenjem.
I tu nestaje onaj fini odnos koji se između žene koja rađa i primalje stvarao tisućljećima.
Onog časa kada je naša kultura prihvatila medicinski porođaj kao standard i svela ga na potencijalni hitni medicinski slučaj, izgubili smo nešto dragocjeno, izgubili smo prirodni porođaj, trenutak potpune osviještenosti, euforije i emocionalne otvorenosti za majku, oca i novorođenče. Kako se porodništvo počelo humanizirati, porođaj i rođenje pokušavaju se vratiti natrag u okvire prirodnog, humanog događaja kod žene.
Primalje se u svojem poslu vraćaju ženama, ponovno postaju to što su tradicionalno bile, iskusne pratiteljice rodilja koje su u stanju uočiti probleme koji se katkad pojave, pomagačice ženama u tim za njih najvažnijim trenucima, koje znaju i razumiju što se događa u ženinu tijelu u porođaju, kako ono funkcionira i na koji se način brani od bola.
U trenutku rođenja djeteta, emocionalno i fizičko dobro stanje majke na izravan način ovisi o tome koliko je ohrabruju, koliko se sigurno osjeća i kako doživljava podršku koju dobiva.
Primalja zna da ženi u porođaju najviše treba ohrabrenje i potpora puna ljubavi i to im, uz svoje stručno znanje, ponovo pružamo.

 

15.55 - 16.10      Udruga RODA

Pozitivne promjene u sustavu maternalne skrbi u Hrvatskoj

 

16.10 - 16.40      Panel-diskusija

Budućnost maternalne skrbi u Hrvatskoj