- SOS TELEFON ZA DOJENJE: 01 61 77 520 i 091 22 77 220
- 5-MINUTNI AKTIVIZAM
- WEBSHOP
Pitajte bebu kako bi željela biti rođena
12-10-2011
Sve što trebamo uzeti u obzir kako bismo razmislili o svrsi med. intervencija kod poroda je razmisliti o tome što bi beba rekla. Pitajte ju: "Bi li željela biti rođena ranije nego što je spremna i biti stavljena u inkubator na promatranje?" Može li se ovo uopće nazvati pitanjem! Svaka bi beba radije osjetila toplu i vlažnu nutrinu svoju majke, nego hladan dodir plastike i metala na koži. Pitajte bebu želi li da se njezinim prolaskom kroz porođajni kanal manipulira na način da ljudi pipaju njezinu vrećicu s vodom i na taj način probijaju membrane vodenjaka. Da, "njezinu vrećicu s vodom", ne shvaćajući da je ona dio bebe. Za vrijeme mog sedmog neasistiranog porođaja kod kuće, u toku samog poroda, dodirnula sam nešto za što sam pretpostavljala da je bebina glavica koja izlazi van, ali nije bila, bio je to vodenjak. Dodirnula sam ga osjećajući strahopoštovanje i tada mi je bilo jasno da je taj osjećaj "kože", dio moje bebe u maternici. Bilo mi je nezamislivo prokidati ga noktima, bilo bi to kao da noktima grebem bebinu kožu. Vrlo je nasilno, prema bebi koja se upravo rađa, prokidati vodenjak ili bušiti ga amnio kukicom. Majka bi trebala, prije nego pristane na inducirani porod, uzeti u obzir želi li to uopće njezina beba: bi li beba više željela da majčina maternica prilikom djelovanja lijekova pukne, odnosno da se bebino okruženje u maternici najednom promijeni zbog nasilnog stezanja uslijed intenzivnih kontrakcija. Zar mislite da će beba reći: "Inducirajte moju mamu?". Bebe su vrlo uznemirene kad trudnoću i ritam rađanja ometaju nametljivi, nestrpljivi ljudi, čija se zanimanja svode na manipuliranje poroda; bebe su jako uzbuđene kad se rode na način da se ne uzima u obzir ono što je najbolje za njih, već ono što se najbolje uklapa u raspored i očekivanja neukih liječnika na porodu.
Sad, što mislite da će beba reći: "Režite moju mamu." ili "Pustite me da se rodim."? Pitajte bebu želi li lijekove protiv bolova koji prolaze njezinim tijelom – ograničavajući rad srca i funkcije disanja. Bi li se željela roditi boreći se za život? Pitajte bebu želi li jako svjetlo koje bi je zaslijepilo ili nepoznate ruke na malenom tijelu. Pitajte ju bi li željela da njezinu pupčanu vrpcu presijeku – "njezinu" pupčanu vrpcu, jer isto kao što je vodenjak dio bebe, tako su i placenta i pupčana vrpca. Pitajte bebu bi li željela da pupčanu vrpcu presijeku odmah po rođenju, a placentna krv bude nepotrebno prosipana po bolničkim plahtama. Pitajte ju želi li da se placenta baci u medicinski otpad....pitajte ju bi li radije željela taj snažan simbol ljubavi i povezanosti s majkom zakopati ispod drveta koje cvate, nego baciti i zapaliti. Umorna sam od ljudi koji zapitkuju liječnike i babice o tome na koji način će roditi – umjesto toga trebaju uzeti u obzir kako bebe same imaju potrebu izaći iz majčinog tijela. Bebe imaju najveće interese kada se radi o njihovu dolasku na svijet - ujedno i najiskrenije i najčišće interese; njih ne vodi nikakav financijski motiv niti ih je briga da njihov egoizam bude zadovoljen, sve što žele je biti rođene u ljubavi i potpunoj intimi. Današnje vrijeme tvrdi da je "za dijete". Ali to je daleko od istine, budući da se većina djece rađa pod utjecajem medikamenata, u boli, u bolnicama. Moramo se staviti na bebino mjesto: skromne, gole, majušne, bespomoćne bebe. Zamislite sebe tako krhkima i razmislite kako biste voljeli da se postupa s vama u tom stanju...najbespomoćniji i najskromniji među nama uvijek trebaju najviše nježnosti i ljubavi. Trebaju našu empatiju i obzirnost. Ne trebaju im kuke, cjevčice i elektrode pričvršćene na njihove gole glavice. Ne žele da ih se ušutkava s opremom za davanje kisika ni da im se punktiraju pluća radi oživljavanja koje je neophodno jer su im prerano prerezali pupčanu vrpcu! Porod se pokazao sigurnim od pamtivijeka, medicinska znanost o porodu sigurno nije. Sa svojim opasnim, bolesno zamišljenim intervencijama koje provode umišljeni, napuhani, egoistični ljudi koji su uvjereni da su bogovi na zemlji, pružaju ovakve porodničarske norme. Majke moraju imati na pameti potrebe svoje bebe koja se želi roditi nježno i sigurno. Bebe razgovaraju sa svojim majkama kroz emocije - kroz šapat čežnje i želja. Promjene raspoloženja i žudnja za nečim u trudnoći, u stvari su bebine poruke majci kojima joj poručuje što želi. I vrlo često majke će imati smrtan, paralizirajući strah od liječnika i bolnica zbog kojeg neće moći spavati. To vam se beba obraća...to beba govori svojoj majci da se boji da će biti ozlijeđena na svom porodu. A bebe i bivaju povrijeđene... na porodu beba je najosjetljivija u cijelom svom životu na osjete i na svoju okolinu; vrijeme poroda nacrt je za život pun ljubavi - ili život pun boli. Proces poroda odbacuje se frazom "Pa, barem imaš zdravo dijete." (a "zdravo" je plitka riječ, budući da se dugotrajne posljedice medikamenata i procedura s poroda ne znaju) - i može se činiti da je sve u redu kada pogledate to malo uspavano djetešce umotano u dekicu. No, razmislite o tome što je to dijete izgubilo kroz medicinski porod - privatnost, dostojanstvo, mir, sigurnost. Razmislite o tome što je ono željelo...i što je dobilo. Beba može izgledati zdravo izvana, ali što je sa onime iznutra? Izgubila je svoj nježni, sveti porod...njezin duh je zauvijek okaljan.
"Želim epiduralnu/carski rez/lijekove" Bertil Jacobson utvrdila je da korištenje lijekova pri porodu vode budućoj ovisnosti o drogama te da nasilan porod povećava vjerojatnost samoubojstva u kasnijem životu (kao i da metoda nasilnog poroda određuje i način nasilnog samoubojstva). Pogledajte sljedeće preporuke za čitanje:
|
Bebe nisu pasivna bića koje ne zanima način na koji će doći na ovaj svijet, duhovno osjećaju, aktivni su sudionici u procesu rađanja i žele da njihovo rođenje bude nježno i sigurno u rukama svojih nepovrijeđenih majki. 
Pitajte bebu želi li da se njezinoj majci radi epiziotomija....pitajte ju želi li se gušiti maminom krvlju kad se rodi....pitajte ju želi li da njezina majka mjesecima nakon poroda ima takve bolove da ima poteškoća pri nošenju. Pitajte ju bi li radije željela da njezina glavica prilikom rođenja bude izvučena iz majčine utrobe raznim ekstrakcijskim instrumentima ili bi radije imala potreban mir, vrijeme i intimu, kako bi sama našla put iz majčina tijela. Pitajte ju bi li željela biti istrgnuta iz rane u majčinoj trbušnoj šupljini i zatim ušutkana i intubirana raznim cjevčicama koje će joj izvaditi porođajne tekućine. Pitajte bebu želi li uopće iskusiti rođenje...ili kirurško vađenje. 
Sad, je li to razlog zašto je većina ljudi toliko nesretna i puna patnje i nesigurnosti u svom životu? Mislimo li zbog toga kako nismo dovoljno bitne da imamo dobre porode kao žene - zato jer su naši porodi ukradeni od nas još dok smo bile bebe? Mi kao društvo, pouzdajemo se u knjige samopomoći i dnevne talk-showove koji nam govore kakve smo i što trebamo kao žene. Je li to zbog toga što nikog nije bilo briga kako smo se osjećale kada smo dolazile na svijet?