Kultura i porod: tehnokratski imperativ

12-10-2011

 

Kroz postupke kontroliranja poroda odvajamo se od njegove sirove snage. Takva nam odvojenost olakšava poistovjećivanje s našom «civiliziranom» prirodom, negiranje naših «divljih» korijena i povezanosti s domorodačkim kulturama. Porod istovremeno sadrži tri događaja kojih se civilizirana društva boje – rođenje, smrt i seksualnost.

-Holly Richards, "Cultural Messages of Childbirth: The Perpetration of Fear", ICEA Journal 7(3):28, May 1993.

 

Kad su me zamolili da pišem o kulturi i porodu, prisjetila sam se izvrsnog članka Holly Richards citiranog u uvodu, u kojem ona govori o istim uvodnim točkama kulturalnog oblikovanja poroda koje želim i sama spomenuti. Ona navodi da je zapadno društvo, u svojim naporima da kontrolira prirodu i dominira njome, učinilo to da se žene boje poroda i boli koja porod prati, jer su to moćni podsjetnici na našu konačnu ovisnost o prirodi. Razradit ću njene argumente.

Kao što Richardsova ističe, naš zapadni kuluturalni stav prema porodu osnovan je na strahu. Još od svitanja industrijske revolucije, nastajuća tehnokracija tražila je način kako kontrolirati prirodu i dominirati njome, “pravo” kojim smo povlašteni vrlo rano u Postanku kad je Bog podario čovjeku vlast - no to je postalo moguće ostvariti i razvojem moderne tehnologije. „Ono čemu pružate otpor, to opstaje“, kažu psihoterapeuti. Što smo više u mogućnosti kontrolirati prirodu, uključujući i naša prirodna tijela, to se više bojimo aspekata prirode koje ne možemo kontrolirati. To je dovelo do pojave tehnokracije – društva organiziranog oko ideologije o tehnološkom napretku - i o fenomenu koji antropolog Peter C. Raynolds naziva „Jedan-dva udarac“. Uzmite prirodni proces koji dobro funkcionira – recimo rijeku u kojoj lososi svake godine plivaju uzvodno kako bi se mrijestili. Udarac jedan: „poboljšajte ga“ tehnologijom – sagradite branu i snažna postrojenja stvarajući tako nesretnu nuspojavu da lososi više ne mogu plivati do svojih područja mriještenja. Udarac dva: riješite problem nastao tehnologijom s još tehnologije – izvadite losose iz vode pomoću strojeva, pustite neka se mrijeste i uzgajajte ikru, hranite mladunčad putem razrađenog sustava cijevi i nakon toga ih vratite u rijeku i pustite nizvodno.

Reynoldov briljantan uvid je tu da bismo vidjeli da dok većina ljudi «udarac dva» vidi kao slučajnu posljedicu «udarca jedan», dublja je istina da je «udarac dva» cilj. Mi na Zapadu postali smo uvjereni da kulturološko mijenjanje prirodnih procesa poboljšava te procese jer ih čini predvidljivijima, kontrolabilnijima i time i sigurnijima. Primjerice, kada su vojni inženjeri riječne tokove  Nacionalnog parka Everglades pretvorili u kanale i instalirali brane, većina ljudi je to smatrala poboljšanjem. Bez obzira što je učinak toga bia erozija tla i gubitak velikog dijela ovog prirodnog izvora.

Nije teško vidjeti kako se ovaj „Jedan-dva udarac“ sakaćenja i popravljanja primjenjuje kod poroda.

Strah nas je procesa poroda – kao i odlivnih kanala Evergladesa gdje su često poplave, čini nam se kaotično i nekontrolabilno i stoga opasno. Zato ga «poboljšamo» tehnologijom. Prvo ga rastavimo – raščlanimo na prepoznatljive segmente. Zatim kontroliramo svaki segment s opstetričkim ekvivalentom brana i nasipa (elektronsko praćenje fetusa, sintetički oksitocin, lijekovi). Kad je nesretna posljedica ove tehnološke rekonstrukcije poroda dijete u opasnosti zbog sada disfunkcionalnog poroda, spašavamo to dijete s još tehnologije (epiziotomija, forceps, carski rez). Tada sami sebi čestitamo na dobro obavljenom poslu, kao i graditelji mrijestilišta za losose koji su, kada ih je Reynolds posjetio u Kaliforniji, na zidu imali plaketu s priznanjem za «spašavanje lososa».

Odličan primjer ovog «Jedan-dva udarca» dolazi iz novinskog članka koji mi je jučer dao Michel Odent, u kojem piše o porodu s holističkog stajališta, a kao odgovor na primjedbe tehnokratskog liječnika dr. Karla Murphyja, predstavnika Europskog koledža opstetričara i ginekologa. Dok dr. Odent ukazuje na rastuće dokaze štete uzrokovane elektronskim praćenjem fetusa (porast broja carskih rezova) i ultrazvuka (više ljevoruke djece prema norveškoj studiji i više slučajeva intrauterinog zastoja u rastu, prema australskoj studiji), dr. Murphy zagovara «aktivno vođenje poroda»:

Pasivni pristup vođenju poroda, gdje se prirodi dopušta da ide njenim tijekom, a intervencije se provode samo kad se pojavi očiti problem, promovira se od strane mnogih kao odgovor na znane visoke stope indukcije 1970-ih.  No, podaci istraživanja u Dublinu i SAD-u pokazuju da aktivno vođenje poroda u ranim stadijima – prokidanje vodenjaka, recimo, kao i  korištenje infuzije oksitocina da ubrza spori tijek poroda – stopa carskog reza može biti značajno smanjena. ("Thwarting the Cruelty of Mother Nature", The European, 18-24 March)

Njegove riječi pokazuju utjecaj “Jedan-dva udarca” na opstetričko mišljenje – kreiraj problem pomoću tehnologije (previsoka stopa carskog reza), zatim ga riješi uz pomoć dodatne tehnologije (aktivno vođenje poroda). Njegovo je mišljenje potpuno tautološko, naravno, no ako prihvatite pretpostavku da tehnologija poboljšava prirodu čineći je sigurnijom, onda njegovi argumenti savršeno imaju smisla.

Reynoldov “Jedan-dva udarac” snažna je motivirajuća snaga u američkom društvu – nazivam to tehnokratskim imperativm. Ta namjera poboljšanja prirode kroz tehnologiju ima cilj konačno nas osloboditi prirodnih ograničenja. Mi tražimo slobodu od ograničenja zemlje kroz razvoj svemirske tehnologije, od ograničenja naših tijela kroz računala i robotiku, od smrti kroz kriogeno zamrzavanje, od ograničenja prirodnog razmnožavanja kroz nove reproduktivne tehnologije i od ograničenja poroda kroz opstetričke alate. Porodni edukatori, kao i svi praktikanti zdravstvene skrbi, osjećaju utjecaj ovog tehnokratskog imperativa i moraju sami odlučiti kako će na to odgovoriti. Kultura u kojoj živimo uvijek želi oblikovati nas u konformizam svojim dominantnim vjerovanjima i vrijednostima. Samo svjesna informiranost o skrivenim kulturalnim silama, kao što je “Jedan-dva udarac”, daje nam slobodu da izaberemo.

 

Robbie Davis-Floyd

Preneseno s http://www.davis-floyd.com

Članak je objavljen u  
International Journal of Childbirth Education, 9(2):6-7, 1994

Prevela s engleskog jezika Jelena Božac

Objavljeno 11. veljače 2010. godine

 

Izvori

Davis-Floyd, Robbie E., 1992. Birth as an American Rite of Passage. Berkeley: University of California Press.

Reynolds, Peter C., 1991. Stealing Fire: The Mythology of the Technocracy. Palo Alto CA: Iconic Anthropology Press.