Porod u zemlji Utopija-prvi dio

12-10-2011

siječanj, 2031.

Kao što je svima poznato, naša zemlja – Utopija – je neovisno područje. Unatoč visokom stupnju razvoja znanosti i tehnologije, održali smo, čak i dodatno razvili, naše osnovne kulturalne karakteristike. Konkretno, razvili smo kapacitet za izradu nerealističnih projekata i za nadilaženje ograničenja političke ispravnosti. To ćemo ilustrirati detaljima povijesti poroda u našoj zemlji Utopiji.

U 2010. su dvije lokalne poznate osobe rodile carskim rezom nakon čega je porod postao jedna od glavnih tema rasprave u medijima. Svima je postalo jasno da je stopa carskog reza iz godine u godinu sve veća. Prevladavajuće mišljenje bilo je u skladu s autoritarnim smjernicama Utopijske Zdravstvene Organizacije (Utopian Health Organization – UHO). Kako bi razmotrili ovu nečuvenu situaciju, vodstvo UHO-a odlučilo je organizirati multidisciplinarni sastanak.

Prvi je riječ imao statističar. Izložio je vrlo impresivne grafičke prikaze, počevši od 1950., kad je tehnika niskog reza zamijenila klasičnu tehniku carskog reza. Prema njegovim predviđanjima, činilo se vrlo vjerojatno da će nakon 2020. carski rez biti uobičajeni način rađanja.

Poznati opstetričar se osjećao dužnim dati svoj komentar iznesenih podataka. Pozvao je sudionike da obrate pažnju na pozitivne aspekte ovog novog fenomena. Objasnio je da je carski rez postao laka, brza i sigurna operacija. Bio je uvjeren da će u bliskoj budućnosti većina žena radije izabrati takav način rađanja kako bi izbjegle rizike koje nosi porod vaginalnim putem.

Kako bi potkrijepio svoje stajalište, izložio je rezultate kanadske studije objavljene 2007. koja je obuhvaćala više od 46000 slučajeva elektivnih carskog reza kod položaja bebe na zadak, s 39 tjedana trudnoće. U toj studiji nije zabilježena nijedna smrt rodilje. Isto tako u američkoj studiji, objavljenoj 2009. o 24000 slučaja ponovljenog carskog reza sa samo jednom novorođenačkom smrti. Objasnio je da je u mnogim situacijama elektivni carski rez prije prirodnog početka poroda daleko najsigurniji način poroda. Dok je iznosio zaključak kako je «nemoguće zaustaviti napredak», nešto u govoru tijela prisutne primalje govorilo je da postoji nešto što porodničar nije razumio.

Vrlo jasna i vješta govornica, predsjednica BWL («Association for Birth With Love» - Udruženje za porod s ljubavlju) je odmah reagirala na zaključak porodničara. Prvo mu je postavila pitanje koje je kriterije koristio pri procjeni sigurnosti carskog reza. On je, naravno, spomenuo samo stopu mortaliteta/morbiditeta majki i novorođenčadi. Tada je predsjednica BWL objasnila da je takva limitirana lista kriterija uspostavljena davno, prije 21. stoljeća i da razne razvijene znanstvene discipline predlažu novu listu kriterija za procjenu opstetričke i primaljske prakse.

To je bila prekretnica ovog povijesnog multidisciplinarnog susreta.

Profesor hormonologije se nadovezao na ovaj snažan i uvjerljiv komentar. Pozivajući se na sakupljene podatke o utjecaju hormona uključenih u porod na ponašanje, s lakoćom je naveo slušateljstvo da primjete kako su žene, ne bi li imale potomstvo, programirane izlučiti pravi «koktel hormona ljubavi». Razjasnio je kako u satu nakon poroda, majčini i djetetovi hormoni koji se luče tijekom poroda, još nisu eliminirani i svaki od njih ima specifičnu ulogu u interakciji majke i novorođenčeta. Drugim riječima, dodao je, zahvaljujući uvidu u hormonsku sliku, sad je moguće objasniti koncept «kritičnih perioda» koji su uveli bihevioralni znanstvenici koji su još sredinom 20. stoljeća opazili da kod svih sisavaca postoji kratkotrajni vremenski period neposredno nakon rođenja koji se više nikad u životu neće ponoviti, a ključan je za razvoj povezanosti majke i djeteta. Usudio se zaključiti da, kombinirajući izložene podatke s bezbrojnim epidemiološkim istraživanjima o cjeloživotnim posljedicama načina rođenja, jasno je da se kapacitet za ljubav u velikoj mjeri razvija u perinatalnom periodu. Opstetričar je zurio u njega.

Nakon takvog zaključka profesora hormonologije, voditelj odjela za epidemiologiju pri UHO nije mogao šutjeti.Tog je epidemiologa posebno zanimalo «Istraživanje Primalnog Zdravlja». Sakupio je stotine objavljenih istraživanja koja otkrivaju faktore rizika u perinatalnom razdoblju za širok raspon patoloških stanja u odrasloj dobi, adolescenciji ili djetinjstvu. Ponudio je pregled najznačajnijih istraživanja, posebno onih s velikim brojem ispitanika. Sumirao je rezultate svojih istraživanja opažanjem da kad god istraživači proučavaju, iz perspektive primalnog zdravlja, patološka stanja koja mogu biti interpretirana kao različiti načini narušenog kapaciteta za ljubav (ljubav prema drugima ili prema samom sebi), uvijek otkriju faktore rizika u perinatalnom razdoblju. Pozivajući se na komentar predsjednice BWL o potrebi uvođenja novih kriterija za procjenu primaljske i opstetričke prakse, naglasio je važnost gledanja na dugoročne posljedice. Konačno je predstavio bazu podataka Primal Health Research (Istraživanja primalnog zdravlja) kao alat koji može pomoći da razvijemo način razmišljanja o dugoročnim posljedicama.

Tada je genetičarka nestrpljivo podigla ruku. Izložila je koncept «genetski izraz» kao drugi način interpretacije cjeloživotnih posljedica prenatalnih i perinatalnih događaja. Objasnila je da će od genetskog materijala kojeg ljudsko biće primi pri začeću, neki geni ostati neizraženi bez da potpuno nestanu. Fenomen izražavanja gena je osobito pod utjecajem faktora okoline u prenatalnom i perinatalnom razdoblju. Opstetričar je sve pažljivije pratio i bivao sve znatiželjniji, kao da otkriva potpuno nove teme.

Jedno od njegovih pronicavih pitanja o genezi patoloških stanja i crta ličnosti je omogućilo genetičarki da objasni kako je priroda okolinskih faktora često manje važna od vremena interakcije. Objasnila je koncept «kritičnog perioda» kod interakcije gena i okoline. Izlaganje genetičarke je rezultiralo plodonosnom interdisciplinarnom diskusijom. Epidemiolog je poskočio na pitanje liječnika opće prakse kako bi pružio detaljne podatke o jednoj od novih funkcija baze podataka Instituta za istraživanje primalnog zdravlja, koja se bavi kritičnim periodom za interakciju gena i okoline u odnosu na različita patološka stanja ili crte ličnosti.

Bakteriolog, koji je od početka rasprave bio gotovo neprimjetan, je tada naglasio kako su minute nakon poroda kritične i iz njegove perspektive. Malo ljudi zna da je u trenutku rođenja dijete bez bakterija, a da nekoliko sati kasnije milioni mikroba koloniziraju njegovo tijelo. Antitijela pod imenom IgG lako prolaze kroz ljudsku posteljicu i stoga su mikrobi znani majčinom organizmu već poznati i djetetovom organizmu. Ukoliko djetetovo tijelo odmah nasele bakterije koje nosi majka, ono je zaštićeno od nepoznatih i stoga potencijalno opasnih mikroba. Dodao je da ukoliko je dijete rođeno vaginalnim putem, garantirano je da ga prvo koloniziraju brojne bakterije koje nosi majka, za razliku od djeteta rođenog carskim rezom. Kako bi naglasio važnost ovog pitanja, iznio je da je naša crijevna flora velikim dijelom uspostavljena u prvim minutama nakon rođenja, što je vrlo koristan podatak ako znamo da crijevna flora čini 80% našeg imunološkog sustava.

Bakteriolog se složio kad je savjetnik za dojenačku prehranu dodao da, ukoliko su u pravoj okolini, i ukoliko se majka i novorođenče ne odvajaju, velika je vjerojatnost da će dijete pronaći dojku tijekom prvog sata nakon poroda i konzumirati rani kolostrum u kojem se nalaze prijateljske bakterije, specifična lokalna antitijela i protuupalne tvari. Unošenje ranog kolostruma vjerojatno ima dugoročne posljedice, u najmanju ruku utječući na formiranje crijevne flore.

Voditelj UHO je očito bio sretan s razvojem interdisciplinarnog skupa kojeg je organizirao. Upitao je starog filozofa, cijenjenog kao mudraca zajednice, da zaključi sastanak.

Filozof je objasnio da ne smijemo zanemariti specifično ljudsku dimenziju i da prije svega moramo razmišljati o civilizacijskim okvirima. Pozvao se na podatke koje je iznio epidemiolog. Među istraživanjima koje je on iznio, često je bilo nužno prikupiti jako puno podataka kako bi se uočio određeni trend i utvrdila statistička značajnost učinka. To nas podsjeća da, kad se radi o ljudskim bićima, često je nužno zaboraviti na pojedine slučajeve i anegdote a uzeti u obzir kolektivnu te stoga i kulturalnu dimenziju. Iz onog što se na sastanku moglo čuti, jasno je da je čovječanstvo u jednoj novoj situaciji u kakvoj još nikad nije bilo što je vrlo precizno sažeo. Danas, rekao je, broj žena koje rađaju djecu i posteljice zahvaljujući lučenju pravog koktela hormona ljubavi je gotovo jednak nuli. Što će se dogoditi s našom civilizacijom ukoliko nastavimo ići tim smjerom? Što će biti nakon 2 ili 3 generacije ako hormoni ljubavi postanu beskorisni tijekom kritičnog perioda oko poroda?

Nakon tako rječitog zaključka, voditelj UHO je nazočnima postavio pitanje o njihovom stajalištu o nužnosti kontrole stope carskog reza. Svi nazočni, uključujući i opstetričara, su zaključili da je akcija nužna, dapače – hitna.

Tako je isplaniran sljedeći sastanak kako bi se došlo do učinkovitih rješenja.

 

Nastavit će se...

 

dr. Michel Odent

Objavljeno u  Primal Health Research, jesen 2009 Vol 17. No2

www.primalhealthresearch.com
www.wombecology.com

Prijevod s engleskoga: Jelena Božac