Porod u alternativnome centru

12-10-2011

Dan prije poroda smo muž i ja bili u kupovini. Za 6 dana je Božić, a moj termin za rodit je sam Badnjak. Cijeli dan smo trckarali po Stockholmu, gužvali se s milijun nervoznih ljudi i vukli vrečice po podzemnoj. Dragi mi je kupio milenium izdanje omiljene igre, Trivial Persuita i kad smo konačno došli doma odmah smo ga raspakirali i igrali, zajedno s nekim prijateljima. Kao i obično, dragi i ja smo bili neumoljivi jedno prema drugome, svađali se oko krivo izgovorenog imena u odgovoru ali, ja sam na kraju pobijedila. Mali je na to rekao: ”Noćas će Mara biti zločesta prema tebi.” U 01:00 su počeli trudovi.

Moja velika želja je bio prirodni porod i kako je trudnoća protekla bez ikakvih komplikacija uspjela sam dobiti mjesto na ABC (Alternative Birth Care) odjelu Stockholmske ”južne” bolnice. Tamo se rađa u okruženju koje podsjeća na dom, nikako na bolnicu. Rađaonica je obična soba s bračnim krevetom, ormarom i foteljama i WC-om s velikom kadom. Izbor rodilišta je izazvao zgražanje kod moga muža koji je bio uvjeren da sve to nema smisla već da treba otići na normalni odjel i dobiti epiduralnu. Meni to nije uopće padalo na pamet. Ja ću roditi prirodno i gotovo! Naravno, dobra stvar u svemu tome je bila ta što se ”obična” rađaonica nalazila na katu i ako skužim da ne ide prirodno dovoljno je reći babici i prebacit će me gore. U Švedskoj, naime, svi imaju pravo na epiduralnu. Pravo na bezbolni porod  se ne smatra socijalnim statusom niti medicinskim događajem već izborom žene.

Kako je meni ovo prva beba tako sam u 1:00 sati ujutro ustala iz kreveta i gledala TV, ne budeći muža, uvjerena da će sve ovo trajati ko zna koliko dugo pa je dobro da barem on bude odmoran. Ako bude trebalo donositi neke važne odluke. Trudovi su bili sve jači i jači i u 6:30, kada se dragi digao za ići na posao, bili su svake 4 minute i trajali minutu. Ja sam cijelo to vrijeme mislila na tečaj za roditelje i što sam naucila tamo: hodaj, jedi, pij, diši, pokušaj se opustiti i nemoj doći prerano u bolnicu.

U 7:00 smo nazvali ABC i rekli su nam da možemo doći ako želimo, ali da je bolje da jos ostanemo doma, ako ja smatram da je to OK. Meni je bilo OK. Bila sam samo presretna što je sve skupa konačno počelo i što ću uskoro sresti svoju bebicu.

Tako sam i dalje nastavila šetati po stanu, piti energetska pića (jesti zbilja nisam mogla). Pokusala sam leći ali to nikako nije išlo. Činilo mi se da je bol tada 100 puta jača.

U 9:00 smo nazvali ABC i rekli da dolazimo. Zatim smo nazvali taksi (Grad Stockholm je sretan kada novi stanovnici dolaze na svijet pa plaća taksi do bolnice i nazad) i u 9:45 smo došli u bolnicu.

Tamo nas je dočekala vesela i prijazna babica, Maud, uvela nas u sobu i rekla da će mi prvo napraviti CTG. Morala sam leći. Izdrzala sam jednu minutu i onda sam joj rekla da nema teorije da ja ležim, da ću stajati. To je bilo OK što se nje tiče. Maud je gledala krivulju i rekla:”Mmmmm… Ajde lezi, vidjet ću koliko si otvorena.” Tada sam morala leći. Odgovor je bio:10cm, kada osjetiš potrebu, počni tiskati.

U 10:30 sam počela tiskati, na koljenima pored kreveta dok me je dragi drzao za ruke. U pauzi izmedu dva truda me je počeo maziti po ruci, a ja sam ga samo udarila i izderala se da me pusti na miru dok se koncentriram. Babica je sjedila u fotelji, tu i tamo bi me podsjetila da moram malo piti i pitala da li bi htjela promijeniti položaj. Ni slučajno, ovo je skroz OK.

U 12:30 je pukao vodenjak, a u 13:00 se rodila Mara. Iskliznula je na pod između mojih nogu, pogledala me i počela se derati. Babica je rekla da ju podignem i da sad mogu leći u krevet. Kad sam podigla malu mišicu pupčana vrpca je pukla tako da moj muž nije imao tu čast presjeći je. Maru su odmah stavili na moje grudi i mene pregledali da li sam pukla. Ništa! Mala mačkica je bila prekrasna, plavih očiju i s puno kose.

U Švedskoj se radi ultrazvuk samo jednom, u 17. tjednu trudnoće. Poslije se radi samo ako nastupe komplikacije. Ja sam napravila jedan ekstra ultrazvuk u Hrvatskoj i doktor mi je rekao da ću roditi malu bebu. ”Mala” beba je imala 4060g i bila 53cm duga. Nisam pukla, nisam rezana, nisu me ni klistirali, ni izbrijavali. Rodila sam najprirodnije moguće. Odmah sam počela dojiti i nastavila slijedećih 9 mjeseci. Mara, muž i ja smo bili skupa u bolnici cijelo vrijeme. Doma smo došli na Badnjak. Naravno da je to bio uvjerljivo najljepši Božić u mome životu.