

Pravo na korištenje plaćenog i neplaćenog dopusta
12-10-2011Osim prava radnika na korištenje rodiljnog dopusta, Zakon o radu predviđa i druge okolnosti koje radniku omogućavanju korištenje plaćenog dopusta. Tijekom jedne kalendarske godine radnik ima pravo na plaćeni dopust do ukupno najviše sedam radnih dana za važne osobne potrebe, kao što je sklapanje braka, porod supruge, teža bolest ili smrt člana uže obitelji. Pod članom uže obitelji smatraju se: suprug, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supruzi, braća i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, posvajatelj i osoba koju je radnik dužan po zakonu uzdržavati, te osoba koja s radnikom živi u izvanbračnoj zajednici. Radnik također ima pravo i na plaćeni dopust za vrijeme stručnog ili općega školovanja, osposobljavanja ili usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Razdoblje plaćenoga dopusta smatra se vremenom provedenim na radu. Radnici – dobrovoljni davatelji krvi, ostvaruju pravo na jedan slobodan dan radi dobrovoljnog darivanja krvi, a koristit će ga tijekom kalendarske godine, sukladno radnim obvezama. Osim plaćenog dopusta, Zakon o radu predviđa dva oblika neplaćenog dopusta:
a) mirovanje radnoga odnosa do tri godine djetetova života
Korisnik ovog oblika dopusta također može, ako želi, uplaćivati staž za sebe Zavodu za mirovinsko osiguranje. Za uplaćivanje staža obratite se službeniku u područnom uredu HZMO-a.
b) neplaćeni dopust iz članka 58. Zakona o radu Poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Za vrijeme ovog dopusta načini ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje vrijede kao i kod prava na mirovanja radnog odnosa do tri godine djetetova života.
Korisnici bilo kojeg oblika neplaćenog dopusta se ne javljaju na Zavod za zapošljavanje, oni nisu nezaposleni u smislu u kojem Zavod za zapošljavanje evidentira nezaposlene osobe i priznaje im određena prava. Najvažnija razlika između ova dva navedena oblika neplaćenog dopusta je da je mirovanje radnoga odnosa do tri godine djetetova života pravo radnika, što znači da se ovom obliku dopusta poslodavac ne smije usprotiviti. Onemogućavanje radnika da se koristi ovim dopustom spada u najteže prekršaje poslodavca i predviđene se visoke kazne za poslodavce, čak do 100.000,00 kuna (članak 248. stavak 1. podstavak 32., stavak 2.,3. i 4 Zakona o radu). Neplaćeni dopust po članku 58. po ZOR-u poslodavac može odobriti, ali i ne mora. Mogućnost korištenja, kao i trajanje ovog dopusta može se urediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili nekom drugom odlukom. U tom slučaju poslodavac je obvezan omogućiti korištenje ovog neplaćenog dopusta u dogovorenom trajanju.
Pripremila: Ivana Š.
|