Okrugli stol Hrvatskog društva za perinatalnu medicinu i Udruge Roda

12-10-2011

Kliničke smjernice za vođenje normalnog porođaja

11. siječnja 2003., Hrvatski liječnički dom

Prisutni:

 

Hrvatsko društvo za perinatalnu medicinu

prof. dr. Ante Dražančić

prof. dr. Asim Kurjak

prof. dr. Ivan Kuvačić

dr. Milan Stanojević

prim. dr. Jelena Polak Babić

dr. Frane Rušinović

dr. Nada Fišer

prim. dr. Zlata Beer

RODA

Vedrana Miholić

Vedrana Valčić

Mirela Gregoraš

Irena Kostelac Zrnić

Maja Tarle Matić

prof. dr. Višnja Latin

dr. Urelija Rodin (HZJZ)

dr. Ujević (OB “Sveti Duh”)

dr. Ančić (Gradski ured za zdravstvo)

Uvod:

U subotu, 11. siječnja, od 10.00 do 13.00 u Hrvatskom liječničkom domu održan je okrugli stol s liječnicima iz Hrvatskog društva za perinatalnu medicinu, s temom “Kliničke smjernice za vođenje normalnog porođaja”. Do okruglog stola je došlo nakon što je prof. Kuvačić, ponukan peticijom, ponudio dijalog i spomenuo nam prim. Beer. Nakon kontakta s njom i sastanka njihovog UO došla je inicijativa za okrugli stol.

Kliničke smjernice za vođenje normalnog porođaja ne postoje, a u peticiji smo tražili da se donesu i da budu u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije

Dnevni red:

1.      Kliničke smjernice za vođenje trudnoće i porođaja - trenutno stanje i planovi

2.      Preduvjeti za donošenje kliničkih smjernica koje bi obuhvaćale vođenje normalnih porođaja

3.      Sadržaj kliničkih smjernica za vođenje normalnih porođaja

4.      Plan porođaja ... smatramo da bi pomoglo donošenje formulara za plan porođaja i njegovo prihvaćanje od strane Hrvatskog društva za perinatalnu medicinu i Ministarstva zdravstva

5.      Kakve promjene se mogu uvesti odmah i kako

6.      Plan djelovanja (posebno za smjernice), zaduženja, rokovi, izvještavanje

Zapisnik:

Prim. Beer nas je sve uvodno pozdravila i naglasila kako bolnice moraju biti, osim “prijatelji djece”, i “prijatelji majke”.

Vedrana Miholić je pozdravila prisutne u ime RODE, naglasila kako ostvarujemo uspješnu suradnju s Hrvatskim pedijatrijskim društvom i kako nam je jako drago da je došlo do ovakvog sastanka.

Mirela Gregoraš je otvorila okrugli stol podsjetivši nas kako smo se našli zbog kliničkih smjernica o normalnom porodu, kako postoje smjernice za komplikacije pri porodu i da one, koliko nam je poznato, nisu ni usvojene.

Prof. Kuvačić, koji je radio na tim smjernicama, odnosno u radnoj grupi, slaže se da je porođaj fiziološko zbivanje, ali isto tako kaže da se unutra njega mogu dogoditi incidenti i da je stoga teško, osim retrospektivno, odrediti koji je porod normalan. Stoga misli da se ne mogu napraviti smjernice za vođenje normalnog poroda. Stručnjacima treba prepustiti vođenje porođaja, uz neke ograde.

Zatim se osvrnuo na to kako je do ovog sastanka uopće došlo, odnosno na prisustvo očeva porođajima u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj i napise u novinama, nakon čega smo se sastali, što je između ostalog rezultiralo time da će se tečaj u Petrovoj organizirati u velikoj dvorani pa će vjerojatno svi koji žele moći prisustvovati tečaju pa kasnije i porođaju.

Vedrana Miholić odgovorila je da ne želimo zadirati u struku, ali nam se čini da je situacija što se tiče vođenja porođaja u Hrvatskoj poprilično različita od rodilišta do rodilišta i da bismo kroz smjernice željeli ujednačiti stanje na razini Hrvatske.

Željeli bismo npr. da se postoci izvođenja epiziotomije približe onima u suvremenom svijetu i ujednače po rodilištima.

Također smo s DZZOMM pokrenuli projekt “Mobilnih timova”, koji ima za cilj proširiti edukaciju o trudnoći, porođaju, njezi i prehrani djeteta po cijeloj Hrvatskoj, te unificirati i validirati postojeće tečajeve.

Prof. Kurjak jako pozdravlja ovaj skup i inicijativu RODA. Kako su “perinatalci” jako aktivni, napravili su postupnik za normalan porođaj u Općoj bolnici “Sveti Duh” i o ponašanju liječnika i sestara, te za patološki porod. Ono što nedostaje su smjernice u kojima bi rodilju pretvorili u saveznika. U svom je školovanju u Londonu naučio komunicirati s rodiljama. U tom smislu su i osnovali Klub trudnica.

Na žalost je u Hrvatskoj važno i mjesto porođaja s obzirom na smrtnost nedonošene djece porođajne težine između 1000 i 1500g.

Važna je edukacija, trudnice treba educirati da surađuju s liječnicima na samopraćenju svojih trudnoća. Također bi ih u trudnoći trebalo upoznati s liječnicima, sestrama i rađaonicom.

Zaključio je da su iznimno zainteresirani za suradnju s nama, da je medijima stalo do senzacija pa su to napuhali, podržava našu kritiku rodiljnih naknada koja loše utječe na natalitet i ističe da trebaju našu pomoć u svemu što se ne kosi s medicinskim i pravno-etičkim normama, da u rodilištima u Hrvatskoj osiguraju komfor.

Vedrana Valčić je izrazila žaljenje zbog nedolaska predstavnika Ministarstva zdravstva. Spomenula je naše dvije tribine: “Mogu li bolnice biti prijatelji majke?” i “Edukacijom do ugodnijeg porođaja” na kojima je jedan od zaključaka bio da treba jasno definirati fiziološki tijek porođaja, te posjetila na WHO dokument “Njega u normalnom porođaju” iz kojeg je citirala “u normalnom porođaju treba postojati opravdanje za intervenciju”.

Prof. Dražančić smatra da ministar zdravstva ne može odrediti kako bi se trebao voditi porođaj. Rekao je da se neke inicijative WHO u krugovima opstetričara primaju s podsmijehom. Smatra da se ne smije miješati prirodan porođaj i humanizacija porođaja. Opisao je neasistirani porođaj kod kuće, nazvao ga prirodnim porođajem i naglasio mortalitet majki i djece u vrijeme obavljanja takvih porođaja. Govorio je o uvođenju dirigiranog porođaja, koji im je i danas doktrina, i o značajnom smanjenju mortaliteta kao posljedici (mortalitet djece smanjen s 90 na 7,3 promila, majki s 500 na 5-6 na 100 000). Na to je opravdao postupke o kojima govori peticija, o čemu su pojedini ginekolozi već govorili nakon peticije (klistir i brijanje – higijena, epiziotomija – inkontinencija, jelo – carski rez, drip (potreban 30% žena!), amniotomija – porođaj treba trajati 24 sata najduže, CTG – smanjen mortalitet). Rekao je da je 1981. godine mortalitet iznosio 1,4 promila, a danas 0,20 zbog CTG-a.

Naglasio je da trebamo edukaciju, dakle, psihofizičku pripremu trudnica i humanizaciju porođaja.

Vedrana Miholić je spomenula slobodu izbora za koju se zalažemo i navela primjer Ljubljane gdje rodilja potpisuje ako nešto ne želi. Prof. Kuvačić je naglasio da taj potpis ništa ne znači jer da liječnici svejedno kasnije odgovaraju bez obzira na potpis.

Vedrana je rekla da bismo možda trebali nešto napraviti zakonodavno da taj potpis vrijedi.

Dr. Rušinović ističe da je vođenje porođaja diskrecijsko pravo opstetričara. Problem je različite strukture rodilja i zato ne možemo sve uniformirati kod prijema.

Smatra da je važnija antenatalna dijagnostika i da se žena u bolnici osjeća udobno.

Vedrana Miholić je opet naglasila različitosti u Hrvatskoj i spomenula kako u Zagrebu možemo barem izabrati bolnicu, za razliku od npr. Splita gdje, po izjavi dr. Branice, nakon emisije “Obje strane”, SVE rodilje dobiju drip da lakše porode posteljicu. Što se tiče jela za vrijeme porođaja, ne tražimo da nam se omogući prejedanje, ali negdje žene doslovno ne dobiju ni kap vode za vrijeme porođaja.

Liječnici su izjavili da je loš rutinski drip. Složili smo se da bi oni trebali osnovati povjerenstvo koje bi pratilo ovakve incidente, a mi bi im pomogli da saznaju za takve slučajeve i ispitaju ih.

Prim. Polak Babić se osvrnula na Kliniku u Petrovoj u kojoj radi: "Uvjeti na odjelu na 2. katu nisu mother friendly što nam onemogućava da budemo baby friendly rodilište, odnosno da bebe borave s majkama." Također  da "prema pravnim propisima žena ne odgovara za svoje postupke prije porođaja i prvih šest tjedana nakon njega, pa njezin (ženin) potpis ništa ne znači." Također je za informacije i edukaciju.

Dr. Kuvačić je spomenuo kako smo većina nas visokoobrazovani pa spadamo u mali postotak rodilja i stoga bi trebali biti realniji.

Prof. Latin je rekla kako se žene sve više educiraju i dolaze joj s pitanjima koja i nju iznenade. Smatra da je projekt "Mobilni timovi" pravi put i da ćemo, ako projekt uspije, polako podići razinu educiranosti. Istaknula je da se liječnici ne smiju ponašaju kao bogovi i da bi se oni, kao intelektualci, morali spustiti na razinu žena, promijeniti način komunikacije prema ženama i objasniti ženama zašto i kako se primjenjuju neki postupci. Dodala je da su žene u trudnoći osobito osjetljive na objašnjenja i nesklone nečemu vjerovati “samo jer je liječnik tako rekao”. Ovo se odnosi i na medicinske sestre.

Prim. Beer je naglasila kako su sve oči u Hrvatskoj uprte u Petrovu kao referentni centar, te kako je neprirodno što smo počeli s baby friendly inicijativom s periferije prema centru, te da u Zagrebu nema baby-friendly rodilišta.

Dr. Fišer se također složila o važnosti napretka i humanizacije poroda, te edukacije i založila se za to da tečaj bude u rodilištu u kojem će žena roditi.

Također se potaknulo pitanje izbora ginekologa za porod, što je nešto što će sada biti omogućeno, a upitno je koliko je dobro. Liječnici su istaknuli da su skeptični prema usmjeravanju zdravstva općenito prema engleskom modelu obiteljskog liječnika.

Složili smo se opet da je pitaje odgovornosti liječnika i/ili bolnice ključno.

Dogovoreno je da ćemo pokušati ravnatelje rodilišta obvezati na održavanje tečajeva, jer je to nešto gdje se očekuju poteškoće, pa ćemo u tom smislu sastaviti naputak (prof. Latin), na memorandumu HDPM. Potpisat će ga oni i RODA.

Dr. Rodin smatra da je važno da postoji jedna ovakva udruga i spomenula da je samo 12% rodilja s VSS i VŠS te 25% sa SSS, a da ima jako puno rodilja samo sa završenom osnovnom školom ili bez nje. Tu je i problem nekontrolirane trudnoće, premda smo se složili da i sam broj pregleda često nije pokazatelj jer se ne zna koliko su kvalitetno obavljeni.

Dr. Stanojević podržava inicijativu. Čini mu se da perinatalno društvo polagano sazrijeva u smislu da se sve više okreće korisniku. Ponuda usluga je premala, tako da neke stvari rodilja ne može dobiti čak ni kad bi htjela platiti za njih zbog toga što nije riješena privatizacija bolnica. Rješenje za neke probleme je jednostavna komunikacija s rodiljom, npr. kada dolazi u rodilište da joj se da jednostavna informacija o smještaju, uvjetima, te da joj se predstave liječnici i osoblje.

Mirela Gregoraš je potaknula pitanje ankete za rodilje koju bismo uz njihovu pomoć možda mogli distribuirati po rodilištima.

Vedrana Miholić je pokazala mišljenje o sadržaju peticije koje smo dobili od FIGO-a te pročitala liječnike koji su dali svoja mišljenja. Okupljeni ginekolozi su nam preporučili da se ubuduće ne obraćamo WHO nego organizacijama koje imaju “perinatalno” u svom nazivu.

Prof. Kurjak se osvrnuo na problem perinatalnog mortaliteta, te govorio o nabavci inkubatora za cijelu Hrvatsku, o čemu je pričala i prim. Beer, koja je spomenula kako treba razviti transport “k sebi”. Ovo su neke situacije gdje bismo mogli i trebali surađivati.

Zaključeno je da je sastanak iznimno uspješan, da bismo se trebali nalaziti jednom mjesečno i poduzimati konkretne korake.

Prof. Kurjak nas je pozvao da predstavimo udrugu i aktivnosti na području edukacije na simpoziju Hrvatske akademije medicinskih znanosti, 18. siječnja 2003., te na jesenje Perinatalne dane na kojima bismo održali i predavanje.

Maja Tarle Matić