12-10-2011
Prošlo je gotovo pola milijuna godina kako ljudska rasa doji. Tek u proteklih 60 godina, počeli smo hraniti našu djecu visoko prerađenom i prilagođenom hranom – dojenačkom "formulom". Posljedice za zdravlje: udvostručen rizik smrtnosti u prvih šest tjedana života, upeterostručen rizik dobivanja gastroenteritisa, udvostručen rizik razvijanja dermatitisa i dijabetesa i osam puta veći rizik razvijanja karcinoma limfnog sustava - zapanjujuće su. I dok proizvođači dojenačke formule u Ujedinjenom Kraljevstvu troše negdje oko 20 £ po bebi za promidžbu dječjeg "junk fooda", u usporedbi sa ništavnih 14 penija po bebi koje troši vlada na promicanje dojenja, postoji li ikakva nada da se izmijeni trend o kojem piše Pat Thomas i koji otkriva svijet predatorskih proizvođača dojenačke formule, nemarne zdravstvene djelatnike i bezosjećajnu javnost, koji su se svi urotili kako bi bebe držali dalje od dojke, a bliže bočici.
Datum:01/04/2006
Autor: Pat Thomas
Svi sisavci proizvode mlijeko za svoju mladunčad i ljudska rasa je prehranjivala svoje bebe na prsima barem 400.000 godina. Stoljećima je postojala praksa da, ukoliko žena nije mogla dojiti svoje dijete, druga dojeća žena ili profesionalna dojilja to čini umjesto nje. Tek smo u posljednjih šezdesetak godina odbacili naš instinkt sisavaca i umjesto njega prigrlili kulturu hranjenja na bočicu koja ne samo da ohrabruje majke da svojoj djeci daju visoko prerađenu dojenačku hranu, već i da vjeruju da je ista dobra, ako ne i bolja zamjena za majčino mlijeko.
Dojenačke formule nikada nisu bile zamišljene za široku uporabu kao što je to danas slučaj. One su osmišljene krajem 19. stoljeća kako bi osigurale potrebnu hranu za nahočad i siročad koja bi, u suprotnom, bila gladna. U ovom kontekstu – gdje druga hrana nije bila dostupna, formula je spašavala živote.
No, kako je vrijeme prolazilo, a s njim je i predmet ljudske ishrane općenito, a posebice ishrane dojenčeta, postajao znanstveniji, započelo se s prodajom nadomjestaka za majčino mlijeko široj javnosti, kao tehnološkog poboljšanja u odnosu na majčino mlijeko.
"Ukoliko bi bilo tko zapitao 'koju dojenačku formulu bi trebalo koristiti' ili 'koja je po okusu i sastavu najbliža majčinom mlijeku?', odgovor bi bio 'nitko ne zna', zato što ne postoji niti jedan objektivan izvor takve informacije", kaže Mary Smale, koja radi kao savjetnica za dojenje pri National Childbirth Trust-u (NCT) već 28 godina. "Samo proizvođači znaju što se nalazi u njihovom proizvodu, no oni to ne govore. Oni će reklamirati posebno "zdrave" sastojke kao što su oligosaharidi, masne kiseline dugog lanca ili, donedavno, beta karoten, ali vam zapravo nikada neće reći što čini osnovu njihovog proizvoda i koje je porijeklo sastojaka."
Obično se naučnici koji stvaraju dojenačku formulu, pozivaju na poznate sastojke iz majčinog mlijeka. No, do današnjeg dana ne postoji "formula" za pravljenje formule. Zapravo, proces proizvodnje dojenačke formule je od prvog dana bio proces pokušaja i greški.
U okviru razumnih granica, proizvođači mogu staviti bilo što u dojenačku formulu. Zapravo, recept za određeni proizvod može varirati od serije do serije, shodno cijeni i dostupnosti sastojaka. I dok mi pretpostavljamo da su proizvođači dojenačke formule podložni strogoj kontroli, od njih se ne zahtijeva transparentnost. Oni ne moraju, na primjer, registrirati specifične sastojke bilo koje serije ili vrste formule određenom autoritetu ili državnom uredu.
Osnova većine komercijalnih dojenačkih formula je kravlje mlijeko. No, prije nego što beba može unijeti kravlje mlijeko u obliku dojenačke formule, ono mora biti značajno izmijenjeno. Potrebno je smanjiti sadržaj bjelančevina i minerala, a povećati sadržaj ugljikohidrata, obično dodavanjem šećera. Mliječna mast koju ljudsko tijelo (a posebice tijelo s nezrelim probavnim sustavom) ne apsorbira tako jednostavno, uklanja se i zamjenjuje s biljnim, životinjskim i mineralnim masnoćama.
Dodaju se vitamini i aditivi, ali ne uvijek u obliku koji je najlakši za probavu. (Ovo znači da su tvrdnje da je dojenačka formula "nutricionistički kompletna" točne, ali samo u najgrubljem smislu, zato što su nutricionistički inferiornom proizvodu u potpunosti dodani vitamini i minerali.) 
Većina dojenačkih formula je previše zaslađena. Iako većina dojenačkih formula ne sadrži šećer u obliku saharoze, one sadrže visoke razine drugih vrsta šećera kao što je laktoza (mliječni šećer), fruktoza (voćni šećer), glukoza (također poznata kao dekstroza, jednostavan šećer koji se nalazi u biljkama) i maltodekstroza (slad). Zbog rupe u zakonu, dojenačke formule moguće je reklamirati kao proizvode koji ne sadrže šećer.
Dojenačka formula može, također, sadržavati nenamjerne tvari koje onečišćuju i mogu biti unesene tijekom proizvodnje. Neke od njih mogu sadržavati tragove genetski izmijenjene soje i kukuruza.
Bakterija Salmonella i aflatokisni – snažni, toksični, kancerogeni, mutageni, imunosupresivni agenti koje proizvodi jedna vrsta Aspergilus gljivice, redovno se pronalaze u komercijalnim dojenačkim formulama, kao i Enterobakterija sakazakii - uništavajući patogeni uzročnik koji se prenosi hranom i koji može uzrokovati sepsu (prekomjerna bakterijska infekcija krvnog toka), meningitis (upala moždane ovojnice) i nekrotizirajući enterokolitis (ozbiljna infekcija i upala tankog i debelog crijeva) u novorođenčadi..
Prilikom pakiranja dojenačke formule moguće je da dođe do onečišćenja iste česticama slomljenog stakla i metala, kao i industrijskim kemikalijama poput ftalata i bisfenola A (oba su kancerogeni) i, od nedavno, sastojkom koji se koristi pri pakiranju, izopropil tioksantonom (ITX), još jednim od mogućih kancerogena.
Dojenačke formule mogu također sadržavati prekomjerne razine otrova ili teških metala, uključujući i aluminij, mangan, kadmij i olovo.
Dojenačke formule na bazi soje posebno su zabrinjavajuće, zbog toga što sadrže visoke razine estrogena dobivenog iz biljaka (fitoestrogen). Zapravo, koncentracija fitoestrogena pronađena u krvi dojenčadi koja su hranjena dojenačkom formulom na bazi soje, može biti od 13.000 do 22.000 puta veća od koncentracije prirodnog estrogena. Estrogen u količinama većima od onih koje se normalno mogu naći u tijelu, može uzrokovati rak.
Ubijanje beba
Godinama se vjerovalo da su rizici od obolijevanja i smrtnosti uslijed hranjenja bočicom bili isključivo vezani za djecu u zemljama u razvoju, gdje je prisutna velika nestašica čiste vode koja je potrebna za pripravu dojenačke formule i gdje siromašne majke razrjeđuju formulu kako bi duže potrajala, na taj način riskirajući da dijete dobije jednu od bolesti koje se prenose vodom, dijareju ili koleru ili da bude neuhranjeno. No, noviji podaci sa Zapada jasno pokazuju da se čak i bebe u društvima visokog standarda razbolijevaju ili umiru zbog preuranjene prehrane dojenačkom formulom. Upravo zbog toga što dojenačka formula nije nutricionistički cjelovita, zato što ne sadrži svojstva za poticaj imunog sustava koja se inače nalaze u majčinom mlijeku i zato što ju konzumiraju bebe čije su nutricionističke potrebe velike i stalno se mijenjaju, učinci za zdravlje svakodnevne prehrane dojenačkom formulom mogu biti, kratkoročno i dugoročno gledano, razarajući.
U usporedbi s dojenim bebama, bebe hranjene na bočicu dojenačkom formulom dva su puta više izložene riziku smrti od bilo kojeg uzroka u prvih šest tjedana života. Posebice, hranjenje na bočicu značajno povećava rizik od SIDS-a (iznenadni sindrom dojenačke smrti), od dva do pet puta. Kod tako hranjenih beba, na primjer, postoji pet puta veći rizik da će one završiti u bolnici zbog gastroenteritisa.
Čak i u razvijenim zemljama, dijareja je dva puta prisutnija u beba koje se hrane na bočicu nego kod dojenih beba. Takve bebe imaju dva puta veću mogućnost (20% u odnosu na 10%) da dobiju upalu srednjeg uha, dva puta veću mogućnost dobivanja ekcema, ukoliko u obitelji postoji povijest atopijskih bolesti i pet puta veću mogućnost razvoja infekcije urinarnog trakta.
U prvih šest mjeseci života, bebe hranjene na bočicu su od šest do deset puta podložnije razvijanju nekrotizirajućeg enterokolitisa – ozbiljne infekcije crijeva, uslijed koje dolazi do odumiranja crijevnog tkiva, a ta brojka se povećava i do 30 puta nakon navršenih šest mjeseci.
Postoje i ozbiljnije bolesti koje se dovode u vezu s prehranom na bočicu. U usporedbi sa dojenčadi koja je isključivo dojena samo tri ili četiri mjeseca, beba koja pije dojenačku formulu ima dva puta veću mogućnost razvoja mladenačkog dijabetesa (tip 1) i, zbog toga, morati koristiti inzulin. Postoji, također, peterostruki do osmostruki rizik razvijanja limfoma kod djece mlađe od 15 godina, a koja su hranjena dojenačkom formulom ili su dojena manje od šest mjeseci.
Istraživanja su pokazala da, kasnije u životu, bebe koje su hranjene na bočicu, imaju tendenciju razvijanja raznih stanja, kao što su upalna bolest crijeva u djece, multipla skleroza, poremećaj u rastu zuba, koronarna srčana bolest, šećerna bolest, pojačana aktivnost, autoimuna bolest štitne žlijezde i celijakalija.
Zbog svih ovih navedenih razloga, dojenačka formula se ne može smatrati niti drugim po redu najboljim izborom u usporedbi s majčinim mlijekom. Zvanično je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navela dojenačku formulu kao posljednji izbor za prehranu dojenčadi; na prvom mjestu se nalazi majčino mlijeko, tj. dojenje, na drugom mjestu je izdojeno majčino mlijeko koje se dojenčetu daje putem bočice ili čaše, na trećem mjestu se nalazi izdojeno mlijeko iz banke mlijeka ili od druge dojilje i, na kraju, na četvrtom mjestu je dojenačka formula.
Usprkos tome, dojene bebe postaju ugrožena vrsta. U Ujedinjenom Kraljevstvu stopa dojenih beba je katastrofalno niska i takva je već desetljećima. Trenutni pokazatelji navode da samo 62% žena u Velikoj Britaniji pokuša dojiti (obično dok su još u bolnici). Šest tjedana nakon poroda, samo 42% žena doji. A četiri mjeseca kasnije, samo 29% žena još uvijek doji, dok ta brojka dodatno pada s navršenih šest mjeseci i iznosi 22%.
Ovi pokazatelji mogli bi potjecati iz bilo koje razvijene zemlje u svijetu i oni, potrebno je naglasiti, zapravo ne odražavaju ideal "isključivog" dojenja. Umjesto toga, puno suvremenih majki upražnjava miješanu prehranu – kombinira dojenje s nadomjescima za majčino mlijeko i drugom dohranom. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da, diljem svijeta, tek 35 % dojenčadi dobije majčino mlijeko do četvrtog mjeseca i procjenjuje se, iako nitko zasigurno ne može tvrditi, s obzirom da su istraživanja o isključivom dojenju rijetka i nepotpuna, da je samo 1% dojenčadi isključivo dojeno prvih šest mjeseci.
Mlađe žene posebice rijetko doje, dok preko 40 % majki mlađih od 24 godine nikada ni ne pokuša dojiti. Ipak, najveći jaz je društveno-ekonomski. Vjerojatnost da će žene koje žive u domaćinstvima s niskim prihodom i koje nemaju osnovnog obrazovanja dojiti, jako su male, iako bi to moglo biti od ogromne koristi za zdravlje djeteta.
Kod djece iz socijalno zapostavljenih obitelji, isključivo dojenje u prvih šest mjeseci bi moglo, na neki način, izbrisati nejednakosti glede zdravlja između one djece koja su rođena u siromašnim i djece koja su rođena u bogatim obiteljima. U biti, dojenje izvodi dojenčad iz siromaštva tih prvih presudnih šest mjeseci i daje im pristojan početak u životu.
U nastavku ovog teksta pročitajte:
Pa, zašto žene ne doje?
Objavljeno: 3. kolovoza 2006.
Prevela: JasminaF
Izvor: The Ecologist
Napomena:
Članak je prvi put objavljen u izdanju časopisa The Ecologist, travanj 2006, volume 36, broj 3 www.theecologist.org
