Kad se Dominic rodio u Švedskoj

12-10-2011

Trudnoća je bila stvarno lagana i bez problema, ali ipak se dogodilo da sam dobila preeklampsiju tri tjedna prije termina. Tjedan dana sam morala ležati u bolnici i svaki dan su mi mjerili tlak barem četiri puta na dan i kontrolirali bebino stanje s aparatom.
Čak sam morala skupljati svu mokraću u određenu posudu tri dana i tu su mi mjerili bjelančevinu.
Svako drugo jutro u šest sati su mi vadili krv. Na ultrazvuku su vidjeli da je dijete razvijeno i ima dovoljnu težinu (2990g) te da nije opasno ako se rodi. Meni se činilo na ultrazvuku da je muško, ali držala sam to za sebe budući da nisam bila sigurna što sam zapravo vidjela.
Stanje mi se onda pogoršalo i tlak se povisio na 160/120 (a meni je normalan 120/70) i dlanovi su me neizdrživo svrbjeli. Onda su se  2. 11. 2003. liječnici odlučili za indukciju.

Porod

U devet ujutro su me odveli u rađaonicu. Muž je bio kraj mene cijelo vrijeme. Prvo mi je babica dala spužvu sa dezinfekcijskim sredstvom da se operem dolje. Onda je stavila  elektrodu sa žicom na bebinu glavu. Uključila je aparat za mjerenje trudova (ctg). Voda nije odmah procurila, ali mi je babica dala jednu veliku pelenu i tako sam ležala 20 min. Zatim je preporučila da idemo šetati po odjelu.

Otišli smo natrag u sobu da vidimo prijateljicu koja je sa mnom ležala od početka. Tu sam osjetila bol koja mi je kao zarezala trbuh i dosta je vode procurilo. Noge su mi se tresle jer sam znala da je stvarno počelo i da nema izlaza. Uhvatila me mučnina pa smo se brzo vratili u rađaonicu i tu sam povratila. Nakon toga smo i dalje šetali, ali nisam više mogla od mučnine pa smo na kraju sjeli u TV salu i ostali ondje desetak minuta. Kad smo se vratili u rađaonicu, zvali smo babicu jer sam tražila nešto protiv bolova. Dala mi je masku za disanje i najprije mi nije pomogla jer mi se vrtilo u glavi od nje i mislila sam da ću se onesvijestiti. Ali naučila sam kako disati u njoj i to mi je smanjilo bolove.
Oko 10:30 su bolovi dolazili bez stanke i maska mi više nije pomagala. Zvala sam babicu pitajući je li normalno da već toliko boli i tražila ujedno i epiduralnu. Dok smo čekali anesteziologa da dođe, povratila sam nekoliko puta dok se beba spuštala i okrenula. Muž mi je držao masku dok je anesteziolog davao anesteziju. Bilo mi je veoma teško ležati na boku skvrčenih leđa sa savijenim nogama prema gore dok su me cijelo vrijeme bolovi rezali.
Ali već nakon deset minuta svi su bolovi u trbuhu nestali. Mogla sam odmarati zatvorenih očiju i opet normalno razgovarati sa mužem. Tada sam osjetila kako beba pritišće prema dolje i veselila se što mi nije trebao drip. Morala sam se stvarno truditi da ne tiskam jer nisam znala kada smijem.
U to vrijeme me došla posjetiti mama koja radi na drugom odjelu. Shvatila je da se porod približio jer je vidjela da jedva trpim nagon za tiskanjem, ali nije se uznemirila kad je vidjela da sam ja posve mirna. Trenutak rođenja je bilo vrlo blizu iako se to nije moglo primijetiti na meni. Kad se mama vratila na svoj odjel, rekla je babici da ode k meni.
Babica se šokirala na to što sam bila već potpuno otvorena i počela je pripremati sve za porod. Za 20 min je beba izašla van, i to na 4 tiskanja.
Nakon prvog truda je glava malo izašla i vratila se.
Nakon drugog truda je isto izašla ali je ostala, i babica me pitala želim li opipati glavicu? Bio je to čudan osjećaj! Nakon trećeg truda glavica je izašla na pola i strašno se rastezala koža što me boljelo dok sam čekala sljedeći trud. U četvrtom trudu je cijela glava izašla i babica je pomogla da se rodi rame i onda je cijela beba jednostavno iskliznula! Vidjeli smo da je muško. Muž je odrezao pupčanu vrpcu, a babica ga nije odmah prala, nego ga je pokrila vrućim ručnicima i stavila mi ga na grudi da sisa. Apgar mu je bio 10/10.
Dok je ležao kraj mene plačući, a muž gledao očima punih suza, babica me zašila sa par šavova. Ništa nisam osjetila.
Nakon toga je prekontrolirala bebu i obukla je, objašnjavajući mom mužu sve što radi, a ja sam mu prevodila. Tamo smo ostali dva sata i dobili hranu i piće. Dok smo se vraćali u sobu odloživši sve stvari na pokretni ležaj, ja sam puna snage gurala ležaj, a muz je ponosno nosio našeg sina!

Dominic Nikola Segedi se rodio u 13:05 sati, 11. veljače 2003 godine, nakon 3 sata redovitih trudova. Težina 3255 g, 49 cm dug i glava opsega 35 cm, 2 tjedna prije termina.

Marija S.