Želite primati Rodin

newsletter?

Prikupljanje umbilikalne krvi – ispovijesti jedne primalje-vampirice

12-10-2011

Još dok sam bila učenica u školi za primalje, veselih očiju i čupavoga repa, dobila sam priznanje i bombonijeru. Dostignuće za koje sam nagrađena bilo je prikupljanje najviše umbilikalne krvi (krvi iz pupkovine) u bolnici. U to vrijeme postojala je pokusna banka umbilikalne krvi. Prikupljene matične stanice trebale su se koristiti kao lijek za leukemiju i za razna istraživanja. Svaku su ženu koja je rađala u bolnici zamolili da učini dobro djelo i donira umbilikalnu krv i mnogo ih je velikodušno pristalo. Bila sam iznimno dobra u prikupljanju krvi. Ovaj je tekst moj skromni pokušaj da se pokajem za svoje grijehe.

U posljednjih nekoliko godina prikupljanje umbilikalne krvi i njezino pohranjivanje postali su vrlo popularni, pogotovo u privatnom sektoru. Umbilikalna krv sadrži čarobne matične stanice, a cijela filozofija oko njezina prikupljanja temelji se na činjenici da ako bi se vaše dijete razboljelo u budućnosti, možda ćete moći iskoristiti matične stanice u njegovu liječenju. Vezano uz banke umbilikalne krvi brine me što informacije koje se nude roditeljima nepotpune i varljive. Te varljive informacije podižu etička i pravna pitanja. Postupak prikupljanja umbilikalne krvi reklamira se kao „jednostavan, siguran i učinkovit”. Roditeljima se prezentiraju samo tri mogućnosti korištenja umbilikalne krvi: zadržite ju (platite čuvanje), donirajte ju (javnoj banci) ili ju bacite. O četvrtoj mogućnosti nitko ne govori, a ona je najjednostavnija: dopustite krvi da dovrši svoje putovanje kroz pupkovinu i da stigne do djeteta!

U promotivnim se materijalima umbilikalna (placentalna) krv definira kao 'krv iz posteljice' bez da se spomene da dijete i posteljica zapravo dijele isti krvotok. Nakon rođenja krv se iz posteljice seli u dijete i tako pomaže u počecima disanja. Znanje o kratkoročnim i dugoročnim pozitivnim učincima  koje na zdravlje ima puštanje da sva krv iz posteljice dođe do djeteta sve je veće. Ovdje možete dobiti pregled fiziologije prelaska novorođenčeta na disanje i pregled poveznica o pozitivnim učincima što većeg volumena krvi na zdravlje djece. Ne bih se čudila kad bi daljnja istraživanja otkrila da je jedan od dugoročnih pozitivnih učinaka krvi iz posteljice i zaštita od nekih bolesti u čijem se liječenju rabe matične stanice iz umbilikalne krvi.

Roditelji moraju biti upoznati s činjenicom da prikupljanje umbilikalne krvi podrazumijeva preuranjeno rezanje pupkovine i da krv koju prikupljaju pripada njihovu djetetu, a ne posteljici.

U postupniku za prikupljanje umbilikalne krvi ne spominje se optimalno vrijeme za rezanje pupkovine. To može navesti roditelje da pomisle kako mogu odgoditi rezanje, a ipak skupiti umbilikalnu krv. Ali to nije moguće. Nakon što sva krv iz posteljice prijeđe u dijete, teško je prikupiti čak i nekoliko mililitara koliko je potrebno da bi se odredila krvna grupa djeteta. Velike su umbilikalne vene tada već prazne, a nakon poroda posteljice krv u malim umbilikalnim venama već se počinje zgrušavati. Morate se svojski potruditi da biste uspjeli prikupiti dovoljno nezgrušane krvi iz vena koje prekrivaju posteljicu. Minimalna količina umbilikalne krvi za pohranu je 45 ml. Pogledajte sliku posteljice koja je dovršila svoju cirkulaciju (sva je krv prešla u krvotok djeteta) prije rezanja pupkovine. Ako mislite da iz toga možete izvući 45 ml krvi, tada zaslužujete pohvalnicu i bombonijeru.

Pedijatrijske smjernice kažu "količina izvađene krvi kod djece ne smije premašiti 5 % ukupnog volumena krvi unutar 24 sata". Novorođenče koje teži 3,6 kg ima volumen krvi od oko 280 ml, što znači da je maksimalna količina krvi koja bi mu se smjela vaditi bila 14 ml. Kako to da se ta pravila ne odnose na razdoblje odmah nakon rođenja?
Vrećica za prikupljanje umbilikalne krvi može primiti 250 ml tekućine (35 ml već je popunjeno antikoagulansom). Minimalna količina krvi koja se prihvaća za pohranu je 45 ml, a u vrećicu stane najviše 215 ml. U danima kad sam bila primalja-vampirica sjećam se da sam uglavnom punila vrećice do pola – dakle oko 90 ml. Na slici na vrhu ovoga teksta vrećica izgleda više nego polu-puna. Ta količina krvi predstavlja značajan postotak volumena krvi novorođenčeta.

Pitam se koliko bi roditelja pristalo da netko njihovu djetetu zabode iglu i izvadi oko trećine njihove krvi? To je isto, samo što igla nije u djetetu nego u pupkovini.

Ne kažem da prikupljanje krvi iz pupkovine ne bi trebalo biti moguće. Sve što predlažem je da roditelji dobiju potpune informacije prije nego se odluče pristati na prikupljanje značajne količine djetetove krvi. Roditelji bi morali biti u stanju odlučiti je li im važnije da dijete dobije su svoju krv ili da značajan dio djetetove krvi pohrane za budućnost, kad će možda moći uporabiti matične stanice iz te krvi za liječenje neke eventualne bolesti. Umbilikalna krv je djetetova krv.

P.S. Više ne sudjelujem u krađi djetetove krvi. Živimo i učimo.

 

Autorica: MidwifeThinking
Prevela: Karla KK
Objavljeno: 9. studenog 2011.

 

 

Dodatne informacije

Možete poslušati vrlo zanimljiv razgovor s dr. Mercer o odgađanju rezanja pupkovine, kao i njezina razmišljanja o prikupljanju umbilikalne krvi.

Pogledajte i članak (Waller-Wise 2011) o uporabi matičnih stanica koji sadrži i informacije o ograničenjima banke umbilikalne krvi.