Priča o dojenju - mama Nina

12-10-2011

Još puno prije nego sam ostala trudna,  puno sam se informirala o bebama,  trudnoći, porodu i dojenju.   Znala sam da je dojenje najbolje: kako za bebu, tako i za majku.    

Odlučila sam da moram i želim dojiti.    

A kad sam zatrudnjela, marljivo sam produbljivala naučeno gradivo, čitala iskustva drugih majki i teoretski   se pripremila na sve moguće probleme pri dojenju. Barem sam mislila da sam se pripremila…  

A onda se rodila Laura. Odmah nakon poroda majstorski je uspjela uhvatiti bradavicu i vući „k´o   velika“.   Bili su to prekrasni trenuci: prvi put sam nahranila svoje dijete!

Stjecajem okolnosti, Laura je morala kratko nakon poroda biti premještena na intenzivnu. Uhvatila me panika: što će sada biti s našim dojenjem, do kad ćemo biti razdvojene, hoće li dojenje profunkcionirati, čime će je hraniti na intenzivnoj…

Čim su me premjestili u sobu, odmah sam pitala sestru kako ćemo sad s dojenjem.  

Ta divna sestra je bila oduševljena vidjevši koliko mi je stalo do dojenja: odmah mi je donijela izdajalicu i obećala da će sve sto izdojim odnijeti mojoj djevojčici na intenzivnu.  

Prilikom prvog izdajanja jako sam se poveselila kad je krenuo kolostrum - blijedožućkasta, skoro prozirna, tekućina. No, na kraju je izašlo samo „jadnih“ 20ml.    

Sramežljivo sam pokazala sestri bočicu.    

Mislila sam kako ćemo to onda ipak baciti, kad je mlijeka tako malo (toliko o mojoj informiranosti), a sestra je radosno uzviknula: "20ml! Pa to je super! Moram vam reći da nisam vjerovala kako će išta još izaći: to „ispumpavanje“ je na početku ionako više poticaj za proizvodnju mlijeka. Ma bravo!"

Ponosna na sebe, odmah sam rekla mužu da me vodi k našoj bebici. Bila sam puno mirnija i zadovoljnija znajući da će ipak dobiti moje mlijeko.    

Nastavljala sam izdajati. Ali, sljedećih nekoliko puta nije izlazilo ništa ili tek nekoliko kapi.  

Unatoč znanju i informiranosti, deprimirala me ta prazna bočica i počela mi je ljuljati samopouzdanje.    

No nisam htjela odustati, iako su mi žene u sobi to savjetovale gledajući me sažaljivo kako „pumpam“, a ništa ne izlazi. Jedna od njih je isto izdajala i čim je u nekoliko pokušaja vidjela da nema ništa, odustala je. Ali, ja sam ih uvjeravala da ću uspjeti.    

Dok su one mirno spavale kraj svojih bebica, moja je morala ležati u inkubatoru, daleko od mene. Ta misao mi nije dala spavati, a kako je izdajalica bila kraj mene, počela sam se izdajati. U mraku se čulo samo ujednačeno pumpanje izdajalice dok su mi suze klizile obrazom jer ništa nije izlazilo.  

Idući dan je konačno izašlo oko 30 ml. Svaku kapljicu sam skupljala i nosila svojoj bebi.  

A kad je, konačno, četvrti dan došla k meni i prvu noć spavala sa mnom, mlijeko je odjednom nadošlo.  Grudi su mi bile ogromne, pune kvrga i bolne.    

No moja Laura je odmah znala što treba raditi i, na čuđenje sestara, odmah počela snažno vući, unatoč tome što je bila slabašna i što su mislili da neće imati snage za sisanje.    

Nisu znali koliko je efektivno to sisanje pa su predložili vaganje prije i poslije podoja. Čekajući vaganje nakon podoja, odjednom me cijelu ispovraćala. Vaga je unatoč tome pokazala 90ml! Moja mala gladušica se prejela!

Tada mi je laknulo i bila sam jako ponosna jer nisam odustala.  

Po povratku iz rodilišta imala sam još nekoliko dana bolne bradavice, ali to se ubrzo riješilo. 

 

Sada uspješno i bez problema dojimo, Laura sad ima 4,5 mjeseca i jako lijepo napreduje.  

A ti osjećaji, ta bliskost prilikom dojenja se ne daju opisati…   Kada dijete neutješno plače, pa kad se šćućuri i umiri grleći svoju ciku ili kad se gledamo u oči prilikom dojenja pa mi se onako šarmerski nasmiješi s cikom u ustima… Ili usred podoja pusti ciku i počne mi gugutati…  

Već me sad preplavi neka tuga samo pri pomisli na prestanak dojenja jednog dana.  

I ja ću, kako mi je nedavno jedna mama rekla, roditi još jedno dijete.

Ako ni zbog čeg drugoga, onda samo zbog dojenja!

                                                                                                                                                  Nina

objavljeno: 15. srpnja 2006.