Povijest borbe protiv beskrupuloznog marketinga adaptiranog mlijeka

12-10-2011

Početkom prošlog stoljeća, gotovo svaka majka je dojila svoje dijete. To je činila ne samo zato što drugih alternativa nije bilo, već zato što je "znala" da je njezino mlijeko najbolja prehrana za dijete i razvoj njegova imuniteta protiv bolesti koje su ga okruživale. U međuvremenu je to intuitivno "znanje" i potvrđeno kroz mnoge znanstvene studije koje su se bavile temom dojenja.

Kako onda objasniti činjenicu da je danas u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, broj žena koje doje svoju djecu razočaravajuće malen? Teško je povjerovati da bi uzrok tome mogla biti činjenica da se majke danas ne brinu za dobrobit svoje djece kao što su se brinule majke u prošlosti. Dakle, "nešto" ili "netko" uspješno uvjerava majke da isključivo dojenje nije ono čemu bi one trebale težiti.
U pokušajima da započnu i/ili nastave sa dojenjem, majke nailaze na mnoge prepreke:

• apatiju liječnika i loše informacije,
• nedovoljnu prenatalnu edukaciju,
• bolničku praksu koja ometa dojenje,
• neprimjerene prekide dojenja zbog stanja koja u svojoj biti ne zahtijevaju prekid dojenja,
• nedovoljnu njegu i posjete poslije poroda,
• rani povratak na posao,
• nedostatak široke društvene podrške,
• medijski prikaz hranjenja na bočicu kao nečeg – uobičajenog,
• komercijalnu promociju adaptiranog mlijeka kroz distribuciju u bolnicama, kupone za besplatne i jeftine primjerke, te reklame u medijima.

Bez obzira što niti ostali razlozi nisu zanemarivi (dapače, Svjetska zdravstvena organizacija i mnoge vlade prepoznale su njihovu značajnost, te pod utjecajem međunarodnih deklaracija kao što je Innocenti deklaracija, provode promjene kako bi se ti razlozi uklonili) - ovaj posljednji razlog – komercijalna promocija adaptiranog mlijeka najveći je uzrok poražavajućih statistika u dojenju, a djelomično je uzrok i ostalim gore nabrojanim razlozima.

Proizvođač adaptiranog mlijeka za dojenčad - Nestlé, tvrdi da je njegov osnivač 1867. godine prvi na svijetu izumio umjetnu dojenačku hranu. Do 1873. godine, 500 tisuća Nestlé Milk Food kutija prodano je u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, Argentini, Meksiku te Nizozemskoj i Istočnoj Indiji. Tržište se širilo pa su i ostale kompanije ugledale svoju priliku.

Godine 1998. procijenjena je godišnja prodaja mlijeka za djecu bila teška oko 8 milijardi američkih dolara.

U pokušaju da maksimizira svoj profit, industrija adaptiranog mlijeka koristi sve što joj pri tome može pomoći:

• dijeli besplatne ili jeftine primjerke jer zna da proizvodnja mlijeka radi na principu ponude i potražnje. Tako će makar i jedan obrok adaptiranog mlijeka na kojeg uspije nagovoriti majku, još više poremetiti njezinu proizvodnju i zbuniti dijete te znatno povećati šansu da od iste majke stvore kupca koji doprinosi njihovom profitu.
• u bolnice šalje "savjetnike za majke" koji, pod krinkom "autoriteta i brige za majke i bebe", dijele savjete koji potkopavaju majčinu želju, volju i mogućnost da uspješno doji svoje dijete.
• šalje pamflete i besplatne primjerke zdravstvenim ustanovama u svrhu "edukacije o zdravoj prehrani" te uključuje liječnike, medicinske i patronažne sestre u svoju propagandu adaptiranog mlijeka, čime daje prikaz umjetnog mlijeka kao nečega čije je korištenje zdravstveno opravdano i, ponekad, poželjno.
• otvara telefonske linije za "pomoć" i "roditeljske klubove".

Sedamdesetih godina dolazi do spoznaje u zdravstvenim i društvenim krugovima o razarajućem učinku kojeg taj beskrupulozni način promocije adaptiranog mlijeka, od strane proizvođača, ima na ukupan broj dojene djece. Mnoge organizacije i udruge ustaju protiv promotivne prakse proizvođača.
U Americi 1977. godine započinje bojkot Nestléa kao protest protiv neetičke promocije njihovih proizvoda. Bojkot se od tada širi zapadnim svijetom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i UNICEF domaćini su međunarodnog sastanka o prehrani dojenčadi i male djece. Sastanak uključuje predstavnike vlada, zdravstvenih organizacija, kompanija i njihovih udruženja te poziva na izradu međunarodnog pravilnika o marketingu kao i akcije na drugim poljima kako bi se poboljšale prehrambene navike dojenčadi i male djece. Na tom sastanku donose se preporuke o promociji i prodaji mlijeka za bebe. Od šest sudionika sastanka osniva se International Baby Food Action Network - IBFAN. IBFAN počinje rasti pridobivanjem i stvaranjem drugih grupa.

Nestlé odbija pratiti preporuke sa sastanka. Preporuke službeno usvaja Svjetska zdravstvena skupština (WHA) i upućuje WHO i UNICEF da pripreme pravilnik koji bi regulirao marketing mlijeka za bebe. Oni to i čine, te WHA proglašava 1981. godine rezoluciju koja uključuje Međunarodni pravilnik o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko.

Nakon izglasavanja Pravilnika, IBFAN započinje kampanju za njegovu provedbu. Ta kampanja sadrži, od svog početka do danas, mnoge akcije. One uključuju, između ostalih, bojkot proizvođača adaptiranog mlijeka (Nestléa, Wyetha, Bristol Myersa i Abbott-Rossa) koji nastavljaju osporavati i kršiti Pravilnik, izdavanje izvještaja o kršenju pravila te vodiča kroz Međunarodni pravilnik za zdravstvene radnike i zbirku znanstvene literature na temu dojenja. IBFAN formira Centar za dokumentaciju o Pravilniku (ICDC) u Penangu (Malezija), pokreće radionice o Međunarodnom pravilniku u Africi te zajedno sa ICDC organizira obuku za promatrače provedbe Pravilnika. On sudjeluje u diskusijama, pregovorima i sudskim tužbama nasuprot proizvođačima mlijeka za bebe.

IBFAN inicijalizira, udružuje se i surađuje sa mnogim grupama i mrežama širom svijeta koje djeluju na promociji dojenja. Uz pomoć tih inicijativa u posljednjih 25 godina došlo je do znatnih promjena. U tom razdoblju IBFAN je narastao sa 6 na više od 150 grupa u preko 90 zemalja, a s ponosom ističemo da je, od rujna 2004. g., i RODA postala dio ove velike obitelji. Dvadeset zemalja implementiralo je Pravilnik u cijelosti ili gotovo sve njegove odredbe, a još ih je 27 u svoje zakone ugradilo mnoge od njih.

Hrvatska nažalost nije među njima. Davne 1999. godine donesen je nacrt prijedloga zakona kojim bi Hrvatska konačno ugradila u zakonodavstvo ono na što se obvezala, potpisujući rezoluciju WHO 1981. godine i Međunarodni pravilnik o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko, međutim nije nikad prošao saborsku proceduru.

Zato u Udruzi nastojimo svojim istupima u javnosti, otvorenim pismima i tribinama skrenuti pažnju javnosti i vlasti na ovaj problem.

 

Pripremila: Rodina ekipa za praćenje kršenja Međunarodnog pravilnika o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko

Objavljeno: 25. srpnja 2006.