Pregled tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama

12-10-2011

 

Pregled tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama

 

(sa sjednica  održanih u 2002. , 2003. i 2004. godini)

 

Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi - Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u socijalnoj skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat radnika u djelatnostima zdravstva, MIO i socijalne zaštite Hrvatske, Nezavisni sindikat zaposlenika u srednjim školama, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara zaključili su dana 13.12.2001. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 03/02) -  u daljnjem tekstu TKU.

Nakon toga, sklopljeni su Dodatak I TKU-a, dana 19.12.2002. godine (NN br. 33/03, 54/03-ispr.),  te Dodatak II. TKU-a dana 17. listopada 2003. godine (NN br. 42/03, 182/03).

Također je potpisan Sporazum o visini osnovice za izračun jubilarne nagrade, visini dara za djecu, božićnice i regresa (NN br. 33/03), te Sporazum o najduljem trajanju godišnjeg odmora u 2003. godini za javne službenike i namještenike (NN br. 33/03).

Komisija za tumačenje TKU-a osnovana je dana 14. veljače 2002. godine, kada je održana prva konstituirajuća sjednica, temeljem članka 20. TKU-a, zaključka Vlade Republike Hrvatske i Odluke sindikata potpisnika, a čine je predstavnici: Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva kulture, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi,  Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja te Nezavisnog sindikata radnika u djelatnosti zdravstva, MIO i socijalne zaštite RH.

Komisija svoj rad obavlja u skladu s Poslovnikom o radu Zajedničke komisije za tumačenje TKU, a koji je usvojen na 3.sjednici, održanoj dana 23. svibnja 2002. godine. Sukladno članku 21. stavak 6. TKU-a, tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, pa su se stoga ugovorne strane, dužne pridržavati danog tumačenja Zajedničke komisije.   

U nastavku teksta, daje se pregled tumačenja odredaba TKU-a danih od strane Zajedničke komisije za tumačenje TKU-a u razdoblju od njenog osnutka tj. od 14. veljače 2002. godine pa nadalje, uz napomenu da je Zajednička komisija u cilju pravilne primjene istog, u nekoliko slučajeva izmijenila svoja ranija tumačenja, zbog pronalaska najpogodnijeg rješenja u primjeni pojedine odredbe TKU-a. Stoga se u svim takvim slučajevima primjenjuju ona tumačenja koja su dana kasnije, odnosno izmijenjena tumačenja  vezana uz određenu odredbu TKU-a. Do promjene pojedinih tumačenja dolazilo je i uslijed donošenja  spomenutih dodataka Temeljnom kolektivnom ugovoru, budući su istima neke odredbe ili u cijelosti izmijenjene ili su iste dopunjene, uslijed čega je trebalo korigirati ranije dana tumačenja pojedine odredbe TKU-a.

 

ČLANAK 1. – primjena Temeljnog kolektivnog ugovora

(7.) Za primjenu TKU-a,  pod pojmom javne službe podrazumijevaju se javne ustanove, odnosno druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, odnosno iz fondova mirovinsko-invalidskog osiguranja i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kako je to utvrđeno člankom 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01). Sukladno tome, neprekidni rad u prijašnjim organizacijama, ustanovama i drugim pravnim osobama koje se danas prema navedenoj definiciji smatraju javnim službama, smatra se neprekidnim radom za ostvarenje prava na jubilarnu nagradu iz TKU-a.

(491.) Temeljni kolektivni ugovor se ne odnosi na državne dužnosnike, te zbog toga niti ne ostvaruju prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora.

(514.) Poslodavac je bio dužan primjenjivati odredbe TKU-a od 01.01.2002. godine, a ukoliko ih nije primjenjivao, dužan je isplatiti zaostatke od tog datuma, s time da Komisija skreće pažnju da je rok zastare iz Zakona o radu - tri godine.

(21/05.) TKU-om su utvrđena prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama. TKU obvezuje sve javne službe na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama bez posebnog pristupanja ili potpisivanja istog.

 

ČLANAK 25.  – probni rad

(01/05) Ukoliko je prilikom sklapanja ugovora o radu ugovoren probni rad koji za radna mjesta za koja je opći uvjet visoka stručna sprema može trajati najviše šest mjeseci, može se trajanje probnog rada iznimno produžiti zbog objektivnih razloga za onoliko vremena koliko je zaposlenik bio odsutan, ako je bio odsutan najmanje deset dana.

Produljenje trajanja probnog rada ne utječe na trajanje ugovora sklopljenog na određeno vrijeme, odnosno isti prestaje istekom roka na koji je sklopljen ili nastupom okolnosti radi kojih je sklopljen.

 

ČLANAK 31. – ponavljanje ispita i prestanak ugovora o radu pripravnika

(28.) Ugovor o radu s pripravnikom može se sklopiti na određeno i na neodređeno vrijeme. Smisao članka 31. TKU-a je prestanak radnog odnosa pripravnika s kojim je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Pripravniku s kojim je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, prestaje radni odnos istekom vremena na koje je ugovor sklopljen. Stoga je polaganje stručnog ispita potrebno organizirati u skladu s vremenom na koje je sklopljen ugovor o radu.

 

ČLANAK 32. – radni tjedan

(64.) Za posebne poslove kolektivnim ugovorom službi može se odrediti drugačiji dnevni ili tjedni raspored radnog vremena, ali u svakom slučaju mora se raditi o petodnevnom radnom tjednu.

(436) Prema odredbi članka 32. Temeljnog kolektivnog ugovora radno vrijeme raspoređeno je u pet dana tjedno. Stoga šestodnevni radni tjedan, usprkos činjenici da nakon šest dana rada, radnici imaju pravo na dva dana odmora, nije u skladu sa Temeljnim kolektivnim ugovorom, pa je potrebno organizirati radno vrijeme tako da radnici rade u petodnevnom radnom tjednu.

 

ČLANAK 36. – tjedni odmor

TKU-om su propisani dani tjednog odmora (u pravilu subota i nedjelja). Ako je prijeko potrebno da radnik radi u te dane, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati jedan ili dva dana odmora. Dakle, radnik koji mora raditi subotom ili nedjeljom ima pravo na povećanu plaću i na jedan odnosno dva dana odmora u tjednu, osim u slučaju preraspodjele radnog vremena.

 

ČLANAK 37. – godišnji odmor

(27.) S obzirom da u trenutku utvrđivanja broja dana godišnjeg odmora nije bio sklopljen Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje, pri utvrđivanju broja dana godišnjeg odmora u djelatnosti zdravstva mogu se primijeniti postojeći kriteriji iz dosadašnjeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva, ali pri tome ukupan zbroj dana godišnjeg odmora nikako ne bi mogao iznositi više od 30 radnih dana (osim u iznimnim slučajevima definiranim člankom 37. TKU-a ).

(318. t.1) Naknada plaće za godišnji odmor radnika koji je u zadnja tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora radio prekovremeno određeni broj sati, povećava se razmjerno novčanom iznosu prosjeka ukupno isplaćene plaće.

 

ČLANAK 43. - plaćeni dopust

(434.) S obzirom da sindikalno sportski susreti uključuju i sindikalne susrete odnosno aktivnosti, ali i sportske aktivnosti ,radnici u skladu s člankom 43. Temeljnog kolektivnog ugovora, za sindikalno sportske susrete imaju pravo na tri dana plaćenog dopusta. Naime, radnici imaju pravo na dva dana temeljem odredbe al. 8. st. 1. članka 43. tj. za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima i drugo, te jedan dan temeljem odredbe al. 7. st. 1. članka 43. tj. za nastupanje u kulturnim i sportskim priredbama. 

 

ČLANAK 46. – otpremnina

(55.)Ako radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu nije isplaćivana plaća već naknada plaće prema posebnim propisima, ili mu je isplaćivana umanjivana plaća uz naknadu preostalog dijela plaće prema posebnim propisima, za izračun otpremnine uzet će se plaća koju bi radnik ostvario da je radio u punom radnom vremenu.

(342.) Radnik koji je sporazumno prekinuo radni odnos zbog odlaska u obiteljsku mirovinu, ima pravo na otpremninu zbog odlaska u mirovinu.

(383.) Kada se u članku 46. st. 3. Temeljnog kolektivnog ugovora govori o stažu kod istoga poslodavca za koji staž radniku pripada uvećana otpremnina, misli se na staž u skladu s odredbom 47. TKU-a tj. na neprekinuti staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca.

(41.t.7) Radniku s 30 i više godina staža kod istog poslodavca isplaćuje se neto iznos otpremnine utvrđen TKU-om, a temelj za utvrđivanje tog iznosa je mjesečna bruto plaća isplaćena radniku u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

(45/05). Osnovica za izračun otpremnine je bruto plaća radnika, s time da radnik otpremninu u iznosu izračunatom na navedeni način, mora dobiti u neto iznosu, što ujedno znači da ukoliko dio otpremnine podliježe oporezivanju ili drugim davanjima, isto je u obvezi uplatiti poslodavac.

 

ČLANAK 47. - staž kod istog poslodavca - rad u  javnoj službi

(7) Za primjenu TKU-a pod pojmom javne službe, podrazumijevaju se javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, HZMO, HZZZ, HZZO i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava HZZO-a kako je to utvrđeno čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama ( NN 27/01 ). Sukladno tome neprekidni rad u prijašnjim organizacijama, ustanovama i drugim pravnim osobama koje se danas prema navedenoj definiciji smatraju javnim službama, smatra se neprekidnim radom za ostvarenje prava na jubilarnu nagradu iz TKU-a.

(372) Rad u hrvatskoj dopunskoj nastavi u Njemačkoj ne smatra se radom u javnoj službi jer u tom slučaju zaposlenik više nije u radnom odnosu u školi, dakle u javnoj službi na koju se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor, nego je u državnoj službi koja ima svoj kolektivni ugovor i na koju se Temeljni kolektivni ugovor ne primjenjuje.

(149) Plaćanje obveznog osiguranja ne može se smatrati radnim, već mirovinskim stažem.

(308 t. 2) Staž ostvaren do 8. listopada 1991. godine u jednoj od republika bivše SFRJ može se priznati kao neprekinuti staž u Republici Hrvatskoj , pod uvjetom da je radni odnos u RH nastavljen u kontinuitetu , odnosno da nema prekida duljeg od 8 dana.

(522.)  Prekid između dva radna odnosa kraći od 8 dana, neovisno je li prekid radni ili neradni dan, za primjenu prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora ne smatra se prekidom, dakle smatra se da se radi o neprekinutom stažu.

(551.) Pravo na otkazni rok određuje se s obzirom na trajanje neprekidnog rada u javnim službama, što znači ako je tijekom rada došlo do prekida duljeg od 8 dana, razdoblja rada prije prekida ne ulaze u neprekinuti rad.

(54/05.) Kao staž kod istog poslodavca računa se neprekinuti staž u javnim službama, bez obzira na promjenu poslodavca. Staž ostvaren u inozemstvu, ne smatra se stažem ostvarenim kod poslodavca u smislu navedene odredbe TKU-a.

 

ČLANAK 49. - plaća

(403.) Staž ostvaren u inozemstvu ne računa se za uvećanje 0,5 % za svaku godinu radnog staža.

(387.) Produženi staž ne računa se kao radni staž u smislu osnove za stjecanje prava na jubilarnu nagradu, dane godišnjeg odmora, 0,5% dodatka na plaću za svaku navršenu godinu staža, budući se ne radi o radnom stažu kako to traži članak 49. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora, nego se radi o mirovinskom stažu, što nije isto.

(356.) Mirovinski staž koji je radnik ostvario  po osnovi dopunskog i poljoprivrednog osiguranja ne uračunava se u uvećanje plaće za 0,5% po godini  staža  budući se ne radi o radnom stažu kako to traži članak 49. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora, nego se radi o mirovinskom stažu, što nije isto.

 

ČLANAK 50 - Osnovica za plaću

(302) Poslodavac u zdravstvenoj ustanovi ne može donijeti odluku o smanjenju osnovice za izračun plaće utvrđene člankom 50. TKU-a, zbog nemogućnosti  da osigura sredstva za isplatu plaća u cijelosti ili iz bilo kojeg drugog razloga.

 

ČLANAK 53.- uvećanje plaće ( noćni rad, prekovremeni, smjenski … )

(305.) Kada blagdan pada u dan kada bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenog dana ima pravo na povećanu plaću za rad blagdanom. Ukoliko radnik u dane blagdana ne radi jer i inače nije trebao raditi  (na pr. kod preraspodjele radnog vremena, gdje blagdan pada u slobodan dan), ne ostvaruje  pravo na naknadu plaće.

(187) Rad u smjenama i u turnusu međusobno se isključuju u tijeku istog radnog vremena.

(223) Radno vrijeme radnika koji rade tri dana u tjednu ujutro od 7,30 do 15,30 , a dva dana u tjednu od 11,00 do 19,00 smatra se radom u smjenama , a naknada se isplaćuje za sate odrađene u poslijepodnevnoj smjeni od 14,00 do 19,00 sati.

(231- 3) Radnika koji radi s polovicom radnog vremena poslodavac ne može obvezati da radi prekovremeno ili u dežurstvu.

(286 - 1.2.3.4.i 5.) Uvećanja plaće iz članka 53. stavka 1. TKU-a dodaju se na osnovnu plaću koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Kada radnik radi od 7,00 - 19,00 sati ima pravo na uvećanje plaće od 10% za rad u drugoj smjeni (od 14,00 - 19,00 sati). Također, kada radnik radi od 19,00 - 7,00 sati, ima pravo na uvećanje plaće od 40% za noćni rad (u vremenu između 22,00 sata navečer i 6,00 sati ujutro idućeg dana).

Voditelj vatrogasaca, koji radi u smjenama, ima pravo na uvećanje plaće od 10% za odrađene sate rada u drugoj smjeni .

Radnik koji stalno radi u drugoj smjeni nema pravo na dodatak od 10% za rad u drugoj smjeni.

Dodaci utvrđeni člankom 53. TKU-a, ukoliko nisu isplaćivani, moraju se isplatiti retroaktivno od 1.01. 2002. godine tj. početka primjene TKU-a.

(291 - 1. 2.) Uvećanje plaće od 10% ne odnosi se na ukupnu plaću nego samo na rad u popodnevnoj smjeni.

Radnicima koji rade u smjenskom radu kumuliraju se postoci uvećanja plaće za rad subotom ili nedjeljom sa postotkom uvećanja za rad noću.

(354 - 1. i 2.) Rad radnika koji radi jedan mjesec ujutro, a drugi poslijepodne, ne smatra se smjenskim radom  smislu TKU-a.

Također se ne smatra  smjenskim radom u smislu TKU-a ako radnik radi četiri mjeseca popodne, a svaki peti mjesec ujutro.

Naime, prema odredbi članka 53. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora rad u smjenama je rad radnika koji mijenja smjene ili naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca. Dakle, da bi se rad mogao smatrati smjenskim u smislu Temeljnog kolektivnog ugovora, smjene se moraju mijenjati tijekom tj. unutar jednog mjeseca. S obzirom da u navedenom slučaju radnik cijeli mjesec radi u istoj smjeni, to se ovakav raspored ne može smatrati smjenskim radom.

(375 - 1. i 2.) Dodaci iz stavka 1. i stavka 9. članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora ne isključuju se, dakle kumuliraju se ako istovremeno postoji više okolnosti zbog kojih se plaća uvećava (npr. rad za blagdane i prekovremeni rad). Iako ovo nije izričito napisano u navedenom članku proizlazi iz smisla istoga članka, a također proizlazi iz primjene članka 84. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03), o kojem se mora voditi računa kada se tumači ova odredba Temeljnog kolektivnog ugovora.

Prema odredbi članka 53. st. 12. Temeljnog kolektivnog ugovora odnosno Dodatka I. TKU-a poslovi koji se smatraju radom u turnusu utvrđuju se kolektivnim ugovorom za pojedinu javnu službu. Za zdravstvo takav kolektivni ugovor nije sklopljen pa turnusi nisu niti određeni. Također niti Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 121/03 )nije utvrđen turnus kao oblik rada u neprekidnom pružanju zdravstvene zaštite. Stoga se  može raditi isključivo o smjenskom radu. Naime, ako radnici rade od 7 do 19 te od 19 do 7 sati, i to tako da izmjenjuju smjene tijekom jednog mjeseca, takav se rad smatra smjenskim radom u smislu članka 53. stavaka 1. do 6. TKU-a. Prema tome, kada radnik radi od 7 do 19 sati ima pravo na uvećanje plaće od 10% za rad u drugoj smjeni    (za vrijeme od 14  do 19 sati ). Također, kada radi od 19 do 7 sati, ima pravo na uvećanje plaće od 10 % za rad u drugoj smjeni (za vrijeme od 19 do 22 sata), te na uvećanje  plaće od 40% za noćni rad (u vremenu između 22 sata navečer i 6 sati ujutro idućeg dana).

(391. - 2.) Radnik koji na dan blagdana radi 12 sati  ima pravo na plaćenih svih 12 sati kao rad blagdanom, u kojem slučaju nema pravo na slobodan dan. Što se tiče pitanja da li zadnja četiri sati rada, 9-12, predstavljaju prekovremeni rad, to ovisi je li radnik stvarno radio prekovremeno ili nije. Naime, moguće je da je radnik već odradio svojih 40 sati tjedno i uopće nije prema rasporedu trebao raditi  na blagdan, ali je dobio nalog poslodavca da zbog potrebe posla iznimno radi, mimo svoga rasporeda. U tom slučaju će svih 12 sati biti prekovremeni rad. S druge strane, moguće je radnik radi upravo u smjenama od po 12 sati, i da mu smjena jednostavno pada na blagdan. U tome slučaju uopće se ne radi o prekovremenom radu. I napokon, moguće je da radnik ima smjenu od 8 sati koja mu pada na dan blagdana, ali da je prema nalogu poslodavca morao ostati još četiri dodatna sata zbog potreba posla. Tada bi se ova četiri sata računala kao prekovremeni rad. 

(399)  Radnik koji nema niti magisterij niti doktorat nema niti pravo na dodatak za znanstveni stupanj. U slučaju da profesor visoke škole ima magisterij, ima pravo na dodatak za magisterij ako prema posebnom propisu, tj. prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju  (Narodne novine 121/03) magisterij nije uvjet za njegovo radno mjesto. 

(401. - 1. 3. i 5.) Radniku se uvećava plaća za 10% samo za sate rada u drugoj smjeni .

U smislu Temeljnog kolektivnog ugovora rad u poslijepodnevnoj smjeni računa se od 14 do 22 sata.

Sati odrađeni u dane blagdana zbrajaju se u ukupan odrađeni broj sati. Ako je radnik u tijeku mjeseca radio više sati od najduljeg trajanja radnog vremena određenog zakonom i Temeljnim kolektivnim ugovorom, višak sati predstavlja prekovremeni rad koji se mora platiti na način kako se plaća prekovremeni rad. U dogovoru zaposlenika sa poslodavcem umjesto naknade za prekovremeni rad zaposlenik može koristiti slobodne dane.

(405.) Asistenti imaju pravo na dodatak za magisterij ako prema posebnom propisu, tj. prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 121/03) magisterij nije uvjet za njihovo radno mjesto. 

Člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u RH (NN 33/96) utvrđeni su dani blagdana u kojima se ne radi, s time da je u članku 5. određeno da u te dane zaposlenici imaju pravo na naknadu plaće. Radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće samo za dane u koje bi inače trebao raditi, a ne radi iz razloga što je blagdan ili neradni dan utvrđen Zakonom. Iz navedenog proizlazi da u slučaju kada neki od tih dana pada u dan tjednog odmora ili u slobodan dan po osnovi preraspodjele radnog vremena, zaposleniku za  taj dan ne pripada naknada plaće jer istu ne bi niti ostvario.

(409) Radnik koji jedan cijeli mjesec radi u jutarnjoj smjeni a drugi mjesec u poslijepodnevnoj smjeni nema pravo na dodatak od 10% za sate odrađene u drugoj smjeni. Naime, prema odredbi članka 53. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora, pod radom u smjenama smatra se rad zaposlenika koji mijenja smjene ili naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca. Dakle, da bi se rad mogao smatrati smjenskim u smislu Temeljnog kolektivnog ugovora, smjene se moraju mijenjati tijekom tj. unutar jednog mjeseca. S obzirom da u navedenom slučaju radnik cijeli mjesec radi u istoj smjeni, to se ovakav raspored ne može smatrati smjenskim radom.

(413, 1-4) 1. Kod rada od 7 do 19 sati, rad od 7 do 14 sati je jutarnji rad a od 14 do 19 poslijepodnevni rad ( uvećanje za 10 %).

2.  Kod rada od 19 sati do 7 sati ujutro, rad od 19 sati do 22 sata je poslijepodnevni rad              ( uvećanje za 10%), rad od 22 sata do 6 sati noćni rad ( uvećanje za 40%) a rad od 6  sati  do 7  sati jutarnji rad.

3.  Ako radnik radi od 19 sati  radnim danom pred blagdan i slijedeći dan na blagdan do 7 sati,  rad mu se obračunava na sljedeći način:

-  od 19 sati do  22 sata  poslijepodnevni rad ( uvećanje za 10 %);

-  od 22 sata do 24 sata  noćni rad radnim danom ( uvećanje za 40 %);

-  od 00 sati do 6 sati  uvećanje za rad blagdanom i uvećanje 40 % za rad noću;

-  od 6 sati do 7 sati uvećanje za rad blagdanom.

4. Kao prekovremeni rad računaju se svi sati iznad redovnog radnog vremena, dakle ako ukupna satnica radnika u tijeku mjeseca iznosi više od njegovog punog radnog vremena, osim u slučaju preraspodjele radnog vremena koja je učinjena u skladu s člankom 35. Zakona o radu.

(366) Prema članku 53.st. 7. radnik koji radi na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za150 %, dakle ukupno 250% ( 250 jedinica ).

(167) Radnik za čiju složenost poslova radnog mjesta nije uvjet znanstveni stupanj, ima pravo na povećanje osnovne plaće za znanstveni stupanj od 8% , ako ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno 15% ako ima znanstveni stupanj doktora znanosti, pod uvjetom da je znanstveni stupanj u funkciji poslova radnog mjesta na kojem je radnik zaposlen.

(202) Kada radnik radi jedan dan u tjednu u poslijepodnevnoj smjeni nema pravo na naknadu za smjenski rad u drugoj smjeni sukladno članku 53. točka 4. TKU-a.

(544.) Svi radnici imaju pravo na plaćanje prekovremenog rada koji su obavili. Poslodavac je dužan isplatiti prekovremeni rad zajedno s plaćom za mjesec u kojem je taj rad obavljen.

 

ČLANAK 55. – zaštita zaposlenika

(78.) Radnike 5 godina pred starosnu mirovinu, majke s malim djetetom do tri godine starosti i samohranog roditelja ne može se rasporediti u rad noću, dežurstvo i pripravnost bez njegovog pristanka.

(349. -1.) TKU-om nije postavljena dobna granica djeteta u svezi njegove primjene, pa se stoga navedena odredba odnosi na samohrane roditelje djeteta do punoljetnosti (do 18. godine života).

(18.) Članak 55. TKU-a propisuje da je poslodavac dužan radniku osigurati povoljniju normu bez smanjenja njegove plaće kada tijekom radnog vijeka zaposlenika dođe do smanjenja njegove radne sposobnosti utvrđene rješenjem nadležnog tijela i jednog od propisanih uvjeta, pri čemu je potrebno da su kumulativno ispunjena oba uvjeta. Sama činjenica da radnik ima još 5 godina do starosne mirovine ne znači automatski smanjenu radnu sposobnost i nije razlog za ostvarivanje povoljnije norme.

Ukoliko je nadležno tijelo utvrdilo smanjenu sposobnost radnika u skladu s člankom 55. TKU-a, radnik ima pravo na zadržavanje dotadašnje plaće ako ne bude ponovno raspoređen na isto radno mjesto.

 

ČLANAK 57. – pravo na naknadu plaće

(391. - 1.) Način obračuna naknade plaće za sve slučajeve iz članka 57. je analogan načinu obračuna naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora (članak 37. točke 3. i 4. ) - kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ili ako je to za radnika povoljnije u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

 

ČLANAK 58. – naknada za vrijeme bolovanja

(41.) Članak 58. TKU-a propisuje da radniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini 85% od njegove osnovne plaće ostvarene u mjesecu neposredno prije nego što je započeo bolovanje.

(391. t. 3.) Naknadu za vrijeme bolovanja do 42 dana treba obračunati prema odredbi članka      58. Temeljnog kolektivnog ugovora. Naime, ovu naknadu plaća poslodavac iz svojih sredstava, što znači da radnik i poslodavac mogu u skladu s člankom 7. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03) ugovoriti uvjete koji su povoljniji od onih određenih zakonom. Odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 94/01, 88/02, 149/02, 117/03), u ovom slučaju primjenjuju se kao najniže pravo koje je radniku osigurano, a kako je to propisano člankom 7.a Zakona o radu. Dakle, ako bi primjenom odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora radniku naknada za bolovanje za prvih 42 dana bila manja od naknade određene u skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju, primijenio bi se Zakon, a u protivnom Temeljni kolektivni ugovor. 

Sukladno stavku 2. čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora, naknada za bolovanje zbog povrede na radu obračunava se u 100% iznosu osnovne plaće radnika, dakle bez dodatka na uvjete rada.

Nakon prestanka bolovanja, radnica ima pravo na obračun plaće zajedno sa pripadajućim postotkom na uvjete rada.

 

ČLANAK 59. - regres za korištenje godišnjeg odmora

(247.- 2.) Djelatnik koji je prije prekida radnog odnosa iskoristio razmjerni dio godišnjeg odmora ima pravo na puni iznos regresa , u skladu sa člankom 59. TKU-a.

(248. - 1.) Pravo na regres ima onaj službenik i namještenik koji koristi godišnji odmor, znači pravo imaju i oni službenici i namještenici koji nakon porodnog dopusta koriste godišnji odmor i sl. . Pravo na regres imaju i oni službenici i namještenici koji mijenjaju odsutne službenike i namještenike, odnosno oni koji imaju sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.

Regres za korištenje godišnjeg odmora isplaćuje se u cijelosti jednokratno, najkasnije mjesec dana prije početka korištenja godišnjeg odmora. Da bi radnik ostvario pravo na regres, nije nužno da godišnji odmor koristi u cijelosti, već na isti imaju pravo i oni zaposlenici koji koriste dio godišnjeg odmora za tekuću kalendarsku godinu.

Naknada plaće za godišnji odmor radnika koji je u zadnja tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora radio prekovremeno određeni broj sati, povećava se razmjerno novčanom iznosu prosjeka ukupno isplaćene plaće.

(340) Radnik koji je ostvario pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora ima pravo na isplatu regresa u cijelosti, u skladu s člankom 59. TKU-a.

(463.a.) Pravo na regres ima radnik koji je stekao pravo na korištenje godišnjeg odmora i stvarno ga koristio. Naime, člankom 59. Temeljnog kolektivnog ugovora određeno je da radniku pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora, a isplata se obavlja najkasnije mjesec prije korištenje godišnjeg odmora. Dakle, pravo na regres vezano je uz stvarno korištenje godišnjeg odmora, a ne uz samo postojanje prava na godišnji odmor. Prema tome, ako je zaposlenik stvarno koristio godišnji odmor za 2003. godinu ima pravo i na regres za godišnji odmor. U protivnom, ako godišnji odmor nije iskoristio, nema pravo na regres neovisno o činjenici da je imao pravo na godišnji odmor.

 

ČLANAK 60.- otpremnina zbog odlaska u mirovinu

(338) Radnik koji je sporazumno prekinuo radni odnos zbog odlaska u obiteljsku mirovinu ima pravo na otpremninu zbog odlaska u mirovinu.

(309) Radnik koji je temeljem odluke o otkazu kao tehnološki višak ostvario pravo na otpremninu nema istodobno pravo i na otpremninu zbog odlaska u mirovinu jer radnik ostvaruje pravo na onu otpremninu koja proizlazi iz načina prestanka njegovog radnog odnosa.

(04/05) Zakonom o radu je propisano da ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

Slijedom navedenog, na radnika se primjenjuju odredbe TKU, kao povoljnijeg prava.

 

ČLANAK 61. i 62. – pravo na pomoć

(133.) Pod medicinskim pomagalima i prijeko potrebnim lijekovima smatraju se ortopedska i druga pomagala  s popisa iz Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima (NN 63/00- pročišćeni tekst), koje je propisao nadležni liječnik , te lijekovi utvrđeni Odlukom o utvrđivanju liste lijekova HZZO (NN 20/02) koje je propisao nadležni liječnik. Pravo na pomoć ostvaruje se podnošenjem pisanog zahtjeva poslodavcu kojem je priložen dokaz o iznosu plaćene participacije odnosno kupnji prijeko potrebnih lijekova koje je propisao nadležni liječnik te liječnik koji obavlja privatnu praksu ako ima sklopljen ugovor sa HZZO, ali ukupno do visine jedne proračunske osnovice.

(128.) Radnik ostvaruje pravo na pomoć za bolovanje jedanput godišnje, nakon proteka 90 dana bolovanja u kontinuitetu, što je prenosivo iz prethodne godine. Znači, radnik stječe pravo na pomoć za kalendarsku godinu već 01.01. te godine pod uvjetom da je kontinuirano na bolovanju, s tim da pomoć ne može dobiti više od jedanput godišnje.

(222.) Radnik ima pravo na pomoć zbog smrti izvanbračnog druga, ukoliko je izvanbračna zajednica dokazana. U skladu s člankom 3. Obiteljskog zakona (NN 116/03), izvanbračnom se zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine ili kraće, ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

(343) U slučaju smrti očuha, radnik ima pravo na pomoć ukoliko je očuh radnika posvojio te je time između očuha i njegovih srodnika s jedne strane te radnika i njegovih potomaka s druge strane nastao neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze sukladno čl. 143. Obiteljskog zakona.

(34) Pod teškom invalidnošću smatra se invalidnost koja ima za posljedicu trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravoj osobi ili trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad) odnosno utvrđeno tjelesno oštećenje od najmanje 70%. Zaposlenik ostvaruje navedeno pravo ako je rješenje nadležnog tijela doneseno nakon stupanja na snagu TKU-a. U slučaju nastanka teške invalidnosti, zahtjevu se prilaže rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o statusu invalida ili o utvrđenom tjelesnom oštećenju.

(131) Porodiljski dopust ne smatra se bolovanjem pa stoga i nije osnova za pomoć u slučaju bolovanja dužeg od 90 dana.

(195 t.3.) Pomoć za bolovanje duže od 90 dana može se isplatiti nakon prestanka radnog odnosa, također i kad je zahtjev podnesen nakon prestanka radnog odnosa , ali za period od kada se primjenjuje TKU , uz uvjet da nije nastupila zastara.

(312) Radnik ima pravo na naknadu za bolovanje duže od 90 dana ako se radi o neprekinutom bolovanju, bez obzira na promjenu šifre uzroka bolovanja.

(458)  Zaposlenica nema pravo na pomoć za bolovanje duže od 90 dana jer porodni dopust nije bolovanje.

(342)  U skladu s člankom 3. Obiteljskog zakona ( NN br. 116/03 ) izvanbračnom se zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Ukoliko je izvanbračna zajednica dokazana, radnica ima pravo na pomoć zbog smrti izvanbračnog druga u visini jedne proračunske osnovice, u skladu s člankom 61. alinejom 3. TKU-a.

(419 ) U slučaju nastanka teške invalidnosti djeteta radnik ili njegova obitelj  mogu  ostvariti pravo na pomoć samo jedanput.

(424 t.1) Sestra preminule zaposlenice nema pravo na pomoć sukladno članku 61. Temeljnog kolektivnog ugovora jer se ne smatra njezinom obitelji u smislu Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03).

(425 t.5 ) Radnik ostvaruje pravo na pomoć zbog smrti izvanbračnog druga, ako je izvanbračna zajednica dokazana. U skladu sa člankom 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03) , izvanbračnom zajednicom se smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine ili kraće, ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

(444) Radnik koji je koristio kontinuirano bolovanje duže od 90 dana ali za različite dijagnoze ima pravo na pomoć u slučaju bolovanja dužeg od 90 dana, jer je bitan kontinuitet, a ne istovjetne dijagnoze .

(255) Radnica ima pravo na pomoć u slučaju smrti očuha ako je očuh radnicu posvojio. Time bi između očuha i njegovih srodnika s jedne strane, te radnice i njezinih potomaka s druge strane, nastao neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze ( članak 143. Obiteljskog zakona ) .

(162) Bolovanjem se smatra i bolovanje zbog komplikacija u trudnoći.

(178) Zahtjev za novčanu pomoć u slučaju bolovanja duljeg od 90 dana, u slučaju nastanka teške invalidnosti radnika, djece ili supružnika radnika, u slučaju kupnje medicinskih pomagala i prijeko potrebnih lijekova za radnika, dijete ili supružnika radnika, radnik uz odgovarajuću dokumentaciju za svaki pojedinačni slučaj upućuje poslodavcu. Novčanu pomoć isplaćuje poslodavac.

(460) Temeljni kolektivni ugovor stimulaciju navodi u odredbi članka 49. st. 3. (“Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanje plaća.”). Osim što se navodi na spomenuti način, stimulacija Temeljnim kolektivnim ugovorom nije razrađena, niti je  propisana kao pravo radnika, nego se, kao što je rečeno,  navodi kao jedan od mogućih dodataka na plaću.

Pod navedenom stimulacijom može se podrazumijevati stimulacija iz članka 8. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01), ali i neka druga stimulacija koju bi poslodavac mogao isplatiti, s obzirom da navedena odredba članka 49. st. 3. TKU-a niti ne upućuje niti se ograničava samo na stimulaciju iz Zakona o plaćama u javnim službama. 

Kako Temeljni kolektivni ugovor samo upućuje da je stimulacija moguća, tj. da je jedan od mogućih dodataka na plaću, ako poslodavac isplati stimulaciju isplatio je nešto što Temeljni kolektivni ugovor predviđa. Međutim, s obzirom da stimulacija nije propisana kao pravo radnika, poslodavac stimulaciju nije dužan isplatiti niti bi radnici mogli sudski zahtijevati takvu isplatu.

U vezi konkretne isplate stimulacije, Komisija za tumačenje ne može ulaziti u pitanje mogućnosti korištenja vlastitih prihoda od strane pojedinih ustanova, uključujući i korištenje tih sredstava za isplatu stimulacija, jer je to pitanje drugih propisa te odnosa osnivača i ustanova, a za što ova Komisija nije nadležna.

(510.) Zahtjeve za isplatom pomoći iz članka 62. TKU-a radnik može kumulirati tijekom jedne godine.

(18/05.) Zaposlenik ima pravo na pomoć u slučaju kupnje medicinskog pomagala ili prijeko potrebnog lijeka, u visini stvarnih troškova, a najviše do jedne proračunske osnovice, pri čemu je poslodavcu potrebno predočiti preporuku liječničkog povjerenstva o istom, kao i račun o kupnji.

Zajednička komisija je u cilju pravilne primjene TKU-a, izmijenila svoje ranije tumačenje, zbog pronalaska najpogodnijeg rješenja u primjeni navedene odredbe TKU-a. Stoga se primjenjuje tumačenje koje je dano kasnije, odnosno izmijenjeno tumačenje  vezano uz ovu odredbu TKU-a.

Do promjene pojedinih tumačenja dolazilo je i uslijed donošenja  dodataka Temeljnom kolektivnom ugovoru, budući su istima neke odredbe ili u cijelosti izmijenjene ili su iste dopunjene, uslijed čega je trebalo korigirati ranije dana tumačenja pojedine odredbe TKU-a.

(39/05.) TKU- om je utvrđeno pravo zaposlenika na pomoć u slučaju smrti  roditelja, pri čemu nije propisano ograničenje u smislu postojanja zajedničkog kućanstva zaposlenika i njegovog roditelja. Stoga zaposlenik ostvaruje navedeno pravo bez obzira da li je s pok. roditeljem bio u zajedničkom kućanstvu ili ne.

(40/05.) TKU- om je utvrđeno pravo zaposlenika na pomoć u slučaju smrti djeteta. Smisao TKU-a je da zaposleniku pripada pravo na novčanu pomoć zbog povećanih troškova uzrokovanih pogrebom, a koje pravo stječe činjenicom smrti roditelja, supružnika ili djeteta. Kako je u konkretnom slučaju mrtvorođeno dijete i pokopano, Komisija je mišljenja da zaposleniku pripada pravo na pomoć.

 

ČLANAK 63. - dnevnica i naknada troškova putovanja

Vozači sanitetskog prijevoza koji na radu provedu više od 8 sati imaju pravo na plaćeni prekovremeni rad iznad 8 sati, jer je vožnja upravo njihov posao. Pravo na dnevnicu imali bi tek nakon 16 sati puta, jer im je prvih 8 sati redoviti rad koji se ne može uračunavati u vrijeme za dnevnicu. Stoga se vrijeme puta na temelju kojeg bi dobivali dnevnicu počinje računati nakon 8 sati rada, pa bi na pola dnevnice imali pravo nakon ukupno 16 sati puta, a punu dnevnicu nakon 20 sati puta, što se očito u praksi neće dešavati, osim u slučaju nepredviđenih poteškoća ( kvar i sl. ).Naime, za razliku od drugih radnika kojima za vrijeme puta nije plaćen prekovremeni rad, vozačima je upravo plaćen prekovremeni rad, pa ne mogu istodobno ostvariti i dnevnicu i plaćeni prekovremeni rad.

 

ČLANAK 65. – naknada za odvojeni život

(26. - 8.) Radnik nema pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji ako inače živi u zajedničkom kućanstvu s roditeljima. Smisao članka 65. TKU-a nije davanje naknade za odvojeni život od roditelja, jer roditeljsko pravo traje do 18 godine života, nego za odvojeni život od supružnika i djece.

(382) Pod pojmom obitelj u vezi naknade za odvojeni život smatraju se supružnik i djeca.

(52/05.) Ako u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu zaposlenik bude premješten na rad izvan sjedišta poslodavca, a obitelj mu trajno boravi u mjestu sjedišta poslodavca, pripada mu pravo na naknadu za odvojeni život.

 

ČLANAK 66. - naknada troškova prijevoza na posao i s posla

(174) Radnik ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza od mjesta stanovanja do najbliže stanice međumjesnog prijevoza u iznosu od 158 kuna ukoliko je ta udaljenost manja od 1 km, a za udaljenost veću od 1 km ima pravo na mjesečnu kartu ili isplatu troškova mjesnog prijevoza  (ako je organiziran javni mjesni prijevoz). Ukoliko nije organiziran javni mjesni prijevoz radnik ima pravo na troškove mjesnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran. Radnik ima pravo i na naknadu troškova međumjesnog prijevoza. Ako radnik sa stanice međumjesnog prijevoza u mjestu rada koristi i mjesni prijevoz isplaćuju mu se stvarni troškovi tog prijevoza.

(180) Svaki radnik ima pravo na troškove mjesnog prijevoza, pa i onaj koji stanuje na udaljenosti manjoj od 1 kilometar od mjesta rada.

(189) Radniku koji je na bolovanju do 42 dana isplaćuje se naknada troškova prijevoza.

(271) Kada radnik ne koristi godišnji odmor cijeli mjesec, već samo polovicu ili dio mjeseca pripada mu pravo na naknadu troškova prijevoza za one dane koje je stvarno radio ako dobiva naknadu za pojedinačne karte.

Ako dobiva naknadu za  mjesečnu kartu pripada mu naknada za cijeli mjesec. Međutim, tada nema pravo tijekom kalendarske godine na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla za jedan mjesec zbog korištenja godišnjeg odmora.

(409. t. 4.) Troškovi prijevoza određuju se prema mjestu boravišta tj. stanovanja. U          osobnoj iskaznici se prijavljuje prebivalište koje može, ali i ne mora biti i mjesto boravišta. S obzirom da je svrha ovoga prava da se radniku nadoknade troškovi prijevoza na posao i s posla, valjalo bi nadoknađivati troškove s obzirom na adresu s koje radnik stvarno svakodnevno odlazi na posao.

(379 t. 2 )  Radnici koji koriste međumjesni prijevoz iz mjesta stanovanja u mjesto rada imaju pravo i na troškove mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja iako nije organiziran javni prijevoz u njihovom mjestu stanovanja.

(379 t.3 ) Radnici koji primaju naknadu putnih troškova za prvu zonu međumjesnog prijevoza, a nije organiziran niti mjesni niti međumjesni prijevoz za ta mjesta, imaju pravo i na troškove mjesnog prijevoza u iznosu od 158 kuna.

(357) Radnici imaju pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja kraćeg od 42 dana .

(447.) Radnik koji je u otkaznom roku, za koje vrijeme po odluci poslodavca nije dužan raditi, nema pravo na troškove prijevoza . Budući da ne dolazi na posao nema ni troškova za prijevoz.

(485.)  Radnik koji ne stanuje u mjestu rada ostvaruje pravo na:

a) naknadu troškova javnog prijevoza u mjestu rada, neovisno da li je prijevoz u tome mjestu organiziran ili ne,

b) naknadu troškova međumjesnog prijevoza;

c) radnik koji ne stanuje u  mjestu rada , a koristi međumjesni prijevoz ima pravo na naknadu troškova javnog prijevoza samo ako je u mjestu rada takav prijevoz organiziran, pa ga on može koristiti.

 

Radnik koji koristi službeni automobil za dolazak na posao i odlazak s posla nema pravo na naknadu troškova prijevoza, jer mu je poslodavac osigurao i platio prijevoz putem korištenja službenog automobila.

(22/05.) Radnik ima pravo na isplatu stvarnih troškova prijevoza na posao i s posla, budući TKU ne predviđa iznimke ( kao što je promjena prebivališta nakon sklapanja ugovora) u plaćanju troškova prijevoza.

 

ČLANAK 67. - naknada za korištenje privatnog automobila

(45.) Ako je radniku odobreno korištenje privatnog automobila u službene svrhe, nadoknadit će mu se troškovi u visini 30% cijene litre benzina (Euro-super) po prijeđenom kilometru.

(428) Poslodavac koji odobrava korištenje privatnog automobila u službene svrhe dužan je primjenjivati odredbu članka 67. TKU-a i isplaćivati naknadu u visini 30% cijene litre benzina euro super po prijeđenom kilometru.

Ukoliko je ustanova na koju se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor  radniku odobrila korištenje privatnog automobila u službene svrhe pripada naknada u visini 30% cijene litre benzina ( euro-super ) po prijeđenom kilometru.

 

ČLANAK 68. – jubilarna nagrada

Odredbom članka 68. stavka 1. TKU-a, a koji se primjenjuje od 01. siječnja 2002. godine, određeno je da pravo na jubilarnu nagradu ima radnik koji navrši 5, 10 ili 15 godina staža kod istog poslodavca, što podrazumijeva neprekinuti radni staž u javnim službama bez obzira na promjenu poslodavca., Prema tome, pravo na jubilarnu nagradu pripada isključivo onim radnicima koji su ispunili navedeni uvjet, odnosno za ostvarivanje tog prava ne mogu se obuhvatiti godine radnog staža izvan javnih službi. Činjenica što su jubilarne nagrade isplaćivane prema dosadašnjim kriterijima određenim Kolektivnim ugovorom za zdravstvo i zdravstveno osiguranje, ne isključuje pravo onog radnika koji je jubilarnu nagradu ostvario s osnova ukupnog radnog staža da ponovno ne ostvari pravo na jubilarnu nagradu prema utvrđenim kriterijima u TKU.

(549.) Svi radnici imaju pravo na plaćanje prekovremenog rada koji su obavili. Poslodavac je dužan isplatiti prekovremeni rad zajedno s plaćom za mjesec u kojem je taj rad obavljen.

Radniku se isplaćuje jubilarna nagrada pod uvjetima utvrđenim člankom 47. TKU-a. Vrijeme mirovanja radnog odnosa ne smatra se prekidom radnog odnosa,  ali se trajanje mirovanja ne računa u ukupan staž za ostvarivanje prava na isplatu jubilarne nagrade.

(40.) Neprekidnim radom u javnoj službi smatra se i rad u javnoj službi u drugim republikama i autonomnim pokrajinama bivše SFRJ, ostvaren do 08. listopada 1991. godine.

Jubilarne nagrade ugovorene su u neto iznosima, te radnik ostvaruje pravo na iznos određen člankom 68. TKU-a. Ako iznos ili dio iznosa jubilarne nagrade podliježe oporezivanju, porez snosi poslodavac, a ne radnik.

(90.) Radnik koji je sudskom odlukom vraćen na rad, ima pravo na jubilarnu nagradu s time da se u ukupne godine uračunavaju sve godine od dana zaposlenja, neovisno o tome što jedno razdoblje nije stvarno radio. To iz razloga što bi radio da nije bilo nezakonitog otkaza, kojeg je kao takvog ocijenio sud , vrativši ga presudom u radni odnos. 

(23.) Za vrijeme odsluženja vojnog roka, prava i obveze miruju. Vojni rok ne prekida radni staž, ali se vrijeme provedeno u služenju vojnog roka ne ubraja u ukupne godine za ostvarenje prava na jubilarnu nagradu. 

(21.) Radni staž zaposlenika na koje se primjenjuje Zakon o konvalidaciji (NN 104/97) i Uredba o provođenju Zakona o konvalidaciji (NN 51/98) ne smatra se prekidom radnog staža za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu, s time da se razdoblje rada na privremeno okupiranim područjima ne ubraja u ukupan radni staž (slično mirovanju radnog odnosa za vrijeme služenja vojnog roka, mirovanju radnog odnosa do 3. godine djetetova života, neplaćenog dopusta…).

(42/05.) Radni staž koji nije konvalidiran sukladno prethodno navedenim propisima, ne smatra se kontinuiranim radnim stažem za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu.

(53/05.) Pravo na jubilarnu nagradu nije zakonsko pravo, već se isto utvrđuje pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili samim ugovorom o radu. Stoga, ugovorne strane mogu određivati uvjete pod kojima neko pravo, pa tako i pravo na jubilarnu nagradu, pripada nekom zaposleniku, vodeći računa o svrsi jubilarne nagrade.

(370) Rad u neuropsihijatrijskoj bolnici, domu za djecu i omladinu, osnovnoj školi, zajednici mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, SIZ-u zdravstva i zdravstvenog osiguranja radnika, RZ SIZ-ova i USIZ-a zdravstva i zdravstvenog osiguranja Zagreba - smatra se radom u javnim službama jer im se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, odnosno iz fondova, kako je to utvrđeno čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama ( NN 27/01 ). Sukladno tome neprekidni rad u prijašnjim organizacijama, ustanovama i drugim pravnim osobama koje se danas prema navedenoj definiciji smatraju javnim službama, smatra se neprekidnim radom za ostvarenje prava na jubilarnu nagradu iz TKU-a. Rad u dječjem vrtiću ne smatra se radom u javnoj službi jer se ne radi o ustanovi kojoj se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, odnosno iz fondova i na koju se ne odnosi Temeljni kolektivni ugovor.

(195. t.1.) Mirovanje radnog odnosa do navršene treće godine života djeteta može se smatrati neprekinutim radnim stažem.

(341.) Odsluženje vojnog roka ne smatra se prekidom već mirovanjem radnog odnosa, ali se ne uračunava u staž potreban za ostvarenje prava na jubilarnu nagradu.

(350.) Rad kod privatnog poslodavca u zdravstvenoj kućnoj njezi ne smatra se radom u javnoj službi za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu.

(425. t.2.) Prema odredbi članka 31. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04) nepuno radno vrijeme izjednačeno je s punim radnim vremenom ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa. Stoga se za stjecanje prava na jubilarnu nagradu radnicima koji su radili nepuno radno vrijeme, ono izjednačuje s punim radnim vremenom.

(441 t.1)  Pravo na jubilarnu nagradu stječe se za neprekidni rad kod poslodavca, pri čemu se prekid radnog odnosa do 8 dana ( uključujući i osmi dan) , smatra neprekidnim radom. Svaki prekid rada duži od 8 dana prekida kontinuitet rada kod poslodavca koji je potreban za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu.

(441. t.4 )  Volonterski rad odrađen u javnoj službi uračunava se u staž za jubilarnu nagradu ako su ispunjeni i ostali uvjeti.

(535.) Prekid između dva radna odnosa kraći od 8 dana, neovisno je li prekid radni ili neradni dan, za primjenu prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora ne smatra se prekidom, dakle smatra se da se radi o neprekinutom stažu.

 

ČLANAK 69. – pravo na dar prigodom dana Svetog Nikole

(41.) Pravo na dar prigodom dana Svetog Nikole imaju radnici – roditelji čije dijete na dan 6.prosinca (dan Svetog Nikole) nema navršenih 15 godina i koja na taj dan navršavaju 15 godina (na dan Svetog Nikole slave 15. rođendan). Dakle, roditelji djece koja su 15 godina navršila do 5. prosinca (uključujući i taj dan) nemaju pravo na dar.

Pravo na dar za djecu ima svaki radnik koji ima ugovor o radu bilo na određeno vrijeme bilo na neodređeno vrijeme, te isto tako neovisno o tome radi li s punim, nepunim ili skraćenim radnim vremenom, ako je na dan dospjelosti dara za djecu, tj. 6.prosinca u radnom odnosu kod poslodavca. Dakle, ukupno trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme nije nikakav uvjet za pripadanje prava na dar za djecu.

(303.) Na dar za djecu ima pravo svako dijete, bez obzira na to koji roditelj ostvaruje pravo na poreznu olakšicu za dijete, pod uvjetom da oba roditelja nisu zaposlena u javnoj službi.

Iako neplaćeni dopust nije prekid radnog odnosa, za njegovo vrijeme sva prava iz radnog odnosa miruju, pa prema tome, radnica ne može dobiti niti dar za djecu, kao niti bilo koje drugo pravo koje proizlazi iz tekućeg rada. Pri tome napominjemo da je za pravo na dar za djecu ključno radi li radnik kod poslodavca na dan dospijeća dara za djecu, tj. 6. prosinca, ili ne.

(328 t.1) Radnica koja koristi pravo na mirovanje radnog odnosa iz čl. 62. Zakona o radu, ne ostvaruje pravo na naknadu za dar za djecu prigodom Sv. Nikole.

(376) Radnik koji radi u javnoj ustanovi na koju se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor ima pravo na dar za djecu neovisno o tome da li mu supružnik tj. drugi roditelj djeteta radi u državnoj službi. Tako je izričito riješeno člankom 7. Dodatka II. TKU-a.

Ističemo da radnici u javnim službama imaju pravo na dar za djecu na osnovu prava određenog Temeljnim kolektivnim ugovorom, a državni službenici na osnovu svojeg kolektivnog ugovora koji se primjenjuje na državne službenika. Pri tome napominjemo da se uopće ne radi o istome poslodavcu, jer Republika Hrvatska nije poslodavac zaposlenima u javnim službama, nego su poslodavci javne ustanove. Republika Hrvatska je osnivač javnih ustanova i sredstvodavac putem državnog proračuna, te ovlaštenik za sklapanje kolektivnog ugovora za javne službe temeljem Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01), ali nipošto poslodavac.

 

ČLANAK 70. – pravo na božićnicu

(359. t.1) Za vrijeme neplaćenog dopusta ili neke druge okolnosti uslijed koje radni odnos miruje, radnik nema pravo na isplatu božićnice, kao niti bilo kojeg prava koje proizlazi iz tekućeg rada. Pri tome, ključno je za isplatu radi li radnik kod poslodavca na dan dospijeća božićnice tj. 24. prosinca, ili ne.

(304) Na božićnicu imaju pravo svi radnici koji su na dan dospijeća božićnice (24. prosinca ) u radnom odnosu ( svi koji rade na određeno vrijeme, koji su na probnom radu, bolovanju, porodnom dopustu i sl. ), osim onih kojima radni odnos iz bilo kojeg razloga miruje.

 

ČLANAK 75. – predstavnici zaposleničkih vijeća odnosno sindikata u upravnim vijećima

(16.) Predstavnik radnika u upravnom tijelu ustanove ima pravo ravnopravno sudjelovati u radu bez prava odlučivanja.

(360.) Temeljem članka 75. TKU-a  i članka 53. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, u upravnom vijeću zdravstvene ustanove trebaju biti dva predstavnika radničkog vijeća, jedan s pravom glasa, a jedan bez prava glasa. To stoga što se odredba članka 75. TKU primjenjuje neovisno o primjeni članka 53. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

(302. t.2.) Činjenica što je člankom 53.  Zakona o zdravstvenoj zaštiti ( NN br. 121/03 ) propisana obveza imenovanja jednog predstavnika radnika za punopravnog člana upravnog vijeća, ne može utjecati na pravo radnika iz članka 75.TKU-a da odrede predstavnika radnika u upravnom vijeću bez prava glasa. Stoga poslodavac ne može svojom odlukom uskratiti pravo predstavniku radnika iz članka 75. TKU-a da sudjeluje u radu upravnog vijeća bez prava glasa.

(302. t.3.) Predstavnik radnika u upravnom vijeću  poslodavca bez prava glasa ne mora biti radnik zaposlen kod tog poslodavca.

(93.) Predstavnik radnika - član upravnog vijeća-  bez prava glasa nema pravo na naknadu za rad u upravnom vijeću.

(397.) Predstavnik radnika u upravnom vijeću imenovan u skladu s člankom 75. Temeljnog kolektivnog ugovora sudjeluje ravnopravno u radu upravnog vijeća ali bez prava glasa. To znači da takav predstavnik može o svemu iznositi svoje stavove, postavljati pitanja i dr. ali ne može glasovati. Dakle, radnik može i treba sudjelovati i prilikom odlučivanja o izboru ravnatelja. Predstavnik radnika pri tome može slobodno iznositi sve stavove koje želi, i nikakva mu se tu ograničenja ne mogu postaviti. Pitanje - jesu li iznesena stajališta ujedno stajališta sindikalne podružnice, svih radnika ili osobni stavovi predstavnika, pitanje je isključivo odnosa radničkog predstavnika i sindikata koji ga je imenovao, a nipošto ne pravo ravnatelja ili upravnog vijeća. Svako ograničenje predstavnika radnika u upravnom vijeću u smislu reduciranja stajališta koje može iznositi, bilo bi protivno svrsi zašto je odredbom Kolektivnog ugovora predstavnik radnika i uključen u upravnom vijeću te protivno demokratskom djelovanju.

(435.) Predstavnik radnika u upravnom vijeću bez prava glasa, iz članka 75. Temeljnog kolektivnog ugovora, nema nikakve veze s punopravnim predstavnikom radnika u nadzorom odboru odnosno upravnom vijeću iz članka 158.a Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04). Odredbe članka 158.a Zakona o radu koje se odnose na punopravnog predstavnika radnika u nadzornom odboru odnosno upravnom vijeću ustanove, ne odnose se na imenovanje predstavnika radnika bez prava glasa iz članka 75. Temeljnog kolektivnog ugovora. Predstavnika radnika u upravnom vijeću ustanove bez prava glasa iz članka 75. Temeljnog kolektivnog ugovora, u skladu s odredbom st. 2. toga članka imenuje radničko vijeće, a ako radničko vijeće nije utemeljeno, u skladu s odredbom st. 3. istoga članka imenuje ga sindikat. Prema tome nisu potrebni nikakvi izbori, jer je navedenom odredbom jasno i izričito propisano da ga imenuje sindikat. Koje tijelo sindikata će izvršiti imenovanje isključivo je pravo sindikata i njihove organizacije. Prema tome moguće je da predstavnika u upravnom vijeću bez prava glasa imenuje sindikalno povjereništvo. Upravno vijeće i ravnatelj dužni su prihvatiti predstavnika u upravnom vijeću bez prava glasa, imenovanog od strane sindikata, uključujući i onoga koji je imenovan od strane sindikalnog povjereništva.

(462.)  Odredbom članka 75. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine 127/02, 33/03, 128/03) utvrđeno je pravo zaposlenika da imaju jednog predstavnika u upravnom vijeću ustanove, a bez prava glasa. Takvog predstavnika zaposlenika prema članku 75. TKU-a imenuje radničko vijeće, a ako radničkog vijeća nema, imenuje ga sindikat. Ovaj predstavnik radnika, imenovan na osnovu odredbe TKU-a, nema veze s predstavnikom radnika iz članka 158.a Zakona o radu ( Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 ). Predstavnik radnika iz članka 158. a Zakona o radu je punopravni član s pravom glasa.

Prema tome, ako je predstavnik zaposlenika imenovan u skladu s Temeljnim kolektivnim ugovorom, Upravno vijeće ga je dužno prihvatiti, neovisno o postojanju ili nepostojanju punopravnog člana imenovanog u skladu sa člankom 158.a. Zakona o radu.

Prema odredbi članka 75. Temeljnog kolektivnog ugovora, u Upravnom vijeću sudjeluje samo jedan, a ne dva ili više predstavnika zaposlenika. Dva ili više predstavnika mogla bi sudjelovati ako je tako utvrđeno Statutom ustanove ili ako bi tako posebno odlučilo Upravno vijeće. Dakle, potrebno je imenovati jednog predstavnika koji će obnašati prava iz članka 75. Temeljnog kolektivnog ugovora. Također točno je da predstavnik zaposlenika iz članka 75. Temeljnog kolektivnog ugovora ne mora nužno biti član sindikata. No, o tome isključivo odlučuje radničko vijeće, ili sindikat kada radničko vijeće nije utemeljeno. Dakle, Upravno vijeće niti poslodavac ne mogu kod toga postavljati nikakve uvjete.

Što se tiče zahtjeva Upravnog vijeća da sindikati moraju dostaviti popis svojih članova s naznakom koji su stručni radnici, za tako što nema nikakvog osnova u Temeljnom kolektivnom ugovoru, pa sindikat nije dužan Upravnom vijeću dostaviti popis svojih članova.

 

ČLANAK 79. – zaštita sindikalnog povjerenika

Zamjenik sindikalnog povjerenika ne uživa neposredno zaštitu predviđenu za sindikalnog povjerenika samo činjenicom što je zamjenik povjerenika.

Međutim, prema odredbi članka 79. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora zaštitu može uživati više sindikalnih povjerenika, pri čemu se njihov broj određuje prema broju članova sindikata ako je u ustanovi izabrano radničko vijeće, a prema ukupnom broj zaposlenih ako radničko vijeće nije osnovano. S obzirom da na taj način više sindikalnih povjerenika uživa zaštitu (3, 5, 7 itd. zavisno od veličine ustanove odnosno broja članova sindikata), to zamjenik povjerenika može uživati zaštitu ako je prema odluci sindikata uključen u broj povjerenika koji uživaju zaštitu.

 

NAPOMENA : broj u zagradi označava redni broj zaključka Komisije

 

 

Preuzeto sa web-a MINGORP-a

Objavljeno: 25.03.2006.g.