O trudnoći - antropološki osvrt Robbie Davis - Floyd

12-10-2011

Iskustvo trudnoće obuhvaća fiziološke, psihološke, duhovne i društveno – kulturne dimenzije. S obzirom da budućnost bilo koje kulture uvelike ovisi o prokreativnim mogućnostima žena, te sposobnosti nose snažni društveni značaj. Svaka kultura na sebe preuzima regulaciju i odnos prema ženskoj trudnoći. Drugim riječima, trudnoća nikada nije neobilježena kategorija. U svakom društvu to je prilika za posebnu pozornost i prilagođeni tretman, u svojstvima koja se vrlo razlikuju.
U Polineziji se, primjerice, vijest o trudnoći dočekuje s velikom radošću. Trudnica se slobodno kreće, njeguju je i povlađuju joj, ispunjava joj se svaki prohtjev, a primalja joj redovno dolazi olakšati stanje masažom. Nasuprot tome, otmjene dame viktorijanske gornje klase u Engleskoj i Sjedinjenim Državama, bivale bi zatvorene u svojim domovima za vrijeme trudnoće. To je društvo seksualnost percipiralo kao sramotu, a trudnoću kao dokaz sramotne seksualne aktivnosti, izražavajući ta vjerovanja uklanjanjem trudnica iz društvenog života.

Kulturne razlike u vjerovanjima vezano za trudnoću počinju stavovima o začeću, koji mogu izraziti značenja i vrijednosti u središtu organizacije i identitet kulture. U Baskiji u Francuskoj, primjerice, pastiri objašnjavaju začeće u smislu proizvodnje sira. Sperma muškarca uzrokuje zgrušavanje krvi žene u obliku djeteta, baš kao što sirilo zgrušava mlijeko.

Uvjerenja mogu utjecati na ponašanje, pa tako radi vjerovanja Hua iz Nove Gvineje da je začeće uzrokovano miješanjem menstrualne krvi i sperme, žene na početku trudnoće intenzivno vode ljubav sa svojim partnerima kako bi namaknule dovoljno sperme za razvoj ploda.

Pleme Trobriandera, također iz Nove Gvineje, vjeruju da do začeća dođe kada duh djeteta, preminuli Trobriander, ulazi u ženinu utrobu i miješa se s njezinom menstrualnom krvi.

Eliminacija uloge oca prilikom začeća odraz je matrijarhata tog društva i seksualne slobode, kakve takvo vjerovanje dopušta.
S druge strane, u mnogim društvima uloga žene svedena je na minimum. U plemenu Malaya vjeruju da se dijete formira u mozgu oca, zatim pada na njegova prsa, gdje poprima ljudske emocije, a zatim ga on potisne u utrobu majke, gdje se ono ugrađuje i raste kao sjeme. Ovo vjerovanje daje aktivnu moć muškarcu. Teorija o muškarcu kao nosiocu sjemena koje daje život i ženi koja predstavlja plodno tlo, istovjetna je svim trima monoteističkim, muški orijentiranim religijama Abrahamove tradicije (Judaizam, Islam, Kršćanstvo), koje su širile narodne teorije o začeću zapadom i mnogim dijelovima istoka gotovo cijelo tisućljeće.

Društva u kojima se drži da naslijeđe ide po očevoj liniji, ulogu muškarca dovode do ekstrema. Primjerice, u nekim islamskim društvima ženska je trudnoća način na koji suprug ovjekovječuje svoju krvnu liniju i osigurava njegovu čistoću. Ženska je seksualnost, stoga, strogo kontrolirana kroz instituciju zvanu purdah (prekrivanje lice velom i izolacija).

Do pojave tehnoloških noviteta, kao što su testovi za trudnoću, trudnoću je mogla potvrditi samo žena sama, koja je imala privilegiju osjetiti bebine pokrete u sebi. U mnogim kulturama, sve do pojave testova za trudnoću, žene su se znale namjerno suzdržati od tumačenja nedostatka menstruacije kao znaka trudnoće. U kulturama u kojima zdravlje počiva na neometanom protoku tjelesnih tekućina, kao što su Kolumbija, Jamajka, te ruralna Grčka, zakašnjele menstruacije su zataškavane, jer bi mogle biti proglašene krivima za nejasne zastoje i prepreke, te su žene znale uzimati razno bilje ili druge pripravke kako bi izazvale menstruaciju i „vratile“ zdravlje. Takva vjerovanja i praksa pružaju ženama makar nekakvu kontrolu nad trudnoćom, ne dodirujući važnost institucije plodnosti u tim kulturama.

Mnoge kulture ritualno zabranjuju konzumiranje određene hrane tijekom trudnoće, te naglašeno potiču korištenje drugih namirnica. Prema malajskim narodnim uvjerenjima, „hladno" stanje idealno je za trudnoću, pa namirnice s „toplim" osobinama, kao što je određeno voće, treba izbjegavati. Među pripadnicima plemena Ewe iz zapadne Afrike, trudnice trebaju konzumirati jestivu glinu bogatu hranjivim tvarima, što se može usporediti s prehrambenim dodacima koji se propisuju u razvijenim društvima. U ruralnoj Grčkoj trudnici se ne smiju uskratiti posebne želje za hranom. Ako, primjerice, trudnica želi masline, mora ih dobiti ili će madež u tom obliku obilježiti dijete.
Mnoga, inače svakodnevna ponašanja, zabranjuju se ili potiču. Žene plemena Tanala s Madagaskara, tijekom trudnoće ne smiju dirati crni grah, kako djeca ne bi bila rođena s crnim točkama. U Europi i Sjedinjenim Državama mnogi ljudi vjeruju da majčine emocije i stres tijekom trudnoće utječu na psihološko zdravlje djeteta. U svim kulturama takve dozvole i zabrane odražavaju raznolikost kulturoloških poimanja simbiotske veze između majke i djeteta, kao i važnost njihove dobrobiti za budućnost društva. Takva kulturalna pravila daleko su od apsolutnih. Žene cijelog svijeta pokazuju široki raspon odluka unutar svojega stupnja usklađenosti. U Sjedinjenim Američkim Državama većina „dozvola“ i „zabrana“ vezanih za trudnoću dolaze iz domene medicine, koja je u dvadesetom stoljeću postala primarni izvor kulturno priznatih znanja o trudnoći i porodu. Ovaj autoritet pobija primaljstvo i pokrete za kućni porod, koji se odupiru tehnološkim zahvatima tijekom vođenja trudnoće, u korist holističkom i prirodnom pristupu trudnoći. Primalje pružaju prenatalnu skrb u većini zemalja. U zemljama u kojima takvu skrb vrši liječnik, poput Sjedinjenih Država, gdje žene iz nižih slojeva često nemaju pristup adekvatnoj skrbi, češće su problematične trudnoće.
Smatra se da u mnogim kulturama uspjeh trudnoće ovisi o poštivanju normi ponašanja supruga prema ženi. Poznat kao couvade (najvjerojatnije potječe od starog francuskog glagola couver, što znači "sjediti na jajima, izleći"), ovaj pojam odnosi se i na ponašanja tijekom i nakon trudnoće, koja povezuju oca s plodom.
U narodu Malezije budući otac trebao bi izbjegavati stvaranje bilo kakvih zapreka na ulazu u njihov dom i ne bi se trebao uplitati u nemarno uništavanje životinja. U nekim dijelovima ruralne Grčke muškarci se opuštaju kako se približava kraj trudnoće njihovih žena, kako bi potpomogli jednostavnijem porodu. U nekim kulturama Južne Amerike muškarac se drži istih zabrana vezanih za hranu kao i njegova trudna supruga, te se tijekom poroda povlači u zasebnu kolibu s muškim članovima plemena, gdje oponaša njezine porođajne muke.

Europski i sjevernoamerički očevi pokazuju interes i sudjeluju u trudnoći pohađanjem tečajeva, prateći ženu tijekom trudova i poroda, a ponekad i kroz razvojne faze tijekom trudnoće koje uključuju povraćanje, slabost i bol u trbuhu, koje nestaju nakon poroda.
Na zapadu muška uloga u reprodukciji proširena je i izvan couvadea, kroz povećanje kontrole radi tehnikološke „stručnosti“ na svim poljima reproduktivnog procesa, od začeća do poroda.

Vjerovanje zapadne kulture da trudnoću uzrokuje isključivo sjedinjavanje sperme i jajnih stanica odražava Kartezijev mehanički i znanstveno orijentirani pogled na svijet, što je potenciralo razvoj novih reproduktivnih tehnologija (NRTs), poput in – vitro oplodnje, potpomognute oplodnje doniranom spermom, transplantacije jajne stanice i embrija, te surogat majčinstva. Ove metode, koje izdvajaju čin začeća iz racionalnog konteksta, omogućuju ženama koje su prošle menopauzu da nose djecu, te da jedno dijete ima višestruke biološke roditelje. Uz nove dijagnostičke tehnologije, kao što je amniocenteza i ultrazvuk (koje omogućuju otkrivanje genetskih deformacija prije poroda), od NRTs - a se zahtijeva duboko promišljanje o pojmovima srodstva, roditeljskog prava i odnosa, prava žena na kontrolu nad svojim tijelom, te reproduktivnog prava u mnogim zemljama. Primjerice, u Indiji korištenje amniocenteze i selektivnog pobačaja, kako bi se osiguralo da prvo dijete bude dječak, drastično mijenja prirodni omjer ženske i muške djece u nekim pokrajinama. Antropolozi su počeli dubinski istraživati takva pitanja, otkako se antropologija trudnoće i poroda preoblikovala tijekom posljednjeg desetljeća u antropologiju reprodukcije.

 

 

S engleskog prevela MarinellaS
Preneseno iz Enciklopedije kulturne antropologije, 1996.
str. 1014 – 1016
Robbie E. Davis - Floyd, dr. sc. i Eugenia Georges, dr. sc.
Objavljeno 12. travnja 2011.